CO Zagreb na prekretnici: Priliku će na velikoj sceni dobiti nova generacija

Rukometaši Croatia osiguranje Zagreba zaključili su napornu i dugu klupsku sezonu, koja je započela još u rujnu prošle godine startom natjecanja u premijernom izdanju regionalne SEHA lige. Pod trenerskom palicom Ivice Obrvana, osim odlaska vratara Gorazda Škofa, ekipa je u sezonu krenula gotovo s nepromijenjenim sastavom kako je zaključila i onu prethodnu. Ciljevi su postavljeni relativno visoko, pričalo se o nekoj četvrtini finala Lige prvaka. Mnogi su samo odmahnuli rukom na njihove izjave, ali na kraju je zacrtani cilj bio ostvaren, što se pokazalo i kao više nego realan doseg ove skupine igrača.

Vidljivi pomak u igri u obrani, korištenje Balića u oba pravca, koncentracija na brzu tranziciju, kontru i polukontru te vrhunske izvedbe tijekom cijele sezone odličnih krila Štrleka i Horvata, uz ukupno gledajući jednu jako dobru sezonu toliko osporavanog Marka Kopljara donijeli su drugo mjesto u skupini, uz pamtljive pobjede i nad švicarskim Kadetten Schaffhausenom i francuskim Chamberyjem. Ipak i gostujući poraz kod švedskog Sävehofa. Tada aktualni europski prvak provukao se u Zagrebu, ostvarivši minimalnu pobjedu, no Barcelona je ipak pala u Palau Blaugrani, na svom parketu, čime je ostvaren povijesni uspjeh, jer niti mnogo zvučnije i kvalitetnije generacije nisu uspjele upisati pobjedu protiv španjolskog giganta.

U osmini finala u dvije utakmice slomljen je i makedonski Metalurg Line Červara, koji je bio sve samo ne bezazlen suparnik, no, vrhunac sezone i utakmicu protiv savršenog njemačkog rukometnog stroja Kiela Ivica Obrvan na klupi CO Zagreba nije dočekao. U završnoj utakmici sezone, u Kutiji šibica, pred proslavu naslova prvaka, zahvalnice su za doprinos klubu dobili i Štrlek, Vukić, Gojun, Šego pa čak i Mađar Gal, koji je zimus napustio redove Zagrebaša. Među njima se svakako trebao naći i Ivica Obrvan, iako je to naravno bilo nerealno za očekivati...

Regionalni posrtaj, koji to i nije bio...

Sama ideja o regionalnoj SEHA ligi kao natjecanju kako bi Zagrebaši tijekom sezone igrali jače utakmice, kroz koje bi se spremali za europske ispite nije bila nimalo loša, ali je sama organizacija natjecanja u premijernoj sezoni podbacila. Mnogobrojna odgađanja utakmica, zamjena domaćinstava te na kraju i određeni broj neodigranih dvoboja bacili su sjenu na smisao ove lige, koja je tako pomalo i izgubila na ozbiljnosti.

Organizacija završnog turnira u Zagrebu, u ogromnoj Areni, umjesto u Skoplju, od kud su bila i dva kluba sudionika i gdje bi na krilima rukometne euforije koju Makedonci proživljavaju u posljednje vrijeme Final Four sigurno bio pravi rukometni spektakl, pokazala se kao promašaj. Jer, niti je zagrebačka publika prepoznala ovaj događaj, a susreti su igrani ili pred sablasno praznim ili pak slabo ispunjenim tribinama, niti je CO Zagreb stigao do titule, što je mjestom na klupi platio Obrvan. No, vjerojatno je najveći nedostatak bilo postavljanje ovakvog turnira manje od tjedan dana pred termin četvrtfinala Lige prvaka, gdje je Zagrebaše čekala doslovno utakmica sezone i kada je igračima u glavi sigurno bio okršaj s Kielom, što je sigurno dodatno utjecala na njihovu izvedbu.

U Zagrebu su kroz čitave ove godine domaćeg natjecanja i uzastopnih naslova prvaka, gdje nemaju ozbiljnijeg suparnika, osim možda trenutno našičkog Nexea, uzeli zdravo za gotovo kako i u svakoj utakmici SEHA lige trebaju pobijediti, a regionalno natjecanje pokazalo je i donijelo upravo ono zbog čega je bilo i osnovano. Malo teže utakmice, neugodna gostovanja, ozbiljnije rukometne suparnike, koji nisu bezazleni protivnici te od kojih ponekad možete i teren napustiti poraženi. Takav je bio Vardar u polufinalu SEHA lige i zasluženo je stigao do slavlja. S time da je ekipa Veselina Vujovića na kraju i otišla do kraja te preko Červarova Metalurga osigurala regionalni naslov.

Uprava je nakon svega odlučila kako je Obrvan krivac za slabije izdanje igrača na terenu, a priliku je u završnici sezone umjesto njega na klupi dobio aktualni izbornik hrvatske rukometne reprezentacije Slavko Goluža. Zanimljivo kako je upravo na sličan način, iz nekog drugog razloga, i Obrvan stigao na trenersko mjesto Zagrebaša, prije nešto više od godine dana, kada je cipelu u klubu dobio Neno Kljaić.

