Je li Premiership najjača liga i zašto će Chelsea osvojiti naslov prvaka

Netko voli njemačku disciplinu i trku, ulaganje u mlade igrače te sustav doveden skoro do savršenstva što se tiče upravljačkih prava i financiranja klubova. S druge strane netko preferira španjolsku nogometnu filozofiju finih pasova, tehničkog nogometa te činjenicu da u La Ligi egzistiraju dva najutjecajnija svjetska kluba, pa tako sudari Barcelone i Reala iz Madrida sa sobom nose famu Sudara zvijezda i onaj iskonski antagonizam koji pokreće maštu i stomak svim nogometnim ljubiteljima. A opet, netko voli Engleze! Kako ne voljeti ligu u kojoj gostujući navijači, u redovito do posljednjeg mjesta ispunjenom gostujućem boxu, svaki gol slave kao da im je posljednji, pa čak i u onim nebitnim utakmicama. Doduše, u posljednje vrijeme tih nebitnih utakmica u Premier ligi gotovo da i nema. Svatko svakoga može dobiti, pa je uzbuđenje jednako bilo da se igra za naslov prvaka ili za ostanak u ligi, koji sa sobom nosi stotinu milijuna eura, barem.

Kao što vidimo, teško je izabrati koja je to liga najbolja, no rasprava se nekako svodi na - Španjolce ili Engleze. Tako oni koji pretežu na španjolsku stranu, ističu da su Španjolci zadnje tri sezone osvojili šest od šest europskih klupskih natjecanja, da imaju najveći nacionalni koeficijent koji je svojevrsni kriterij uspješnosti klubova u Europi, da proizvode najviše mladih igrača, da imaju jaku reprezentaciju, da imaju Barcu i Real itd. Zagovornici Premiershipa pak ističu: konkurenciju, tradiciju, nogometnu dinamiku i agresivnost u duelima, uvijek ispunjene tribine koje jamče autentični nogometni ugođaj, nogomet na Boxing Day i prvi dan Nove godine koji mamurluk liječe jednako dobro kao i sarma. S argumentima možemo ići unedogled, a možemo ih staviti i na - konkurenciju.

VRLO NEIZVJESNA SEZONA U ŠPANJOLSKOJ, NJEMAČKOJ, FRANCUSKOJ I ENGLESKOJ

Ove sezone svjedočimo jednoj od najneizvjesnijih sezona u Ligama petice. Konkurencija u svim ligama je iznimna. Za razliku od prošle sezone i suverenog marširanja Bayerna, PSG-a, Juventusa te uvjetno rečeno Barcelone kroz svoja nacionalna prvenstva, ovaj put situacija je dosta uzbudljivija i neizvjesnija te će, nadamo se, odluka o prvacima padati u zadnjim kolima.

U Španjolskoj nas očekuje uzbudljiva utrka Reala i Barce, s tim da Real izgleda stabilniji i odlučan da vrati titulu prvaka. Podsjetimo da su Kraljevi u posljednjih osam godina samo jednom bili prvaci što se zadnji put desilo tamo negdje iza Drugog svjetskog rata. Simeoneov Atletico je pak razočaranje dosadašnjeg dijela Primere. Klub koji se trebao boriti za naslov, zauzima tek šestu poziciju i već zaostaje velikih 12 bodova za Realom.

Nadalje, u Njemačkoj Bayern više nije suveren kao prošlih godina. Bavarci se još prešaltavaju s Guardiolinog na Ancelottijev režim, a čini se i da neke igrače polako sustižu godine. No, bez obzira na nevjerojatan početak novajlija iz Leipziga i visok plasman Hoffenheima i Frankfurta našeg Nike Kovača, čini se da pomlađeni i lepršavi Dortmund kao jedina realna prijetnja Bayernu još uvijek nije zreo za naslov, koji će po svemu sudeći i ove sezone ostati u Munchenu.

Jednako tako, u Francuskoj PSG više nije uvjerljiv kao u Zlatanovoj eri, i ne bi bilo iznenađenje da Favreova Nica ili ultraefikasni Monaco osvoje naslov (Monaco je do ovog trenutka postigao 53 gola u 17 susreta što ga čini uvjerljivo najefikasnijom momčadi u ligama Petice).

