Najbolji zaposlenici na svijetu

Već šest mjeseci u NK Varteksu radi se bez plaća. Šest mjeseci oni koji žive od svog rada u tom nogometnom klubu nisu imali čime platiti struju ili kupiti kruh. No, ni jedan od njih, ni zaposlenici, ni treneri, ni igrači, nisu prestali odlaziti na posao, svaki dan dolaziti na stadion i izvršavati svoje ugovorne dužnosti.

Tako su oni držali do svoje "pogodbe" s poslodavcem, samo što je poslodavac zaboravio na svoj dio. isplatu plaća. Ne bi se prašina dizala da se radi o mjesec-dva ili čak tri zakašnjenja, ali pola godine je uistinu previše. Ne čudi stoga što su svi osim jednog zaposlenika potpisali potporu za organizaciju štrajka, a ne čudi ni to da se uskoro planira i javno iskazivanje nezadovoljstva uključivanjem šire zajednice.

Ono što međutim jest pomalo zbunjujuće je da svi treneri, zaposlenici i igrači i dalje rade svakodnevno, no uzrok takvom trpljenju sudbine možemo potražiti u informaciji koju nam je proslijedilo čak nekoliko izvora. Jedan član Uprave je navodno igračima situaciju objasnio jednostavnim riječima: "Ako budete podigli arbitraže, bit ćete odgovorni za propast Varteksa." Teško da bi netko klub poput Varteksa, hrvatsku nogometnu instituciju, želio imati na duši.

Dok neki dugove NK Varteksa procjenjuju na nevjerojatno visokih 30 milijuna kuna, u klupskim prostorijama sve se glasnije priča o stečaju. Nije jasno kako bi to pomoglo financijskoj situaciji u Varteksu, a k tome bi jasno bio priznat poraz i neuspjeh, veći od i jednog sportskog.

Što je dovelo do tog stanja? Jedan od faktora su svakako basnoslovni ugovori koje su neki od igrača imali, a još je 2008. godine tadašnji predsjednik Ivan Topolnjak govorio o 12,5 milijuna kuna duga uz tada 4,3 milijuna kuna poreznog dugovanja. Zalagao se za skromnost pri sklapanju novih ugovora, pa su tako plaće igrača u Varteksu niske, no na neke ugovore, s nekim zaposlenicima, očito nije mogao utjecati. Pojedini novi ugovori, sklopljeni nakon Topolnjakovog odlaska, nikako nisu ni skromni ni primjereni odgovornosti, zalaganju i dužnostima, dok su ugovorene otpremnine na granici menadžerskih.

Nadalje, problem postoji i u gospodarskom usporavanju kao posljedici globalne financijske krize, pa se novac od sponzora nije više mogao nabavljati "na lijepe oči". Trebalo je sponzorima nešto ponuditi, nešto više od reklamnog panoa na ogradi igrališta. Također je nemoguće zatvoriti oči pred činjenicom da je varaždinska regija jedna od najbogatijih u Hrvatskoj, pa je logično upitati kako to da se cijelo vrijeme ponavlja mantra "Nema love". Uz čvrsti plan i ideju, uz maksimalno zalaganje onih zaduženih za njegovu provedbu, i uz čvrstu potporu politike, u Varteksu je od travnja prošle godine trebalo biti više sponzorskih ugovora nego što je ostvareno, a ostvarena je doslovce nula.

I posljednji veliki faktor jest veliki neuspjeh politički i gospodarski izuzetno jakih pojedinaca u Upravi da svojim utjecajem pomognu Varteksu. Bez obzira na to radi li se o porezu ili sponzoru, nije se stekao dojam da su dotični dali sve od sebe. Nogometni klub nije prigoda za slikanje, osim nogometašima; to je u današnje vrijeme, s milijunskim iznosima u igri, uistinu ozbiljan posao.

Na kraju možemo reći da stečaj neće pomoći nikome, ali vraćanje kompasa bi moglo. Treba Varteksu naime jasan višegodišnji plan i program djelovanja te ljudi koji će po tom planu entuzijastično raditi. Kada se konačno bude održala sjednica Skupštine, možda se nešto po tome pitanju i promijeni, a do tada nema baš nade u bolje sutra.

Prvenstvo se nastavlja za desetak dana i nema sumnje da će oni na travnjaku i opet svojim sportskim pothvatima maskirati pravo stanje stvari u Klubu. No po onoj staroj da krčag ide na vodu dok se ne razbije, nismo uvjereni da će se ovaj puta sve uspjeti izgladiti bez drastičnih, ali prijeko potrebnih, rezova.