"Veterani" Chelseaja upornošću i inatom izborili posljednju priliku svoje generacije

Villas-Boas odlučio je teret uspjeha staviti na leđa igrača koji do ove sezone nisu bili u prvom planu. I u prvim utakmicama Lige prvaka se činilo kako je pronašao pravu formu, barem za to natjecanje. Pobjeda protiv Bayera iz Leverkusena i remi na Mestalli (koji je vrlo lako mogao biti i pobjeda da Chelsea nije primio gol u 87. minuti iz jedanaesterca) ulijevali su nadu u nešto lakši put prema knock-out fazi.

Međutim, nakon uvjerljive pobjede od 5:0 protiv Genka na Stamford Bridgeu krenuli su problemi i rezultatska kriza je bila neminovna. Samo četiri dana poslije navedenog trijumfa Chelsea je pokleknuo u gostima kod Queens Park Rangersa i ušao u seriju nepovoljnih rezultata. Kako u prvenstvu tako i Ligi prvaka. Uzvrat s Genkom u Belgiji završio je remijem, a gostovanje u Leverkusenu porazom u posljednjoj minuti susreta.

U zadnjem kolo skupine Chelsea je dočekao Valenciju te mu je bio potreban remi za prolaz u daljnje natjecanje. Unatoč dominaciji gostiju u posjedu lopte Londončani su dvama pogocima Drogbe i jednim Ramiresa osigurali svoju devetu sezonu u osmini finala elitnog europskog nogometnog natjecanja za redom.

Do kraja veljače i prvog susreta s Napolijem brod Villasa-Boasa bio je na rubu potonuća. Chelsea je ispao iz utrke za naslov prvaka Engleske i govorkanja o otkazu portugalskom stručnjaku bivala su sve glasnija. U Napulju se dogodila neizbježna katastrofa i zabijen je posljednji čavao u lijes Villas-Boasove karijere u Chelseaju. Dva puta Lavezzi i jednom Cavani parali su mrežu iza Petera Čecha te je Roman Abramovič konačno izgubio strpljenje i odlučio promijeniti trenera.

Dotadašnji pomoćnik glavnoga trenera i dugogodišnji prvotimac Chelsea Roberto Di Matteo dobio je povjerenje kluba i odriješene ruke da završi sezonu na što je bolji mogući način. Efekt ove promjene bio je ekspresan, Di Matteo je u početnu postavu vratio iskusnije igrače poput Lamparda i Drogbe te im na taj način pružio priliku da dokažu kako još nisu za "staro željezo."

Višestruko motivirana momčad odlučila je ne posustati do samoga kraja. U uzvratu dočekali su goste iz Napulja "na nož" i uspjeli poništiti njihovu prednost iz prvog susreta upravo pogocima najiskusnijih Drogbe, Terryja i Lamparda. Momčad je izgledala kompaktno i zračila zajedništvom te pogodak Branislava Ivanovića u posljednjoj minuti prvog produžetka nije bio nikakvo iznenađenje već više - manje očekivani ishod.

U četvrtfinalu Chelsea je morao putovati u Portugal na noge Benfici. Nošeni nedavnim uspjesima sa Stadiona svjetla donijeli su pobjedu od 1:0, svoj prvi i do sada jedini trijumf u gostima u čitavoj sezoni Lige prvaka. Drugih 90 minuta dvoboja proteklo je u pokušajima Benfice da nadoknadi zaostatak. Iako su gosti u posljednjim trenucima utakmice uspjeli doći na gol od prolaza prema utakmicama protiv Barcelone gol Meirelesa u sudačkoj nadoknadi potvrdio je mjesto Londončana u polufinalu.

Navedeno polufinale vrlo vjerojatno je bilo jedan od medijski najpopraćenijih sportskih događaja protekle sezone. U obje utakmice igrači Diva iz Katalonije redali su se pred Čechom kao na pokretnoj traci. Prilike, obrane, vratnice, jedan primljeni pogodak iz jedne poluprilike i mnoštvo frustracija bilo je jedino s čime su se igrači Pepa Guardiole vratili u Španjolsku.

Famozni "autobus Chelsea" koji se "parkirao" u šesnaestercu londonske momčadi odolijevao je u velikoj mjeri svim napadima najbolje nogometne momčadi u proteklih desetak godina. Međutim, ni to ne bi bilo dovoljno da nije bilo napadačkih bljeskova. Jer činilo se da su krajem prvog poluvremena uzvrata Katalonci napokon otključali bravu koju je između njih i finala postavio Di Matteo sa svojim igračima. Vodstvo od 2:0, isključenje Johna Terryja i uvjerljiva dominacija terenu bili su jamac uspjeha.

Ali samo jedan trenutak nepažnje i genijalne reakcije Lamparda i Ramiresa vratili su Chelsea na avion za München. Pritisak u drugom dijelu se povećao i pravo je čudo što su sve promašili igrači Blaugrane. Dodatnu dozu soli na ranu Messiju i društvu u sudačkoj nadoknadi nanio je svojim pogotkom za 2:2 Fernando Torres.

Iako je moguće na najsitnije faktore raščlaniti sve više ili manje sretne momente koji su ovu momčad po drugi puta doveli u finale Lige prvaka na kraju krajeva nije bila riječ o samoj sreći. Ni na koji način ne treba oduzeti zasluge igračima koji su taj teret iznijeli u najvećoj mjeri, a posebno onima koji su morali dokazati da još nisu za otpis. Takva požrtvovna i beskompromisna igra odnijela je naravno i svoje žrtve jer finale će s tribina pratiti nekoliko bitnih pojedinaca koji suspendirani za tu utakmicu. Terry, Ramires i Meireles nosili su neke od ključnih uloga tijekom čitave sezone i zasigurno će bez njih momčadi biti mnogo teže.

No većina igrača koji će u subotu istrčati na teren još uvijek nije zaboravila poraz Manchester Uniteda prije četiri godine. Ali igrači koji su početkom sezone bili na svojevrsnoj "listi za odstrel" imat će još jedan motiv više. Jer koliko god njihovo nogometno nasljeđe bilo veliko ovo im je vrlo vjerojatno posljednja prilika. Posljednja prilika da do kraja odsanjaju san Lige prvaka.