Litva nam je uvijek bila previsoka prepreka. Ali do jučer je to bilo i četvrtfinale...

Ako nas povijest može nečemu naučiti, onda je to svakako činjenica da hrvatska košarka na reprezentativnom planu ne poznaje težeg i neugodnijeg protivnika od Litve. Sa svim velikim reprezentacijama u nekom dijelu svoje povijesti bili smo uspješni, jedno Litvu nikako nismo uspjeli "prokužiti".

Devet puta u povijesti ukršatli smo koplja, osam puta je Litva iz tih dvoboja izlazila pobjednički. Atletične litavske momčadi hladnih glava i racionalne košarkaške izvedbe hrvatske reprezentacije, u kojem god sastavu bile, nisu uspijevale pobijediti.

Split je dvaput u svojoj povijesti bio domaćih utakmica hrvatske reprezentacije (to je samo po sebi tema za neku drugu priču), a jedan od ta dva domaćinstva bio je baš Litvi. U veljači 1998. na Gripama smo igrali u kvalifikacijama za EP 1999., a "druga" momčad Litve poklekla je pred 25 poena Rađe i 20 Komazeca.

Izbornik Hrvatske bio je Srećko Medvedec, a Litve - Jonas Kazlauskas. Isti onaj koji će i danas povesti Litvu u boj protiv Hrvatske. Kazlauskas je, dakle, jedini litavski izbornik koji zna kako je to izgubiti od Hrvatske. To je dobra informacija za danas.

U preostalih osam utakmica Litavci su nas "peglali" gdje god smo se susreli. Sve utakmice izvan hrvatskog tla smo izgubili, a Litvu nismo uspjeli pobijediti ni na jednom velikom natjecanju na kojem smo se susreli.

Porazi koje najviše pamtimo su u polufinalu EP u Ateni 1995., kad smo potom osvojili broncu protiv Grčke i u četvrtfinalu EP u Madridu 2007., kad su nas uništili Kleiza i Songaila.

Ako ćemo gledati povijest - Litva je danas veliki favorit. No, ova hrvatska reprezentacija već je resetirala nekoliko ružnih brojki i tradicija. Prije njih 18 godina nismo pobijedili Grčku u službenoj utakmici, prije njih 18 godina nismo prošli četvrtfinale.

Litvu, doduše, nismo nikad pobijedili na velikim natjecanjima. Ali nismo nikad ni imali osam pobjeda u nizu na velikim natjecanjima, zar ne? Sve do jednom...