Golužu tek očekuju brige

Dolazak Slavka Goluže na trenersko mjesto u završnici sezone nije mogao pokazati kakvi su njegovi kapaciteti kao klupskog trenera. Nakon dva odlična izdanja protiv Kiela, gdje su Zagrebaši pokazali kako se mogu nositi s najboljom europskom ekipom, uvijek će se postavljati pitanje nije li ta igra bila posljednica dobrog Obrvanova rada u klubu kroz čitavu sezonu ili je ta igra ipak bila posljedica jednog pozitivnog šoka i novina koje je donio Goluža. Savršeni učinak u domaćem prvenstvu, gdje je Goluža, uz pruženu priliku i mlađim igračima, poput Brozovića, Šebetića, Šprema, vratara Filipa Ivića ili Ante Kaleba, uvjerljivo odveo ekipu do 22. naslova hrvatskog prvaka, sigurno nije pravo mjerilo kvalitete niti trenera, ali niti ekipe.

Golužu nakon slatkih reprezentativnih briga, gdje će kroz pripreme, ali i kroz same Olimpijske igre voditi najbolje hrvatske rukometaše, očekuje povratak u klub u kojemu će morati iz tjedna u tjedan, kroz utakmice regionalne SEHA lige, ali i kroz okršaje u Ligi prvaka dokazivati i svoju trenersku kvalitetu, ali i spremnost da vodi jedan od najtrofejnijih hrvatskih sportskih kolektiva. Rezultat, ali i igrački napredak mlađih igrača bit će jedini pokazatelj.

No, ostaje i pitanje kakav sastav će mu biti na raspolaganju na ulasku u novu sezonu, jer osim brojnih odlazaka, malo toga je poznatog...

Na put kreću...(?)

Momčad hrvatskog prvaka postala je pravo malo rukometno tržište na kojem igrači koji odlaze tvore već poveći spisak. Posljednja utakmica sezone, ona protiv Karlovačke banke u domaćoj Kutiji šibica, značila je i siguran oproštaj od Zagrebova dresa za dva lijeva krila, Ljubu Vukića te Manuela Štrleka, vratara Marina Šegu te glavnu obrambenu kariku te ujedno i lijevog vanjskog rukometaša Jakova Gojuna.

Poljska se za sada pokazala najčešćom destinacijom sada već bivših Zagrebaša, naime, Štrlek je svoju sreću pronašao u Kielceu gdje bi se trebao zadržati do 2016. godine, a Šego je, pak, krenuo u redove njegova najveća rivala, Wisle Plock. Ljubo Vukić novi izazov u svojoj karijeri odlučio je potražiti u Bjelorusiji gdje će zaigrati za Meškov Brest te gdje mu je već dodijeljeno i važno priznanje, naime, bjeloruska momčad upravo Vukića želi za svog kapetana u narednoj sezoni. U ovoj velikoj četvorci Jakov Gojun je, pak, zapeo za oko aktualnom europskom i španjolskom viceprvaku, momčadi Atletico de Madrida u kojoj će zaigrati uz rame bivšem Zagrebašu Kirilu Lazarovu, a predvodit će ga sjajni trener Talant Dušebajev.

Među mogućim odlascima nalazi se još nekoliko zvučnih Zagrebovih imena, točnije, njegovih ključnih karika i nositelja igre. Najbolji desni vanjski proteklog Eura, Marko Kopljar, tako je na meti velike Barcelone koja je itekako zainteresirana za sve ono što Kopljar zna i može, no u toj cijeloj priči mnogo toga ovisi i o duetu Laszlo Nagy-Veszprem i raspletu navedene situacije. S druge strane, s obzirom da je prošlo ljeto odradio i nekoliko probnih treninga s momčadi berlinskih Lisica, ne može se reći da njemački Füchse nije nezainteresiran za Zagrebova igrača. Iako se u berlinskim redovima već nalazi dvojac koji brane hrvatske boje, Denis Špoljarić i Ivan Ninčević koji su odlično ove sezone igrali u Berlinu kojeg su odveli i na Final Four Lige prvaka, postoji dodatna šansa da se broj Hrvata na radu u Njemačkoj poveća budući da je upravi Lisica za oko zapeo i iskusni Tonči Valčić.

Upitan je, dakako, i ostanak Ivana Balića koji nekako više naginje odlasku iz redova Zagreba iako je sada fokusiran prvenstveno na dobar nastup na Olimpijskim igrama u Londonu, no dvojben je još i ostanak Slovenca Davida Špilera koji sa Zagrebom ima još godinu dana ugovora, ali i vratara Ivana Pešića koji još uvijek razmišlja oko svoje moguće destinacije budući da mu je u CO Zagrebu ponuđen ostanak, ali uz smanjenje ugovora.

Tko stiže?