U Italiji je možda i najizvjesnija situacija, jer teško da itko ima snagu da priprijeti Juventusu, koji ima najkvalitetniji i najširi kadar te prijeko potrebno iskustvo osvajanja natjecanja. Šansa drugih klubova može eventualno biti u Juveovoj fokusiranosti na Ligu prvaka ove sezone, jer je očito da Stara dama ambicije tempira za proljeće i knockout fazu tog natjecanja. Nostalgičari iz 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća s nevjericom gledaju kako se srozala nekada najbolja svjetska liga.

PREMIERSHIP JE IPAK NAJJAČA LIGA?

Što onda reći za najneizvjesnije i najuzbudljivije klupsko nogometno natjecanje u ovome trenutku - englesku Premier ligu. Namjerno ističemo termin ,,klupsko’’ pošto Liga prvaka iz godine u godinu postaje sve predvidljivija, barem dok se ne dođe do faze četvrtfinala, a i tu se redovito nalaze jedni te isti klubovi što pomalo izaziva dosadu.

Netko je rekao da je Premiership nogometni ekvivalent NBA. I nije daleko od istine. Englezi plivaju u novcu i njihovi klubovi si mogu priuštiti mnogo veće proračune za ulazne transfere od njihovih kontinentalnih konkurenata. U tom pogledu engleskim klubovima mogu konkurirati samo neprikosnoveni Real Madrid i Barcelona te superbogati Bayern i PSG, dok ostali europski klubovi polako postaju izlozi za kupnju igrača rastrošnim engleskim milijarderima. Premier liga potpisuje iznimno lukrativne ugovore ze televizijska prava (najveće u Europi), a ono što je zanimljivo i za konkurentnost lige vrlo bitno jest pošten(ij)a distribucija tih sredstava, odnosno podjela kolača. Dok primjerice u Španjolskoj više od pola prihoda od televizijskih prava prisvoje ionako superbogati Real i Barcelona, u Engleskoj podjela prihoda se vrši ravnomjernije, pa je tako prošle sezone najviše profitirao Arsenal zaradivši pritom 100,8 milijuna funti, slijede Manchester City i Manchester United s nešto više od 96 milijuna, a na začelju je Aston Villa sa 66,2 milijuna funti prihoda što je moramo priznati vrlo respektabilna brojka. Iz toga proizlazi da si jedan Bournemouth (ne želim nikoga podcjenjivati) može priuštiti kupovinu igrača za 40-ak milijuna eura, posljedično za taj novac će izgraditi solidnu momčad te će u zadnjih 20 minuta igre okrenuti 1:3 protiv ove sezone galopirajućeg Liverpoola, razbiti mu zube i pokazati da se u toj ligi nikoga ne smije podcijeniti te da se protiv svakoga svih devedeset minuta mora igrati na vrlo visokoj razini ako se žele uzeti bodovi.

Engleski klubovi su u protekle dvije sezone u nove igrače investirali gotovo 3 milijarde eura (ove sezone nešto više od 1,4 milijarde), dok su svi ostali klubovi iz liga Petice za ovu sezonu investirali sveukupno oko dvije milijarde eura (podaci s Transfermarkta). Dakle, Englezi sami ulože koliko Nijemci, Talijani i Francuzi zajedno, te onda nije čudno što je Premiership najatraktivnija i najgledanija liga u ovom trenutku. Jer gledatelji traže uzbuđenje, a liga u kojoj nema lake utakmice, u kojoj se igra najintenzivnije, gdje su najveće igračke i trenerske zvijezde, liga u kojoj Leicester osvoji naslov, je sasvim sigurno uzbudljiva liga.

