Gledajte i učite

Svi koji su pričali o privremenoj euforiji tamo u rujnu i listopadu, a realno, toga su se opravdano bojali čak i u Medveščaku, sada su ostali bez argumenata. Medveščak je rasprodao praktički sve utakmice već i u regularnom dijelu sezone (27 utakmica!), a za šesti ogled protiv Graza ulaznice su planule u pola sata, iako su u klubu izmislili još 2-3 tisuće mjesta koja uopće ne postoje. S obzirom da će Ledena biti rasprodana u još barem dvije utakmice polufinala, lagano možemo izračunati da će Medvjede ove sezone gledati barem 170.000 gledatelja. Složit ćete se, impresivna brojka za klub koji je godinu dana prije bio daleko i od naslovnica i od televizije i od gledatelja.

Potrefilo im se? Imali su sreće? U Zagrebu se godinama skrivala čudesna hokejska publika? Imali su sjajne rezultate? Odličnu momčad?

Ništa od toga nije razlog za Medveščakov uspjeh. A kada govorim o uspjehu, mislim na tu atmosferu, na tu prepunu dvoranu iz utakmice u utakmicu, jer Medveščakova sezona bila bi uspjeh sa ili bez prolaska protiv Graza. Ovako je izbacivanje prvog nositelja bio samo šlag na tortu, ne i uvjet za uspješnost sezone.

Medveščak je uspio zato jer je klub napravio kvalitetan projekt na svim razinama. I ako neki student marketinga treba zanimljivu temu za case study, ne mora tražiti dalje od Medveščaka. U klubu su sami sebi priznali - ok, mi se ne bavimo marketingom i PR-om, ajmo za to angažirati nekoga tko se time bavi. Nije neka filozofija, ali je korak koji ne zna napraviti većina klubova.

Kako se u praksi može vidjeti ta razlika između profesionalnog pristupa i poluamaterskog koji ima većina hrvatskih klubova?

Razmišljajući o ovoj temi kolumne sjetio sam se prvog okupljanja Medveščaka ove sezone, tamo početkom kolovoza kada se o projektu nije puno pričalo.

Na Zagrebačkom velesajmu okupila se apsolutno cijela momčad, pred novinare su sjeli predsjednik kluba, direktor, sportski direktor i trener. Sve je bilo organizirano na top nivou, s moderatorom, sa slušalicama za prijevod s engleskog na hrvatski, s objavom za medije, s CD-om sa svim potrebnim podacima o igračima, stručnom stožeru, procesu akreditiranja, s poklonima za novinare, organizirano je fotografiranje momčadi i treninga, omogućeni su pojedinačni intervjui s igračima.

Sjetio sam se potom prvog okupljanja Cibone koja vapi za gledateljima. Novinari su stigli na trening, okupili smo se oko Perasovića za par rečenica, upitali par pitanja Gravesa i to je bilo to. I to je ta razlika.

Krajnjem korisniku - čitatelju - nije bitno kako su Medveščak i Cibona to organizirali, niti će čitatelj to saznati, no sedmoj sili je razlika itekakva. Ako se vi prema svom projektu odnosite kao prema nečemu vrhunskom, ako to tako prezentirate, ako ga predstavite kao nešto profesionalno i pažljivo isplanirano, onda će ga tako javnosti prenijeti i novinari. I kada olakšate posao medijima, oni će vam uzvratiti boljim praćenjem.

Ostali zagrebački klubovi misle da se može živjeti od stare slave, no ne može. U sportu kao i u ekonomiji vlada zakon tržišta, svoj proizvod morate oglašavati, morate ga poboljšavati, činiti zanimljivijim.

Cibona ima bolju momčad od Medveščaka, Cibona igra dvije jače lige od EBEL-a, Cibona ima Hrvate, Cibona ima mlade igrače, Cibona ima jače protivnike, Cibona je konkurentnija, Cibona igra popularniji sport, Cibona ima bogatiju povijest, Cibona je, jednostavno, puno veći klub od Medveščaka. No, gledatelje i euforiju ima Medveščak. Štoviše, danas Medveščak ima i bolje medijsko praćenje, Medveščak je danas atraktivniji i zanimljiviji od Cibone.

