Kapa dolje Ciboninim "luzerima"

No, takva pretpostavka je smiješna. Cibonini igrači ne mogu biti veći pobjednici nego što jesu. Kako, pitate se?

Sjetimo se početka sezone i onih "minus sto" protiv Montepaschija u Draženovom domu. To je tada bila realna slika Cibone, slika momčadi svjetlosnim godinama udaljene od europskog vrha. I, na koncu, objektivna slika, jer kada su se prije utakmice u oči pogledali McIntyre, Domercant, Eze, Sato, Lavrinović, Stonerook, Hawkins i Zisis s Gordonom, Bogdanovićem, Tomasom, Vukušićem, Andrićem, Bagarićem, Gravesom, Rozićem, Radoševićem, Trohom, Bagarićem i Zubčićem - koji bi košarkaški ekspert i prognozirao bilo što drugo osim 85:40 za Talijane?

To je bila realnost.

Premotajmo sada film pet mjeseci kasnije - uoči posljednjeg kola Topa 16, šanse za prolazak u četvrtfinale imala je Cibona, a nije imao Montepaschi. I to Cibona bez Gravesa, Rozića i Princa, te s nizom ozljeda (bez Vukušića u većem dijelu Topa 16, bez Bogdanovića u posljednjoj utakmici).

I da, u toj Ciboni plaće su dolazile sporije nego poticaji seljacima.

Koliko je lagano igračima natjerati se da igraju bez plaća i koliko je lagano trenerima natjerati momčad da igra ovako požrtvovno kao što igra Cibona cijelu godinu, pokazuje primjer Union Olimpije čiji su igrači u štrajku. Ili, jednostavno, pokazuje primjer lanjskog junaka Alana Andersona koji idući dan nije trenirao ako nije sjela lova.

Netko će reći - ionako igraju za sebe, za bolji ugovor iduće sezone, negdje drugdje naravno.

Ako će tako "za sebe igrati" bilo koji naš klub, u bilo kojem sportu, ma i bilo koja naša reprezentacija - neka igraju "za sebe" koliko ih je volja.

U 15-ak godina aktivnijeg praćenja Ciboninih utakmica, jednostavno nisam vidio Cibonu koja je iz utakmice u utakmicu - ali bez iznimke - ostavila toliko truda na parketu. Možda bi to "tako i trebalo biti", ali u današnjem profesionalizmu nije. Inače Olympiacos ne bi niti jednom izgubio od Himkija i da igraju 50 utakmica zaredom.

Velimir Perasović je iscijedio i zadnju kap talenta, snage i kvalitete iz ove momčadi. Ako su vam dosadili epiteti na račun ovogodišnje Cibone ili Perasovića, ili ih niste dovoljno gledali ili ste među trenerima koji ni izbliza nisu učinili s Cibonom ono što je Perasović.

A što se "gubitničkog mentaliteta" tiče - istina, Cibona je izgubila utakmice koje nije trebala, posebno protiv Asvela u gostima. Istina je da je i nositelj igre Marko Tomas promašio neke važne šuteve tijekom sezone.

No, istina je i da Josh Childress košta više nego cijela Cibona, i da je za igranje al pari s Olympiacosom potrebna izuzetna partija u kojoj se iz igrača izvuklo sve što se moglo. I da nije neuspjeh kada bolji igrači u posljednjim minutama iščupaju pobjedu od vas, jer zato i jesu bolji, skuplji, renomiraniji.

Igrači Burnleyja nisu "luzeri" ako tijesno izgube od Manchester Uniteda.

Također je istina da Cibona cijelu sezonu igra s tankim kadrom, koji se samo stanjivao kako se sezona primicala kraju. Obzirom da Perasović inzistira na maksimalnom trudu u svakoj, ali baš svakoj obrani, ne čudi da Cibona ostane bez goriva u završnicama euroligaških utakmica.

I na kraju, Cibona ima 19-4 u NLB ligi - jesam li čuo riječ "gubitnici"? Koliko je tu Tomas utakmica povukao u Ciboninu korist? "Ali, protivnici su tu uglavnom slabiji" - ponekad, da, ali isto tako su u Euroligi jači. Praktički svi. A Cibona je ipak bila bolja od dosta njih.

Jedina tragedija ove sezone je to što Cibona neće biti ta koja će ubirati plodove odrastanja ovogodišnjih nositelja igre, prije svih Tomasa, Bogdanovića i Gordona, koje se dogodilo kroz te tijesne završnice s najvećim europskim klubovima.

Financijski krah kluba, ne dođe li do nekog čudesnog preokreta, rezultirat će odlaskom većeg dijela ovogodišnje momčadi, a bude li među "izbjeglima" i Perasović - već sada možemo otpisati Cibonu kao konkurentnu momčad u narednoj Euroligi.

Bilo bi to žalosno, jer ova mlada i borbena momčad ima krasan potencijal uz ispravno vodstvo. U tom će nam slučaju biti žao što nismo na vrijeme u potpunosti prepoznali jednu prekrasnu košarkašku momčad. Ne zbog neke Andersonove ili Atkinsove individualne klase, Pennovih dodavanja ili Davisonovih zakucavanja, već zato jer je igrala košarku "onako kako je treba igrati". Koja je sinergijski imala jači kolektiv nego što je to zbroj individualnih kvaliteta.

Zato ne bježim od ovih "pohvalnih" tekstova, iako to uglavnom nije ono što narod želi. Ali Cibona to zaslužuje. Ova je kolumna naziv dobila, osim zbog poigravanja s prezimenom autora, zbog toga jer je trebala dijeliti packe - no komu u Ciboni dijeliti packe? Radoševiću što nije bolji od Javtokasa?

Negdje u isto vrijeme kada je Cibona završavala utakmicu s Cajom Laboral, u Ledenoj dvorani pratio sam Medveščak koji je gubio od Red Bulla s 5:1. Ledena se podigla na noge i zapjevala ovogodišnjim junacima zagrebačke sportske zbilje, a ja sam si u glavi zamislio da pjesma osim na račun Medvjeda ide i na račun Vukova.

Zaslužili su, iako to Zagrepčani ove sezone nisu prepoznali ni približno kao što su prepoznali Medveščak. Za što krivnju najviše snose oni isti koji nisu zatvorili financijsku konstrukciju...