A idućih 10 godina?

Lijepo je uživati u pohvalama i čestitkama koje su tijekom ovog mjeseca stizale na našu adresu - istaknuli smo ovdje po jednu od sportaša, sportskog djelatnika, kolege novinara i čitatelja. Krasno je vidjeti da ti hvalospjevi stižu na račun svega onoga što godinama guramo iako je ”marketinški neisplativo” – na račun objektivnosti, normalnosti, kvalitete, korektnosti, profesionalnosti.

Priznat ću, iako je neskromno, da unutar redakcije duboko vjerujemo kako imamo vrlo inteligentne čitatelje. Sportnet čita onaj profil ljudi koji ”kupuje” ovo što mi ”prodajemo”, a to zaista jest sportsko novinarstvo bez žutila, senzacionalizma, pljuvanja, pretjerivanja. Da li je takvih kupaca danas sve manje?

Možda i jest, ako ćete suditi po ”najčitanijim” vijestima na hrvatskim portalima. Naši dnevni listovi imaju i izrazito kvalitetnih novinara i vrhunskih tekstova, no gdje su oni na listama najčitanijih? Kako je iz toga lako zaključiti što ljudi žele, urednici od kojih vlasnici (vrlo često strani) zahtijevaju samo profit, nimalo ne mareći za novinarsku kvalitetu, u naslovne uloge guraju najveće gluposti. Blankin pornić, pa onda demanti Blankinog pornića.

Znate u čemu je najveća tragedija?

Sportnet, koji valjda jedini nije prenio niti prvu niti drugu glupost, ujedno je i jedini koji od toga nije imao nikakvu korist. Niti jedan klik, niti jedan prikazani banner, niti jedan link, niti jednu Facebook poveznicu.

Sportnet.hr, barem ne ovakav na kakav smo vas naučili, ne može funkcionirati kao ”dobri Samaritanac”, jer od pohvala i činjenice da se možemo pogledati u ogledalo ne žive ni naši novinari ni programeri ni dizajneri, niti respektom sportaša možemo plaćati server ili redakciju.

Živimo – od vas. Sportnet ne plaćate ni kunu godišnje, a kamoli sedam kuna dnevno, no ipak vas smetaju ”blještave reklame”. Razmislite na trenutak o tome.

Nemojte ih blokirati, štoviše, kliknite na njih. To je doslovno cijena koju plaćate za, kako ga vi zovete, najbolji sportski portal u regiji. Meni se ne čini preskupom.

Vi odlučujete želite li čitati ”sportnetovski” sadržaj ili trash. Ako ćete redovito klikati na ono što poslije vrijeđate – nikada se nećete toga riješiti. Nemamo priliku često se ovako direktno obraćati čitateljima, 10. rođendan činio se kao dobra prigoda – svojim izborima, svojim klikovima pomozite Sportnetu. Vi kreirate hrvatsko medijsko nebo, a ne ni urednici ni vlasnici raznih listova.

Matija Babić napisao je nakon debakla s Blankom kako nitko ne može preživiti, a da nije ”malo žut”. Sportnet.hr je preživio 10 godina, što je vaša zasluga. Demantirajte ga i u budućnosti.

No, iako je Index po svemu sušta suprotnost Sportnetu, lakše ih je cijeniti nego nekada velike medijske kuće. Index zna pokazati ono što radi odlično, a drugi ne znaju – drugi su ušli u tu bitku sisa i guzica u kojoj nisu jednako kvalitetni pa tu bitku gube od pametnijeg čovjeka, umjesto da budu društveno odgovorni i u prvi plan guraju, guraju i guraju sve ono što vrijedi. A ima toga, samo treba dobro potražiti.

Koliko ste nam dragi jer ste pametni, toliko nas mučite jer ste zahtjevni. Zašto kasni izvještaj 3. HNL istok pitate, iako to nigdje drugdje ne možete pročitati. Zašto je naslov u jednoj vijesti malo izvučen iz konteksta, iako su drugdje SVI naslovi izvučeni iz konteksta. Zašto je više vijesti iz Varteksa nego iz Zadra, iako samo Sportnet smatra da HNL nisu tek Dinamo i Hajduk. Ono što vam je kod drugih normalno – nama ne tolerirate.

Hvala vam i na tome.

Tjerate nas da budemo bolji, i apsolutno imate razloga za to, a mi imamo puno prostora da to postanemo.

Moramo biti još brži. Moramo iskorijeniti pravopisne, gramatičke i druge pogreške u tekstovima. Moramo imati više ekskluziva. Moramo imati više intervjua. Moramo imati još više terenskog rada. Moramo unaprijediti statistički dio sitea. Moramo imati još više tematskih tekstova, još više kvalitetnih analiza, još više dobrih feljtona, kolumni, članaka. Moramo pokušati do kraja izjednačiti praćenje svih HNL klubova. Moramo pokušati još proširiti bazu sportova i natjecanja koje pratimo. Moramo biti i zabavniji. Moramo... još štošta.

To je ujedno i naš plan za dalje. Kada se za 10 godina osvrnemo, želimo čitati iste pohvale za iste stvari, ali želimo i vidjeti jednako veliki napredak kakav smo ostvarili od ožujka 2000. do ožujka 2010.

To neće biti lako. 2000. godine nismo mogli dobiti akreditaciju za ”hakl na Kegliću”, a 2009. smo bili akreditirani na svjetskim prvenstvima u atletici, vodenim sportovima, hokeju na ledu, rukometu, gimnastici. 2000. godine smo s terena radili samo utakmice do kojih se ”može s tramvajem ili busom”, a samo u zadnjih godinu dana smo izvještavali iz Londona, Rima, Züricha, Salzburga, Atene, Berlina, Beograda, Vancouvera, Beča. Usput, ako ste primijetili, kriteriji za odlazak na natjecanja su bili isključivo sportski, a na marketinški. 2000. su naši novinari bili N.N., danas imamo novinara godine HZSN-a, kao i novinare godine u lokalnim sredinama.

Letvica je postavljena, ali probat ćemo skakati još više. Nećemo niti za milimetar odstupiti od ideje ”čisti sport”, ali nećemo se libiti pokušati pritom učiniti Sportnet i kvalitetnijim, ali i zabavnijim.

Kao i do sada, ”sve” što trebamo za to je – vaša potpora. Živjeli zajedno još 10 puta ovoliko!