Otvorene jesensko-zimske igre

Po prvi puta u povijesti, Zimske olimpijske igre otvorene su u natkrivenoj dvorani. Pun pogodak, za koji su meteorolozi zaslužni barem toliko koliko i arhitekti. Vancouver je jedna od svjetskih prijestolnica kiše, neželjena titula koja se ove godine potvrđuje i više nego očekivano.

Jesenji ugođaj grada u vidljivom je kontrastu s zimskom atmosferom koja dočekuje one sretnike, koji su nekako uspjeli doći do traženih ulaznica za ceremoniju otvaranja. Svuda uokolo dvorane traži se karta više, s ponekim kreativnim plakatom u nadi gotovo neizglednog uspjeha - "Nosilac olimpijske baklje traži kartu - vlastita izgubljena u pošti", samo je jedan od natpisa u pratnji tužnog i tražećeg lica s kojeg je izbrisana gotovo svaka nada.

Dvorana ne donosi samo spas od kiše, koja već danima terorizira ne samo Vancouver, vec i Whistler. Ona potencira vibrirajuću atmosferu, atmosferu jednog grada i jedne zemlje nestrpljivih da se predstave svijetu, da pokažu da zaslužuju Olimpijske igre i da mjesece napornih priprema napokon zamijene dinamikom sportskih natjecanja. Brojni citati i nadahnuti govori tijekom otvaranja pokazuju i prikazuju domaćina koji s puno truda pokušava pronaći svoje jedinstveno mjesto u povijesti i geografiji i koji se prezentira distancirajući se od super-sile s južne granice (Canada from A to Z, and yes, we say Zed!).

Vec satima pred početak, publika sjedi na svojim mjestima i uvježbava koreografiju koju će joj kasnije dirigirati "gledatelji voditelji", još jedni u nizu neumornih volontera. Ili, kako ih službeni najavljivač kasnije predstavlja "the guys in blue jackets". Dečki i cure u plavim jaknama zasluženo će požeti jedan od najvećih aplauza večeri, odavanje priznanja od kojeg će samo dva biti glasnija.

Jedno je, naravno, rezervirano za defile kanadskih sportaša. Drugo je, međutim, odraz teških emocija i možda donekle i straha od negativnog predznaka kojim su Igre nepovratno obilježene. Malena i vidno potresena delegacija Gruzije, danas na žalost za jos jednog člana manja nego očekivano, prati se na svakom koraku gromoglasnim aplauzom. Nodaru Kumaritašviliju, tragično i stravično preminulom sanjkašu, posvećena je ceremonija otvaranja Igara. Jacques Rogge poziva sve sportaše na primjernu Olimpijadu u ime 21 godišnjeg mladića, a euforiju otvaranja donekle prizemljuju minuta šutnje i zastave na pola koplja.

U atmosferi tako pomiješanih emocija, naša delegacija pronašla je dobru mješavinu pijeteta i srdačnosti. Brzom reakcijom na uniforme sportaša dodan je crni flor, a spontano bacanje kapa u publiku donijelo nam je simpatije publike. Jakov Fak je ulogu stjegonoše odradio istovremeno elegantno i energično, a ostatak razigrane ekipe pokazao je pravu sportsku radost sudjelovanja.

A radost gledatelja nisu uspjeli poništiti niti sanjkaška tragedija, niti tehnički kvar na jednom od stupova olimpijskog plamena, niti zastave koje su jednostavno odbijale zavijoriti se. Cak niti kiša, koja je strpljivo sačekala kraj otvaranja pa onda podigla intenzitet za još jedan stupanj, pretvarajući se polako ne samo u neprijatelja dobre volje, već i u neprijatelja službene satnice.

U ovome trenutku u Whistleru je četiri ujutro, kiša i dalje pada i šanse za muški spust, barem za onaj u regularnim uvjetima, sve su manje. Jučerašnji trening muškaraca je otkazan, čime će naši Ivan Ratkić i Natko Zrnčić-Dim u boj za olimpijski plasman krenuti bez ijedne kompletne trening vožnje. Natko ostaje pozitivan: "Nadam se da će nas pustiti barem za vrijeme ogleda staze da se malo spustimo i probamo taj zadnji skok".

Ako vremenski uvjeti dozvole, saznat ćemo vrlo brzo koliko je to donijelo. Ivici Kosteliću dopala je čast otvoriti natjecanja u alpskom skijanju, a tik iza njega, sa startnim brojem tri kreće Natko.