Zašto? Razlozi su sitni, ali brojni. Medveščak je, jednostavno, radio bolji posao s medijima i s oglašavanjem. Uoči sezone mogli ste vidjeti brojne jumbo plakate, na Medveščak su vas zvali s najpopularnijih radio stanica, o Medveščaku se pisalo u medijima zato jer su bili bombardirani kvalitetnim objavama za medije. Medveščakove ulaznice mogli ste kupiti preko interneta, Medveščak je od Šalate napravio spektakl, Medveščak je organizirao hot-dog korner, humanitarnu utakmicu s plišanim medvjedićima, Medveščakove majice mogli ste kupiti za samo 40 kuna, a ulaznice za 30.

Dakako, da bi i najbolji marketing uspio morate imati nekakav proizvod, a i nekakvo tržište. Zagreb je imao hokejsku publiku, no barem pola Ledene dvorane sinoć protiv Graza nije bila ta stara hokejska publika koja se sjeća kraja osamdesetih, već neki novi klinci, neke nove djevojke, koji su tu jer je Medveščak in. A da bi nešto bilo in, mora se odraditi dobar posao u odnosima s javnošću.

Klupsko vodstvo je, pak, dobro odradilo onaj dio za koji je kvalificirano - stvaranje momčadi. Medveščak je krenuo s tri pobjede i tako rasplamsao euforiju, kasnije je dobrim rezultatima čuvao osmo mjesto ispred slovenskih ekipa i jurišao prema pametno postavljenom cilju - doigravanju. Da su u klubu uoči početka sezone govorili o prvom mjestu, pitanje je bi li osmo mjesto bilo dovoljno dobro za zagrebačku publiku. Ovako je osmo mjesto ispalo veliki uspjeh, što za potpuno novu momčad to i jest.

No, iz Medvjeda su i prije početka sezone poručili - u doigravanju je sve moguće. Bilo je iluzorno očekivati da će u startu pogoditi sa svim pojačanjima s obzirom da se radi o potpuno novoj momčadi, pa se Medveščak putem pojačavao na kritičnim pozicijama, čak i na trenerskoj, a momčad je, sasvim logično, bila sve bolja kako je sezona odmicala.

Pokazalo se ispravnim za ovakav projekt izabrati iskusnije igrače, jer mladima bi se bilo i teže uigrati i teže nositi s pritiskom prepune dvorane, kao što je bilo ispravno izabrati "kanadski stil" pri građenju momčadi jer je to igra koja privlači gledatelje.

Forma je svoj vrhunac dosegla u doigravanju, s četiri pobjede u nizu izbačena je prva momčad regularnog dijela sezone. Medveščak je tako u prvoj sezoni napravio veliki uspjeh, čak možda i preveliki. Naime, kako će reagirati publika iduće sezone ako Medvjedi opet budu osmi, nakon što su došli u polufinale doigravanja?

To su, međutim, slatke brige za vodstvo kluba. I što je za svaku pohvalu, u klubu o tome već razmišljaju; iako ih čeka polufinale EBEL-a, vodstvo kluba koncentrirano je na slaganje momčadi za iduću sezonu, u kojoj žele više mladih igrača, Kanađana hrvatskog podrijetla. Nakon uspjeha postignutog ove godine, iduće će sigurno biti lakše dovesti prave igrače.

Zahvaljujući nizu dobrih odluka, kvalitetnih poteza, u Medveščaku su stvorili najbolju sportsku priču u Zagrebu u proteklih 10-ak godina. Cibona, Dinamo, Mladost i CO Zagreb mogu biti ljubomorni, ali puno korisnije bilo bi im otići do Medveščaka i upitati - hej, a kako ste vi to napravili?

Sport je ozbiljan posao, treba ga ozbiljno i raditi.