Vjerojatno će se svi složiti oko jednoga, pa čak i oni kojima engleska liga nije prvi izbor, da je najveća konkurencija upravo u Premiershipu. Nigdje drugdje u Europi ne postoji toliko kvalitetnih pretendenata za naslov kao u Engleskoj. Osim tradicionalne Velike četvorke (Man. United, Liverpool, Arsenal i Chelsea), tu su i petrodolarima do statusa velikog kluba napumpani Manchester City te Tottenham koji zadnje dvije sezone opravdava ulogu jednog od legitimnih pretendenata na naslov. Dakle, to je šest klubova koji imaju realnu snagu i ambiciju da osvoje prvenstvo. A tko smije staviti ruku u vatru da opet, možda već dogodine, neće iskočiti neki novi Leicester? Takvu koncentraciju kvalitete i konkurencije nema niti jedna druga liga u Europi. Pritom ne smijemo zaboraviti niti jake klubove srednjeg ranga poput: Evertona, Leicestera, West Hama ili Southamptona, koji u svakom trenutku mogu pomrsiti račune velikanima.

FAVORITI ZA NASLOV?

Već smo napisali da je uoči sezone krug realnih favorita za naslov u Engleskoj bio širi nego u ostalim najkvalitetnijim europskim ligama. Manchester City, Arsenal, Manchester United, Liverpool, Chelsea pa Tottenham. Tako je nekako izgledao poredak favorita pred sam početak sezone. Sada je situacija, doduše, malo izmijenjena. Conteov Chelsea već dva i pol mjeseca melje sve pred sobom, trenutno su na 11 pobjeda u nizu i prijete da obore Arsenalov rekord od 13 pobjeda u nizu. Kladionice im već sada nude najveće izglede za naslov, pa je tako u William Hillu koeficijent da će Chelsea osvojiti naslov obećavajućih 1.80, drugi je City s koeficijentom 5.00, a na trećem mjestu Liverpool i Arsenal s koeficijentom 7.00. Man. United i Tottenham su već sada izvan zone dobrih izgleda s koeficijentima 21.00 i 26.00.

U ovoj konkurenciji trenerskih magova (Guardiola, Mourinho, Wenger, Klopp, Conte), ovaj potonji se zasad pokazao kao najumješniji. Primjerene su izjave koje dolaze iz njegove Italije: ‘’njegovi rezultati ne trebaju čuditi, pa on je navikao da bude najbolji’’. Taktički i psihološki Pobjednik je sve svoje momčadi podizao do njihovih limita. Tako je bilo i s Juveom s kojim je osvojio tri naslova Serie A, a nikada netalentiraniju Italiju u povijesti pretvorio je u momčad koja je igrala možda i najbolji nogomet na ovogodišnjem Euru. Glavni razlozi zašto prednost dajemo Chelseaju su: uigranost linija, kvaliteta u svim linijama, dominantan napadač, neigranje Europe i zalet kojeg su već uhvatili.

Conte je manje više naslijedio istu momčad s kojom je Mourinho osvojio naslov prije dvije godine, s dodacima u vidu Kantea, Pedra i Luiza koji je svakako već otprije uigran s ostatkom momčadi. Dakle, okosnica momčadi koju čine Courtois - Cahill - Matić - Hazard - Costa je već bila tu, igra koja se temelji na neprelaznom dvostrukom bloku i brzoj tranziciji je već u genetskom kodu ekipe sa Stamford Bridgea, Diego Costa je ponovno počeo trpati, tako da je Conte trebao samo psihološki podignuti momčad, a u tome je neprikosnoven. Međutim, Conte je pridodao i svoj karakteristični taktički obol. Nakon poraza od Arsenala 0:3, promijenio je formaciju u 3-4-3. Rezultat je zapanjujući, 11 pobjeda u nizu s gol razlikom 25:2. Prognoza: osvajanje naslova.

Zato jednom drugom psihološkom magu i dokazanom motivatoru, u jednom drugom gradu, ruže ne cvjetaju. Dakako, riječ je o Joseu Mourinhu. Neuvjerljiv početak sezone, najneefikasniji napad među prvih šest momčadi Premiershipa iako u ekipi ima Ibrahimovića, Rooneya, Martiala i druge napadačke vedete, sve glasnije kritike javnosti koja ga već uspoređuju s omraženim Van Gaalom, daju naslutiti da Special One možda više i nije toliko specijalan. Za neku kompletniju recenziju njegovog rada u Unitedu sačekat ćemo ipak drugu ili ,,mourinhovsku’’ godinu u klubu. Prognoza: ponovno ostaju bez Lige prvaka.