Odlasci i dolasci za sada se nisu ravnomjerno rasporedili, naime, Zagrebove redove u novoj će sezoni sigurno pojačati vratar Zameta Ivan Stevanović, kao i lijevo krilo Splita Hrvoje Batinović. Međutim, iako su dolasci za sada skromnija tema u momčadi hrvatskog prvaka ne može se reći kako on nije bacio oko na pojedine igrače. Tako je u potrazi za još jednim vanjskim igračem CO Zagreb zamijetio mladog Stipu Mandalinića, igrača Karlovačke banke, koji je, pak, u razgovoru za Karlovački tjednik po pitanju svog transfera kazao: "Imao sam s Karlovcem ugovor na dvije godine, koji je istekao, no ja bih rado ostao ovdje još jednu sezonu. U tijeku su pregovori s CO Zagrebom, no ovdje mi je dobro i igram, a tko zna kako bi bilo u Zagrebu tako da smatram da je za mene bolje da ostanem u Karlovcu gdje imamo dobru momčad i gdje stoga mogu još napredovati."

S obzirom da se CO Zagreb u narednoj sezoni odlučio orijentirati na svoju mladež te se posvetiti stvaranju jedne mlade ekipe koja bi, pak, uz nekolicinu starijih i iskusnijih rukometaša osigurala posebno zajedništvo te tako i pokušala postići što bolji rezultat, a možda i iznenaditi, iz mlađih je naraštaja momčadi među one starije poslan Lovro Mihić, a postoji i šansa da se iz kadetske škole uzme još nekoliko igrača ukoliko će to biti potrebno.

Na posudbu je ove sezone CO Zagreb također poslao nekolicinu igrača stoga je pitanje i hoće li oni ostati u svojim dosadašnjim dresovima ili će se vratiti u one Zagreba, a među njima su Filip Čelić koji je svoju posudbu na poziciji desnog krila odradio u Splitu te vratar Matej Ašanin koji je iskustvo ove sezone skupljao u Varteks di Capriju.

Sigurno je također kako će dosadašnji trener RK Splita, a ujedno i pomoćni trener hrvatske rukometne reprezentacije, Željko Babić, u novoj sezoni desna ruka trenera Slavka Goluže, osim u reprezentaciji Hrvatske, biti i u redovima hrvatskog prvaka, a iako se ne može voditi pod igračko pojačanje, s obzirom na funkciju koju će obavljati te koliko će reda i rada među igrače uvesti, svakako je važna karika za ovu novu, pomlađenu momčad CO Zagreba koju ćemo gledati iduće sezone.

O kapetane, moj kapetane

Svojih nekoliko rečenica svakako zaslužuje i kapetan Zagrebaša Zlatko Zlaja Horvat, koji se u protekloj sezoni na fantastičan način vratio nakon teške ozljede. Gotovo u svakoj utakmici bio je prvi strijelac, uz redovito vrhunski postotak realizacije, kroz sezonu bio je jedan od glavnih igrača CO Zagreba, uvijek prvi u napadu, a odličan i u obrani.

Svoju europsku sezonu, iako s dvije utakmice manje od svojih konkurenata, završio je na fenomenalnom trećem mjestu liste strijelaca u Ligi prvaka s 94 postignuta pogotka, samo četiri manje od najboljeg topnika Mikkela Hansena, tri od Kire Lazarova te jednakim brojem golova kao Filip Jicha, koji je bio glavna Kielova karika na putu do ovosezonskog naslova europskog prvaka.

Horvat je u godini vjerojatnog sveopćeg egzodusa iz kluba produljio svoju vjernost na još minimalno tri godine te je tako pokazao kako ipak vjeruje u projekt novog Zagreba. Domaći dečko, fakin, već pomalo i ikona kluba, koji je prošao sve selekcije i koji je u CO Zagrebu, ali i reprezentacije već napravio zavidnu karijeru sigurno će i dalje biti pravi vođa na terenu, kao i izvan njega.

Pogled prema jeseni

"Zagrebova mladost koja je pokazala dobre igre u posljednjim susretima u prvenstvu uz dodatak četiri ili pet igrača koji će doći jesu ono što sam ja tražio te se stoga ne bojim za Zagreb. Apsolutno vjerujem u ove momke, kao i u njihov dobar rad te sam siguran da ćemo se sa svima moći nositi u novoj sezoni," najavio je Goluža neposredno nakon posljednje odrađene utakmice domaćeg prvenstva, pred početak slavlja novog naslova hrvatskog prvaka.

Ekipa koja će ga dočekati na jesen na ulasku u novu sezonu bit će u najmanju ruku zanimljiva i ukoliko se obistine sve priče o odlascima, a za njihove pozicije se ne pronađu adekvatne zamjene te ako će sav teret pasti na leđa mlađih igrača teško je vjerovati u trenerov optimizam kako će se Zagrebaši odmah ponovno ravnopravno nositi s najboljim europskim ekipama.

Međutim, ovo je sigurno početak jednog novog ciklusa, novog razdoblja, gdje je i financijska situacija natjerala upravu da se CO Zagreb okrene svojoj mladosti, što bi na kraju mogao biti i veliki dobitak za klub. Ogromni igrački potencijal kojeg imaju i Šebetić i Brozović pa Šprem, Kaleb, Ivić, Matulić mogao bi biti jamac kako će se kroz narednih nekoliko godina u Zagrebu i dalje igrati odličan rukomet.