Dobrodošao, Clwb Pel-droed Dinas Abertawe

Sezona je "kiselih krastavaca", najomraženije doba za svakog prosječnog sportskog novinara koji nema luksuz odmarati se u toplijim krajevima i uz egzotične koktele upijati kancerogene sunčeve zrake u za sunce tradicionalno nespremnu i pigmentom oskudnu englesku kožu.

Glavni akteri premierligaških nogometnih uzbuđenja pritom otkrivaju nevjerojatan nedostatak mašte jer mnogi od njih odabiru iste destinacije, kao da su svi zajedno pohađali seminar "Kuda nakon nogometne sezone" i potom sa svojim obiteljima natrpali charter letove prema istom odmaralištu na Barbadosu.

Stoga ne čudi da Wayne Rooney kremom za sunčanje maže leđa Joea Harta, kojemu je škaricama zabio jedan od najljepših pogodaka minule sezone, a Roman Abramovič otvara suncobran nad glavom Luke Modrića. Dobro, ovo sam drugo izmislio, ali you get the point.

Vratimo se mi u surovu stvarnost (ispod)prosječnog sportskog novinara, odnosno mene. Suočen s kroničnim nedostatkom zanimljivih tema, na dan kada se horde Hrvata otiskuju prema obalnom području i vjerojatno ovo nikada neće pročitati odlučio sam vam predstaviti Clwb Pel-dr... oprostite, Swansea City, pokušati odgovoriti na pitanje zašto im ime kluba nalikuje klingonskom bojnom pokliču te otkud oni u Premier ligi.

Otprilike u isto vrijeme kada su studenti u birtiji u Pragu osnovali Hajduk te u isto vrijeme kada Zdravko Mamić tvrdi da je osnovan Dinamo, na sličnu je ideju došla skupina ljudi u Swanseaju i osnovala Swansea Town GAFC. S obzirom na popularnost ragbija u regiji, bio je to ambiciozan projekt, no iz današnje perspektive teško mu je naći zamjerku.

Problem je bio – gdje igrati? Kako velški savez nije imao svoje natjecanje, kao i brojni drugi velški, pa i irski i škotski klubovi toga doba, Swansea Town se priključio tadašnjoj Southern League, natjecanju pod okriljem engleskog nogometnog saveza osnovanom još 1894. godine. U svojim ranim danima Southern League je po jakosti predstavljao treći razred otočkog nogometa, no u današnjoj križaljci definitivno je slabiji, pa klubovi koji se natječu pod okriljem Southern League pohađaju sedmi nogometni razred.

Baš poput svog velikog velškog rivala Cardiff Cityja, Swansea je do dana današnjeg ostao pod okriljem Engleskog nogometnog saveza, što ima svoje dobre i loše strane. Pretpostavka je da bi Swansea City i Cardiff City u velškoj ligi predstavljali prevelik zalogaj ostalim prvoligašima, te od velške lige stvorili natjecanje slično škotskoj Premier ligi, u kojemu realno samo dvije momčadi imaju kvalitetu za sam vrh ljestvice. Upravo iz sličnih razloga prošle je sezone pokrenuta priča o priključenju Glasgow Rangersa i Celtica engleskoj Premier ligi, do čega ipak (zasad) neće doći.

Igranjem u velškoj ligi, u društvu s "veličinama" poput ovosezonskog prvaka Bangor Cityja ili Rhyla i Llanellija, Swansea i Cardiff preslabom bi konkurencijom naštetili sebi i svojim ambicijama, da ne spominjemo financijski kolač koji je u Championshipu, a sada i u Premiershipu neusporediv s ipak inferiornom i poluamaterskom velškom ligom.

Pa koje su onda loše strane igranja u Championshipu i Premiershipu, pitate se i očekujete odgovor. Puni stadioni, jaka konkurencija, milijuni od televizijskih prava primamljiv su i lako razumljiv razlog zbog kojeg Swansea i Cardiff (pa i Newport i Wrexham i još nekoliko velških klubova) niti ne razmišljaju o povratku u velški nogomet, no igranje pod okriljem engleskog saveza nosi i svoje posljedice.

Naime, Swansea i Cardiff kroz engleski sustav natjecanja nemaju pravo nastupa u Europi jer velški savez svoja mjesta ustupa klubovima koji su to izborili kroz velšku ligu ili kup. Sve to moglo bi se promijeniti već od sljedeće sezone jer velški je savez uputio pozivnicu "izbjeglim" klubovima i prvi put nakon 1995. godine ponudio im mogućnost ponovnog nastupa u Velškom kupu. Hoće li oni to i prihvatiti, zasad je nepoznato.

Cynnydd hanesyddol/disgyn hanesyddol

Poznate su pak činjenice, a one kažu da su nakon završetka Prvog svjetskog rata najbolji klubovi iz Southern League, uključujući i Swansea Town, svojevrsnom promjenom sustava natjecanja postali dijelom novostvorene Third Division, odnosno trećeg razreda Football League, a 1925. godine Swansea je prvi put ostvario i promociju u viši razred, tzv. Second Division.

Na nesreću njihovih navijača, tamo su se zadržali samo jednu sezonu, a potom dugo godina balansirali između druge i treće lige, kroz pojedine sezone iskakali, da bi se potom ponovno gubili u prosječnosti i završili u četvrtoj ligi. I tako sve do 1978. godine kada je na mjesto menadžera/igrača došao najmlađi trener Football League, bivši napadač Liverpoola i velške reprezentacije, 28-godišnji John Toshack.

