Nadahnuti Ante Ćorić odveo Dinamo do pobjede u trećem pretkolu Lige prvaka

Nakon verbalnog incidenta s kapetanom Domagojem Antolićem dosadašnji prvi vratar Antonio Ježina preselio je u rezervnu momčad, a na njegovo mjesto među vratnice uskočio je novopečeni prvak Europe s reprezentacijom Portugala, Eduardo. Nakon gotovo tri mjeseca bez ozbiljne utakmice u nogama (u pripremnim ogledima i na Euru Eduardo nije dobio priliku za nastup) i s upitnom fizičkom spremom nakon slavlja i odmora diskutabilna je njegova pozicija među vratnicama.

Zlatko Kranjčar očito nije bio zadovoljan onime što je prezentirala Dinamova posljednja linija u susretu s Vardarom pa je u današnjoj utakmici od prve minute na teren poslao Filipa Benkovića, a na klupi ostavio iskusnog Gordona Schildenfelda.

Pohvale Kranjčaru svakako treba uputiti zbog činjenice da je odustao od eksperimentiranja na lijevom boku i od prve minute odlučio krenuti s Josipom Pivarićem. Pokušavao je Kranjčar sa Sosom i Matelom, ali niti jedan niti drugi svojim nastupima nisu uspjeli uvjeriti apsolutno nikoga da su zaslužili mjesto među prvih 11. Iako Pivarić možda nije u potpunosti spreman i takav može više doprinijeti igri u oba smjera od pomenutog dvojca.

Marko Rog je nakon odlaska Marka Pjace zauzeo njegovo mjesto na lijevom krilu, a mjesto centralnog veznog igrača pripalo je reprezentativcu Anti Ćoriću. Iza njegovih leđa stacionirao se dvojac zadnjih veznih Antolić, Machado koji je prema ocjenama bio među najslabijima u susretu s Vardarom, ali s obzirom na alternative, Kranjčar tu nije imao previše prostora za izmjene. No, u devetoj minuti zbog ozljede Machada, Kranjčar je bio prisiljen dirnuti i u taj dvojac.

Kranjčar je poduzeo jedino logično rješenje, Roga je povukao na mjesto Machada, a u igru je uveo Fernandesa. Tim potezom Dinamo je neplanirano ušao u sustav ofenzivnijeg nogometa koji je možda trebao pokušati i od samog početka. To je ostavilo malo više prostora gostima koji se suprotno Kranjčarovim tvrdnjama nisu pokazali ništa manje hitrima i tromijima od igrača Vardara, a samim time Dinamo nije ništa lakše stvarao igru, čemu se Kranjčar nadao prije susreta.

Po dobrom starom receptu Dinamova igra ovisila je o individualnom nadahnuću njegovih igrača, a na sreću stručnog stožera i navijača jedan od takvih na terenu danas je bio Ćorić. Iako je u 34. minuti za jednu svoju solo akciju zaslužio zvižduke otvorenog auditorija s dvije velemajstorske akcije postavio je stvari na svoje mjesto. Prvo je u 39. minuti fenomenalno asistirao do tada neprimjetnom Soudaniju za 1:0, a samo tri minute kasnije i zabio na dodavanje Fernandesa.

Na kraju sage Dinamo je slavio, ali ne zahvaljujući dobroj momčadskoj igri već lucidnosti svog mladog igrača. U 90 minuta dvoboja Dinamo je protiv limitiranog protivnika pokazao jednostavno premalo. S ovakvim voljnim momentom i angažmanom na terenu s razlogom se pribojavamo kreševa u četvrtom pretkolu (uz pretpostavku da se uspješno apsolvira akcija Tbilisi) i skeptični smo prema izjavi Kranjčara da je došao u klub s namjerom da Dinamu donese toliko željeno prezimljavanje u Europi.