S novim licima u teško proljeće

Prvoligaška polusezona u Puli bila je puna događanja, no malo toga bilo je pozitivno. Počelo se trakavicom oko mjesta odigravanja domaćih utakmica. Nastavilo se natjeravanjem s Khalilouom Traoreom koji je gotovo svaki tjedan nanovo pokazivao svoj nedostatak profesionalnosti što mu je klub dopuštao neuvjerljivim i preblagim kaznama.

Nakon toga, zbog neuvjerljivih nastupa, zamijenjen je Elvis Scoria i na njegovo mjesto postavljen njegov pomoćni trener i ujedno njegov prethodnik na klupi Istre 1961, Valdi Šumberac. Cijela polusezona začinjena je problemima unutar Uprave i svakojakim organizacijskim propustima, a zima se završila dolaskom novog predsjednika, Rusa Mihaila Ščeglova.

Njegovim dolaskom očekivala su se zvučna pojačanja, no u konačnici je od koliko toliko zvučnih imena stigao jedino Mathias Chago koji se ujedno i čini najboljim pojačanjem i jedini od četvorice novopridošlih koji bi mogao biti ključan u borbi za opstanak. Još su dovedeni Slobodan Stranatić koji bi trebao biti alternativa u obrani, Boško Stupić koji bi trebao pomoći anemičnom pulskom napadu i Gjergj Bushaj o kojem se zna vrlo malo osim da je nada kosovskog nogometa.

Službenih odlazaka iz kluba nije bilo, iako je Traore htio otići i čak je udaljen iz prve momčadi. Međutim Malijac je ponovno zaigrao u prijateljskom susretu protiv Bele Krajine tako da nije potpuno jasno što će biti s njegovim statusom na proljeće. Jedino je jasno da ako ne promijeni stav neće igrati bolje nego u jesen, a onakav Traore je korisniji protivnicima nego Istri.

Osim igara Traorea najgore stvari polusezone pulskog kluba bili su napad i gostujući susreti. Istra 1961 je u gostima djelovala u najmanju ruku katastrofalno. Svega dva osvojena boda u devet utakmica i gol razlika 7:25 dovoljno pojašnjuju zašto se svi vesele kada im Istra 1961 dođe u goste. Poboljšati treba i napad u kojem previše ovisi o Asimu Šehiću. Nijedan od ostalih napadača nije pokazao da može biti konstanta, a i sam Šehić je oscilirao između odličnog i očajnog.