Šerbec: "Puc je bio osjećajan i pošten"

Kad je ranije ove godine stigla vijest da Iztok Puc boluje od karcinoma, nije trebalo dugo da se svi njegovi bivši suigrači i treneri ujedine i počnu skupljati novac za liječenje. Legendarni bek triju reprezentacija, jugoslavenske, hrvatske i slovenske, liječio se u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se ranije preselio kako bi omogućio sinu Borutu što bolji put u teniskoj karijeri.

Uopće se nije, saznajemo, postavljalo pitanje što i kako, nego samo – kad treba doći – kako bi se skupila svaka kuna i euro kojima bi se pomoglo Pucu. Humanitarne utakmice organizirane su diljem prostora bivše države, a jedna od najvećih trebala je biti 5. studenog u celjskoj dvorani Zlatorog, na kojoj su trebale zaigrati zlatna Hrvatska iz Atlante '96. i Slovenija iz Sydneyja 2000.

RK CO Zagreb, kojeg je zadužio u Ligi prvaka, svoj je doprinos kanio dati utakmicom protiv Barcelone u Areni, ove subote. Potreseni tragičnom vijesti, čelnici Kluba odlučili su da se utakmica odigra u spomen na Puca, a prihod će ići obitelji za pokrivanje troškova liječenja.

Iz cijelog svijeta obitelji Puc su počele pristizati poruke pune saučešća. Zoran Gobac je tako kazao: "S Pucom smo bili izvanredni i osvojili krunu, zlatnu olimpijsku medalju. On je bio veliki čovjek kojeg su svi voljeli, jedan od najboljih rukometaša u povijesti hrvatskog, ali i slovenskog te svjetskog rukometa."

Aktualni trener Zagrebaša, Ivica Obrvan, bivši suigrač, ali i dugogodišnji prijatelj Iztoka Puca, u ovom i za njega izuzetno teškom osobnom trenutku uspio je s nekoliko rečenica opisati kakav je Puc bio fenomenalan čovjek, ali i rukometaš:

"Najmanje što mogu reći za Iztoka je kako je on bio vrhunski igrač, ali što je najvažnije, bio je izuzetno omiljen među suigračima, uvijek vedar i nasmijan. Spreman je bio i za šalu, a to je pokazivao i na terenu jer taj svoj duh i vic unosio u svoju igru. Ponekad i opušten na treningu, bio je uvijek fantastičan na utakmicama, uvijek je davao svoj maksimum, a u onim najvažnijim dvobojima, bio je prevaga, nerijetko i čovjek odluke. Uspon Zagreba kao kluba u europskim razmjerima započeo je upravo njegovim dolaskom."

"Bio je fantastičan lijevi vanjski, odličan šuter, ali ono što je krasilo njegovu igru, bio je taj vic, to razumijevanje rukometa, koje je uvijek donosio na parket. Odlično je znao asistirati svojim suigračima, napamet je znao odigrati, ili za Ćavara na krilo ili za pivota. Krasila ga je izuzetna sportska inteligencija te je u svakom trenutku, kroz poteze, šuteve, asistencije, znao prikazati i pravi šarm rukometne igre. Najvažnije je, što ne samo da je on bio vrhunska rukometna klasa, nego su uz njegovo prisustvo na terenu i suigrači bili bolji."

Direktor RK Celja Roman Pungartnik teško je pronalazio riječi: "Ovo je ogromna tragedija. Svi smo tako silno željeli da ozdravi, bio je veliki sportaš. Celju je dao mnogo, pa iako ga je karijera kasnije odvela dalje i izgubili smo kontakt, kad mu je bilo najteže, svi smo se ponovno okupili."

Iz Celja se javio i nekadašnji kapetan Uroš Šerbec: "Pet godina sam bio Pucov kapetan, a na putovanjima smo uvijek bili cimeri. Ne moram ni pričati kakav je rukometaš bio, no nije bio zvijezda samo slovenskog i hrvatskog rukometa, nego i svjetska rukometna zvijezda."

Šerbec se potom osvrnuo na Puca van rukometnih terena: "Bio je izuzetno osjećajan i pošten, iako je iz Velenja otišao vrlo mlad, nikad nije zaboravio taj kraj. U životu su mu najveće vrijednosti bile njegova supruga Jasenka i sin Borut, za kojeg je ima velike sportske nade", kazao je kapetan za ProPlus.