Revolucionarne novine

Budući da su Ljetne olimpijske igre u Montrealu 1976. godine doživjele ogroman financijski krah, Kanađani su bili prisiljeni osmisliti nov uspješan način financiranja Zimskih olimpijskih igara u Calgaryju. U tome su na koncu i uspjeli i to ponajprije posredstvom sponzora i prodajom televizijskih prava, koje su za najveću svotu u dotadašnjoj povijesti ZOI, prodali američkom ABC-u.

Calgary je prigodu za organiziranje najvećeg zimskog sportskog festivala na svijetu dobio u konkurenciji švedskog Faluna i talijanske Cortine d'Ampezzo, nakon što se neuspješno kandidirao za Igre 1964. (Innsbruck) i 1968. (Grenoble). No organizatorima je prilične probleme zadavalo toplo i nepredvidljivo vrijeme, koje je karakteristično za taj kraj Kanade. Tako smo mogli vidjeti mnoštvo promjena rasporeda, a neke vožnje boba morale su biti ponovljene zbog vjetra koji je na stazu donosio svjež snijeg.

Ipak, natjecanja su uza sve probleme na koncu uspjšeno održana i privedena kraju, a uvedeno je i mnogo revolucionarnih novina. Alpskom je skijanju dodana nova disciplina, superveleslalom, a vraćena je i kombinacija, koja se ovoga puta vozila zasebno uz spustaško i slalomsko nadmetanje. Nordijska kombinacija i skijaški skokovi dobili su i momčadsko takmičenje, a po prvi su se puta brzi klizači natjecali u dvorani. Same Igre produžene su s dotadašnjih 12 na 16 dana, a to je uključivalo i tri vikenda, koji su ujedno zabilježili i najveći posjet.

U natjecateljskom se programu istaknulo mnogo sportaša i sportašica. Finac Matti Nykänen dominirao je natjecanjem skijaških skokova, kao što je to radio tokom 80-ih godina prošloga stoljeća, osvojivši sve tri zlatne medalje, te ih pridodavši zlatu i srebru osvojenima u Sarajevu četiri godine ranije - pobijedio je na maloj i velikoj skakaonici, te u tek inauguriranom momčadskom nadmetanju.

Nykänena se zbog iznimnih uspjeha i danas smatra jednim od najvećih skijaša skakača svih vremena, ali ga se pamti i po velikoj sklonosti alkoholu, povremenim ispadima bijesa, neuspješnim pokušajima ostvarivanja pjevačke karijere, te kontroverzi probadanja nožem obiteljskog prijatelja, zbog čega je svojedobno osuđen na 26 mjeseci zatvora.

Sličnog je uspjeha bila nizozemska brza klizačica Yvonne van Gennip, osvajačica zlata na 1500, 3000 i 5000 m, a slijedila ju je Karin Kania (djevojački Enke), s dva srebra i broncom. Utrku na 1000 m osvojila je Istočna Njemica Christa Rothenburger, te tim činom ušla u sportsku povijest kao prva i zadnja sportašica (sportaš) koja je osvojila medalju na zimskim i ljetnim Olimpijskim igrama iste godine (šest mjeseci kasnije osvojila je biciklističko srebro u Seoulu). Kako se Olimpijske igre danas više ne održavaju istodobno, taj je pothvat nemoguće ponoviti.

Mnoštvo rekorda postavljeno je u brzom klizanju, a staza u Calgaryu slijedom toga nazvana je "najbržim ledom na svijetu". Natjecanjem sportaša klizača vladao je slavodobitnik na 5000 i 10.000 metara Thomas Gustaffson, te najbolji na 500 m i srebrni na 100 m Uwe-Jens Mey. Ipak, sve je njih pomalo zasjenila tragična priča Amerikanca Dana Jansena. Jansen je bio jedan od legitimnih kandidata za medalju na najkraćoj dionici, no samo je pet sati prije utrke saznao da mu je veoma bliska sestra preminula od leukemije. Utrku je, shrvan boli, ali i s velikom željom da za sestru osvoji zlatnu kolajnu, padom okončao već poslije 100 m, a istu je sudbinu doživio i na 1000 m, kada je na polovici staze imao vrijeme bolje od tadašnjeg svjetskog rekorda. Slike koje su u tim trenucima odaslane u svijet ostat će zapamćene kao jedne od najtužnijih u povijesti olimpizma.

