Najveća finala u povijesti

1.Svjetsko prvenstvo 1954. u Švicarskoj

ČUDO U BERNU: Zapadna Njemačka - Mađarska 3:2

Olimpijski pobjednici Mađari u Švicarsku su 1954. doputovali kao favorit broj jedan za naslov. "Laka konjica" prevođena genijalcem Ferencom Puskasem utakmicu nije izgubila pune četiri godine i jedan mjesec, nanizala je 31 susret bez poraza i u tom razdoblju je postizala više od četiri gola prosječno po utakmici.

Mađarska je u skupini kasnije protivnike i u finalu Nijemce pobijedila s nevjerojatnih 8:3, u četvrtfinalu je izbacila viceprvake svijeta Brazilce (4:2) i u polufinalu u produžecima slomila branitelje naslova Urugvajce (4:2), ali svakoj seriji jednom dođe kraj.

Bajkovito otvaranje finalne utakmice nije ničim dalo naslutiti da će 64,000 navijača u Bernu svjedočiti jednom od najvećih preokreta u povijesti nogometa. Golovima Puskasa u 6. i Zsoltana Czibora u 8. minuti Mađari su vodili 2:0 i izgledalo je da će se prošetati do trofeja, nije ih uznemirio ni gol Maxa Morlocka u 10. minuti. Poravnanje Helmuta Rahna u 18. je minuti, međutim, učinio svoje, Nijemci su dobili krila, a Mađarima je "ušla voda u uši".

Njemačka je pritiskala i sav joj se trud isplatio u 84. minuti ponovno preko Rahna za preokret na 3:2, a uzaludno je bilo veselje Puskasa u 88. minuti jer euforiju Mađarske je utišao pomoćnik Griffiths označivši da je Puskas u trenutku primanja lopte bio u nedozvoljenoj poziciji.

O podvigu igrača Seppa Herbergera koji je u svlačionici na poluvremenu grmio: "Pogledajte ih, vidite koliko su nervozni. Nisu nepobjedivi, imamo ih u šaci!", snimljen je i film. Bivši nogometaš Sönke Wortmann 2004. je za 50. godišnjicu finala proizveo izvrnu dramu nabijenu emocijama Das Wunder von Bern, "Čudo u Bernu" govori o ljekovitom učinku osvajanja naslova svjetskih prvaka na Drugim svjetskim ratom posramljenu i demoraliziranu naciju.

Svjetsko prvenstvo 1966. u Engleskoj

GOL-DUH: Engleska - Zapadna Njemačka 4:2 nakon produžetaka

Sve se 1966. poklopilo za Engleze. FIFA je FA savezu poklonila organizaciju Svjetskog prvenstva u čast 100. obljetnice nogometa u Engleskoj, a trofej je na Wembleyju prvacima imala predati Kraljica Elizabeta II. i igrači Sir Alfreda Ramseyja su iskoristili šansu.

U finalu se 98,000 navijača jedva smjestilo na tribine Wembleyja kad ih je ušutkao Helmut Haller i Zapadnoj Njemačkoj osigurao vodstvo u 12. minuti. Geoff Hurst se nije obeshrabrio i u 16. je poravnao, a nakon što je Martin Peters u 78. minuti preokrenuo na 2:1 i dok su otkucavale posljednje sekunde do velikog trijumfa Wolgang Weber je Englezima priredio šok i izborio produžetke.

Antologijski trenutak dogodio se u 98. minuti kad je Hurst odapeo o prečku, lopta se odbila oko gol-linije i u gužvi je sudac pokazao na centar, priznao gol. Hurst je u 120. minuti poslao još jednu loptu iza leđa Hansa Tilkowskog i postao prvi i jedini u povijesti strijelac tri gola u finalima SP-a.

Kontroverza oko ghost-goala riješena je jednom zauvijek 2006., digitalni stručnjaci su se poslužili High-definition tehnologijom, do u detalja izanalizirali sporni trenutak i zaključili da je lopta Hursta ni izbliza gol-liniju nije prošla svojim punim obujmom.

Svjetsko prvenstvo 1970. u Meksiku

TRI-CAMPEAO: Brazil - Italija 4:1

Prvo Svjetsko prvenstvo organizirano izvan Europe i Južne Amerike održano je 1970. u Meksiku i u brojnim analizama do današnjih dana slovi za SP s prikazanim najboljim nogometom u povijesti. Finale iz bajke na Azteca stadionu pred 107,412 navijača izborili su dvostruki svjetski prvaci Brazil i Italija, a favoriti veliki kao kuća bili su Brazilci.

