Pojedincima najbolja partija

Filip Lončarić: Dok titula igrača utakmice pripada Sammiru, Fićo se svojim obranama mogao prometnuti u junaka. Prilikom raspucavanja penala držao je Modre u igri, ali do njega nije bilo. Kao ni prilikom pogotka Šerifa, kad je ostao nemoćan. Poslije toga bio je skoro pa besposlen, iako je opasno živio gledajući nesigurne reakcije obrane nakon prekida.

Etto: U prvih 45 minuta neprimjetan, večeras ofenzivno postavljeni Brazilac probudio se u nastavku, našao se u nekolicini (polu)prilika, ali nijednu nije uspio realizirati.

Leonard Mesarić (do 45. minute): Pozicija lijevog braniča nije izvukla zapaženiju izvedbu. Obrambeno nezaposlen, nekoliko puta pridružio se napadu, ali ništa konkretno se nije izrodilo iz tih izleta.

Igor Bišćan: Nije imao previše posla iz igre, dok su prekidi opet bili razdoblja opasnog življenja. Svakako treba istaknuti da je kapetan otvorio lutriju jedanaesteraca i sigurno razbio nervozu.

Šime Vrsaljko: Iako će mu ocjenu malo smanjiti loše pokrivanje Volkova za čiji gol snosi najveću odgovornost, ostavio je pozitivan dojam. U drugom poluvremenu nije bila rijetkost vidjeti ga duboko na Šerifovoj polovici.

Leandro Cufre: Večeras u ulozi stopera, nešto posla je imao do prvog pogotka gostiju, što je odradio korektno. Stoperi su uz vratara bili najnezaposleniji pa ni iz Cufreove igre ne treba izvlačiti velike zaključke.

Arijan Ademi (do 76. minute): Vrlo dobar, rastrčan i dobra poveznica između obrane i napada. Trkački je bio na razini momčadi i čini se kako je zacementirao svoje mjesto u početnoj postavi.

Milan Badelj: Vjerojatno najbolja partija ove sezone. Podsjetio je na svoje izvedbe iz prošle godine. Osim nekoliko udaraca s ruba šesnaesterca, njegova zaštitnog znaka, šteta za nedosuđeni jedanaesterac koji sudac nije tako procijenio. Dojam je malo narušio mlako izvedeni jedanaesterac u seriji raspucavanja.

Sammir: Najbolji akter utakmice, nosio je Dinamovu igru. Rastrčan i raspoložen, razigravao je suigrače i iz igre i iz prekida, a stigao je i sam zaprijetiti. Kao i obično, bio je siguran realizator jedanaesterca, da bi na kraju pokvario dojam traljavim udarcem tijekom izvođenja kaznenih udaraca.

Miroslav Slepička: U prvom dijelu uz Sammira najraspoloženiji domaći igrač. Trudio se, otvarao je prostor i nudio se, našao se u par odličnih prilika, ali bilo je primjetno kako mu je u napadu nedostajalo potpore. Puno slabiju izvedbu u nastavku mogao je poništiti realizacijom neke od prilika, ali Stojanov je večeras bio prava "hobotnica".

Ante Rukavina (do 87. minute): Bio je to dobar debi maksimirske prinove. Iako je najavljivano kako je spreman za nekih sat vremena, odigrao je gotovo devedeset minuta. Trkački učinak bio mu je na razini momčadi, a podijelio je i mnoštvo dobrih lopti. U svakom slučaju, pohvale za debi u plavom dresu, što su prepoznale i tribine.

Luis Ibanez (od 46. minute): Preuzeo je "štafetu" od Mesarića i za razliku od njega imao puno više posla. I napadačkog, kojeg je bilo više, i obrambenog, kojeg je bilo manje, odradio je zadovoljavajuće.

Adrian Calello (od 76. minute): Kao i Ademiju, posao mu se svodio na proslijeđivanje lopte ofenzivcima i zatvaranje rijetkih bljeskova Moldavaca. Sve to odradio je korektno.

Dodo (od 87. minute): Kao i u dosadašnjem dijelu sezone, puno trke nizašto. Trud mu se ne može poreći, ali je sklon kompliciranim rješenjima te nije dovoljno čvrst u fizičkim dvobojima.