U natjecanju alpskoga skijanja istaknuli su se karizmatici - veliki talijanski tehničar Alberto Tomba i Švicarka Vreni Schneider, pobjednici veleslaloma i slaloma. Kuloarima kruži i priča kako je Tombi la Bombi otac prije Igara obećao ferrari kao nagradu za zlatno odličje, a Tomba je to shvatio napose ozbiljno i u debiju na ZOI zaradio - dva ferrarija. Veleslalomsko je natjecanje pak bilo obavijeno velom crnine zbog tragične smrti liječnika austrijske reprezentacije Jorga Obberhammera, koji je stradao nakon što ga je sudar s jednim skijašem odbacio na put napravi za proizvođenje umjetnog snijega.

Spustaška su nadmetanja pripala Pirminu Zurbriggenu i Marini Kiehl, dok su u novim disciplinama najbolji bili Francuz Franck Piccard i Sigrid Wolf (superveleslalom), te Hubert Strolz i Anita Wachter (kombinacija).

Skijaško je trčanje najozbiljnije shvatio Istočni Nijemac Frank-Peter Roetsch, nadmoćno pobijedivši u utrkama na 10 i 20 km; u štafeti je slavio SSSR ispred Njemačke i Italije. U utrkama na 15 i 30 km pobijedili su Sovjeti Mihail Devjatarov i Aleksej Prokurov, u maratonskoj je utrci najbolji bio junak Igara u Sarajevu Gunde Svan, a štaftetno je zlato pripalo Švedskoj. SSSR pak vlada konkurencijom trkačica; novi val mladih nada predvode Vida Venciene i Tamara Tihonova (dva zlata i jedno srebro), a uz njih nimalo ne posustaje ni legendarna Raisa Smetanina.

Sanjkanje protječe u znaku Istočnih Nijemaca. U ženskoj je konkurenciji zlato obranila Steffi Martin ispred sunarodnjakinja Oberhoffner i Schimd, kod sportaša pobjeđuje Jens Muller, a u dvosjedu Jorg Hoffman i Jochen Pietzsch. U hokeju po sedmi put u devetom nastupu zlato odnose Sovjeti, a ista reprezentacija odnosi i najsjajniju medalju u bobu dvosjedu, te broncu u četverosjedu.

Umjetničko je klizanje obilježeno borbom Briana - epskom bitkom između Amerikanca Briana Boitanoa, svjetskog prvaka iz 1986, te Kanađanina Briana Orsera, svjetskog prvaka iz 1987. Na koncu je tijesno slavio Boitano, ostavivši tako Kanadu kao jedinu zemlju (uz Jugoslaviju četiri godine ranije) koja na domaćem tlu nije uspjela osvojiti zlatnu kolajnu. U ženskoj je konkunreciji još jednom slavila očaravajuća Istočna Njemica Katarina Witt, a titulu najboljih u parovima ponijeli su Jekaterina Gordejeva i Sergej Grinkov.

Međutim, pored svih su se vrhunskih ostvarenja i rekorda svojim pojavama posebno istaknuli i srca publike osvojili engleski skakač "Eddie the Eagle" Edwards, koji je bio svojevrsni klaun igara i u pokušaju da bude konkurentan na veoma je smiješan način uspio doskočiti tek na 59 metara. S njim se u isti koš mogu strpati i bobisti Jamajke, koji su snijeg na ZOI vrlo vjerojatno vidjeli po prvi puta. No zabavljali su i sebe i publiku, pokazavši kako nije uvijek sve u rezultatima.

Fotografije u tekstu: Olympic.org