Igrači Marija Zagalla reputaciju su stekli nizom u kvalifikacijama od šest pobjeda uzastopce, a do finala su srušili redom Čehoslovačku, Englesku, Rumunjsku, Peru i Urugvaj. Talijani su nakon polufinalne utakmice protiv Zapadne Njemačke i prolaza izborenog u produžecima (4:3) u finale došli kao janjad na klanje.

Predvođen najvećim svih vremena Peleom u njegovom četvrtom i posljednjem SP-u Brazil je briljirao, Pele je u 18. minuti doveo Brazilce u vodstvo, a nakon što je Roberto Boninsegna u 37. poravnao za 1:1 na poluvremenu, Talijani više nisu izdržali nesmiljen pritisak.

Gerson u 66., Jairzinho u 71. i Carlos Alberto u 86. zadali su im smrtonosni udarac, Brazil je osvojio svoj treći naslov nakon 1958. i 1962. i trofej Julesa Rimeta dobio u trajno vlasništvo (1983. trofej je ukraden u Rio De Janeiru i nikad nije pronađen).

Brazil je briljirao, Jairzinho je postigao gol na svih šest utakmica, ukupno su zabili 23 gola i primili samo dva, postali prvi u povijesti koji su nanizali tri svjetska prvaka (Engleska, Urugvaj, Italija), napad Pele, Carlos Alberto, Clodoaldo, Gerson, Jairzinho, Rivelino i Tostao najbolji je svih vremena, Zagallo je postao prvi svjetski prvak i kao igrač (1958., 1962.) i kao izbornik, a Pele prvi igrač trostruki svjetski prvak.

Svjetsko prvenstvo 1974. u Zapadnoj Njemačkoj

TOTALNI NOGOMET: Zapadna Njemačka - Nizozemska 2:1

Izbornik Nizozemske Rinus Michels 70-ih je proveo revoluciju i do u savršenstva doveo teoriju svog bivšeg trenera u Ajaxu Jacka Reynoldsa. Michels je svijetu predstavio "totalni nogomet", fluidni nogomet u kojoj igrač klizi između pozicija i u svakom je trenutku sposoban preuzeti ulogu suigrača: "Napadački pritisak totalnog nogometa je spektakularan. Postavlja iznimne zahtjeve na taktičku kvalitetu pojedinca i momčadi, a moguć je jedino ako igrači na terenu uključujući i zamjene, posjeduju pozitivan mentalitet", objasnio je Michels.

U finalu na Olimpijskom stadionu u Berlinu jedva je istekla prva minuta kad je Johan Cruijff srušen u šesnaestercu, odgovornost je preuzeo Johan Neeskens i doveo Oranje u vodstvo bez da su Nijemci i dotakli loptu.

Njemačka se vratila u život u 25. minuti kad je sudac Jack Taylor ponovno pokazao na bijelu točku i Paul Breitner poravnao, a gol za erupciju na tribinama u 43. je minuti postigao Gerd Müller. Bio je to njegov posljednji 62. gol u 68. nastupu za reprezentaciju, povukao se na vrhuncu kao svjetski i europski prvak, a Njemačka je postala prva nacija koja je kao aktualni europski prvak osvojila i naslov svjetskog prvaka (kasnije su Francuzi obrnuto nakon svjetske 1998. europsku titulu osvojili 2000.).

Svjetsko prvenstvo 1986. u Meksiku

MARADONA: Argentina - Zapadna Njemačka 3:2

1986. Meksiko je ponovno organizator nakon što je Kolumbija odustala zbog financijske krize, a u prvu se zvijezdu prometnuo izvjesni Diego Maradona. Mali zeleni je obilježio SP, od 14 golova Argentine namjestio ih je pet i postigao pet od kojih su na vječne liste ušli golovi protiv Engleske u četvrtfinalu (2:1), "Božja ruka" i "Gol stoljeća" kojim je nakon 60 metara sprinta za sobom ostavio šest Engleza da mu stave soli na rep.

U finalu pred 114.600 navijača na Azteca stadionu Maradona nije bio strijelac, ali nakon što su Argentinci prokockali vodstvo Jose Luisa Browna u 23. i Jorgea Valdana u 55. minuti i dopustili da im Karl-Heinz Rummenigge u 74. i Rudi Völler u 80. minuti poravnaju savršeno proigrao Jorgea Burruchagu za drugi trijumf Albicelestea nakon 1978.

Foto: Bildarchiv Preußischer Kulturbesitz