Niti njegovom najvećem rivalu i antipodu u trenerskom svijetu u posljednje vrijeme ne ide baš najbolje. Josep Guardiola je startao u sezonu s deset uzastopnih pobjeda. ,,Pokorio je Otok’’- već su vrištali mediji! No, malo ozljede, a malo i pročitanost slabih točki njegove momčadi i forsiranje visokog presinga na njegovu tehnički ne baš najpotkovaniju obranu, rezultirali su slabijim prezentacijama i padom na četvrto mjesto na ljestvici (nakon Arsenala drugi). No, obzirom da Guardiola raspolaže najboljim kadrom u ligi, za očekivati je da će se Cityjeva igra podići u drugom dijelu sezone. Prognoza: plasman od drugog do četvrtog mjesta.

Čini se da će i dvadeset i sedmu godinu zaredom Liverpool ostati bez toliko iščekivanog naslova Premier lige. Kloppov heavy metal nogomet već daje konkretne rezultate. Liverpool igra brutalan presing i ultra ofenzivan nogomet. Drugi su po posjedu u ligi, iako su tek četvrti po broju preciznih pasova, no to je dokaz kako kontrapresingom brzo vraćaju loptu u svoj posjed. Taj kontrapresing ima i svoje negativne nuspojave, a to su ozljede. Coutinho, Lallana, Can i Lovren samo su neki od igrača koji su u posljednjih mjesec dana bili ili još uvijek jesu van stroja. Liverpool je postigao najviše golova i uputio najviše šuteva, no obrana niti ove sezone ne izgleda da je na visini šampionskih ambicija. Prognoza: plasman od drugog do četvrtog mjesta.

Neke situacije u modernom nogometu već pomalo poprimaju oblike zakonitosti. Kao na primjer da će netko poznat umrijeti kada Aaron Ramsey zabije gol, ili da će Ramos zabiti odlučujući gol u sučevoj nadoknadi, ili, pak, da će Arsenal biti četvrti i da će ispasti u osmini finala Lige prvaka. No, ove godine Gunnersi izgledaju krajnje ozbiljno. Kupovina Mustafija pokazala se kao pravi pogodak, samo što se Mustafi ozlijedio upravo sada kad se u Premiershipu lomi sezona, pa je odmah uslijedio poraz od Evertona. No, Arsenal je dobro posložen. Dugo godina oko pitanja transfera kritizirani Wenger ipak je pogodio s nekim pojačanjima, prvenstveno tu mislimo na Ozila, Alexisa Sanchesa, Mustafija, Čecha, koji su postali okosnica momčadi. Probuđeni Walcott i Oxlade-Chamberlain, uz odlične Monreala i Bellerina iz drugog plana, daju potrebnu širinu i prodiranje s bočnih pozicija. Čech i Mustafi su stabilizirali obranu, Coquelin daje potrebnu stabilnost u veznom redu, još ako Ramsey proigra na nivou s Eura, Arsenal bi mogao daleko ove sezone. Prognoza: najozbiljniji konkurent Chelseaju, ali pošto je Arsenal ipak Arsenal prognoziramo borbu od drugog do četvrtog mjesta.

S Tottenhamom bi zaključili ovu evaluaciju najboljih momčadi najbolje lige. Mauricio Pocchetino radi odličan posao u Tottenhamu te gazda Levy može i mora biti zadovoljan. U zadnjih pet godina ulazno-izlazni transferni računi Tottenhama tendiraju računovodstvenoj perfektnosti, to jest nuli. Što je izuzetni raritet u Engleskoj, pogotovo u gornjem domu tablice. Dobro kupuju, ali i još bolje prodaju i pritom iz godine u godinu igrački i dojmom napreduju. Levy mora biti zadovoljan. Solidnim i pametnim kupovinama poput: Eriksena, Alderweirelda, Wanyame, Lamele ili Sona pridodali su izvrsne mlade igrače poput Allija, Diera, Kanea, N'Koudoua te uz ekstreman napredak Walkera i Rosea do možda najboljih bočnih igrača u ligi, stvorili su kompaktnu momčad koja se za ulazak u Ligu prvaka može dostojno boriti s mnogo bogatijim divovima engleskog nogometa. Prognoza: borba za ulazak u Ligu prvaka, no dajemo im manje izglede u odnosu na Arsenal, Liverpool i City.