U vjerojatno najuzbudljivijem razdoblju u povijesti kluba, Toshack je u samo četiri sezone odveo klub iz četvrte u prvu englesku ligu, što i dan danas predstavlja rekord kojeg je nešto kasnije uspio izjednačiti samo Wimbledon.

U sezoni 1981./1982. Swansea se priključio velikanima engleskog nogometa i odigrao sezonu za pamćenje. Otvorili su natjecanje pobjedom od 5:1 nad Leeds Unitedom, svladali Tottenham, na Anfieldu oteli bod Liverpoolu, te s 2:0 slavili i protiv Manchester Uniteda, Arsenala i Manchester Cityja.

U travnju 1982. godine Labudovi su bili na čelu prvenstvene ljestvice i nadomak senzacije, no u posljednjih šest kola upisali su tek jednu pobjedu i na kraju završili na još uvijek sjajnom i neočekivanom šestom mjestu.

Malo tko je očekivao potpuni kolaps Swanseaja već u sljedećoj sezoni, no Labudovi su doživjeli raspad sistema i u samo dvije sezone pali u trećeligaško društvo, a samo osam godina nakon dolaska Toshacka našli se na mjestu otkud su i krenuli. Toshack je u međuvremenu "dobio nogu", a klub je doživio i financijski kolaps i završio u stečaju.

Oedran newydd

Da nije bilo lokalnog biznismena Douga Sharpea, koji je preuzeo klub i spasio ga propasti, vjerojatno ne bi bilo ni današnjeg uspjeha i plasmana u Premier ligu. Nije bilo lako, klub je veći dio osamdesetih i devedesetih proveo između druge i treće lige, uz puno potresa i u klupskim strukturama, pa i jedan neslavan rekord: 1996. godine ispali su u trećeligaško društvo s čak četiri promjene trenera.

Klub je 2005. godine svoju kolijevku Vetch Field zamijenio novim stadionom Liberty, kapaciteta 20.532 gledatelja, na kojem i danas igra. U travnju 2008. godine izborili su plasman u Championship, a potom 2009. godine promašili doigravanje za Premiership za samo jedan bod.

Godinu dana kasnije na kormilo kluba stigao je Brendan Rodgers i vrlo brzo odveo klub do povijesnog uspjeha. Trećim mjestom u Championshipu ove su sezone izborili doigravanje, u polufinalu pobijedili Nottingham Forest, a zatim u finalu bili bolji od Readinga – iz kojeg je igrom slučaja Brendan Rodgers i došao u Swansea – s 4:2 i ispisali povijest kao prvi velški klub u povijesti Premier lige.

Najzaslužniji za finalnu pobjedu bio je Scott Sinclair, koji je na Wembleyju postigao hat-trick i trenutno slovi za najveću zvijezdu Labudova. Premda je rano bilo što prognozirati jer prijelazni rok traje do prvog dana rujna, već sada mladi se engleski reprezentativac nalazi na radaru nekoliko premierligaških klubova. U izjavi početkom lipnja kazao je kako namjerava ostati na stadionu Liberty, no dođe li ponuda koja će ga "izuti iz cipela" teško je vjerovati da će i dalje braniti boje Swanseaja.

Disgwyliadau

Od početka prve Swanseajeve premierligaške sezone dijele nas gotovo dva mjeseca, pa je nezahvalno prognozirati njihov konačan (ne)uspjeh u maratonskom natjecanju kao što je engleska Premier liga. Na primjeru Blackpoola iz protekle sezone, ali i brojnih ranijih primjera tzv. "jo-jo" momčadi kod kojih je radost promocije već sljedeće sezone zamijenjena očajem zbog ispadanja, jasno je kako se pred Labudovima nalazi jedinstven izazov.

S popriličnom sigurnošću možemo predvidjeti da se neće poput 1982. godine boriti za naslov prvaka, no puno će toga o njihovim ambicijama reći i prijelazni rok, koji je još uvijek u ranoj fazi zbog već gore spomenutog kolektivnog godišnjeg odmora na Barbadosu.

Swansea je već odradio svojevrsno kasnoproljetno čišćenje i po završetku sezone osmorici igrača dao odriješene ruke, a u klub je zasad stiglo tek jedno pojačanje. Riječ je o napadaču Dannyju Grahamu, koji je protekle dvije sezone branio boje Watforda, no glasine o puno većem imenu odbijaju se od zidova stadiona Liberty proteklih tjedana. Klupski čelnici rade na dovođenju Villarrealova veznjaka Marcosa Senne, kojemu jesu 34 godine, no svojim bi iskustvom itekako mogao pomoći Labudovima.

Mnogi će već unaprijed otpisati Swansea i označiti ih najizglednijim povratnikom u Championship, no uspiju li u sve izjednačenijoj Premier ligi izbjeći padove poput Blackpoolove tromjesečne crne rupe, možda do kraja sezone ugrabe famoznih 40 bodova i postave temelje stabilnog prvoligaša. U suprotnom, njihovi će prometni putokazi s prekomjernim korištenjem slova "w" i "y", te kombinacija "dd" i "ll" vozače premierligaških klupskih autobusa zbunjivati tek jednu sezonu.

Pob lwc!