Ujiri se kockao i na kraju pogodio sve brojeve

Vjerujem da svi znate priču o Billyju Beanu, GM-u baseball momčadi Oakland Athleticsa, ako ne kroz ranije činjenice, onda barem kroz film Moneyball. Ukratko, Beane je srušio predrasude i granice u MLB-u kada se usredotočio na statistiku i na osnovu nje slagao momčad pritom povlačeći poteze koje su mnogi proglašavali ludostima.

U sličnoj situaciji prošlog ljeta bio je Masai Ujiri.

Englez nigerijskih korijena odlučio se za drastičan rez kojim je kod analitičara i kritičara dočekan na nož. "Luđak ili genijalac, treće neće biti. Da me pitate bih li ja to također napravio? Ne. Niti jedan potez. To mi je nezamislivo", govorio je ljetos Charles Barkley.

Većina ga je ipak vidjela kao luđaka, kao nekog tko je dokazao svoje menadžerske sposobnosti, ali i kao netko tko je malo pogubio konce i povlači poteze koji mogu ugroziti budućnost kluba.

Za sve je kriv LeBron James koji je dva puta zaredom lakoćom izbacio Raptorse iz doigravanja i Ujiri je rekao - dosta je. Mogao je ići linijom manjeg otpora i zadržati trenera sezone i najboljeg igrača i tko bi mu mogao išta prigovoriti? Ali on se nije zadovoljavao statusom jedne od najboljih momčadi Istoka, on je htio malo više.

Kockao se s Nurseom i Leonardom

Prvo je uručio otkaz Dwaneu Caseyju i na mjesto prvog trenera postavio je Nicka Nursea. Nick Nurse, realno, bio je poznat samo onim najzagriženijim NBA pratiteljima, a u biti čovjek je konstantno u pozadini odrađivao sjajan posao. Upravo on je bio zaslužan za sve bolju i raznovrsniju napadačku igru Raptorsa, NFL rječnikom rečeno, bio je koordinator napada i to je odrađivao jako dobro.

Polako su u javnost počele izlaziti pojedinosti o Nurseu, osebujnom treneru koji je svuda pokazivao napredak. No bilo je veliko pitanje hoće li taj napredak pokazati i na ovako velikoj sceni. Nije bio problem biti jedan od pomoćnika zadužen za svoj "sektor", Casey je tu bio glavni gromobran i odgovoran za sve dobro i loše. Uostalom, on je bio i taj čija je riječ bila zadnja.

Odjednom je u tu ulogu došao Nurse. Ujiri se kockao i pogodio, a odmah nakon što ga je ustoličio na mjesto trenera, imao je razgovor s Nurseom i Lowryjem. U uredu u Torontu Ujiri je bio taj koji je pričao dok su oni pamtili naputke. Od Lowryja se nedvojbeno tražilo da svlačionica stane iza Nursea i poštuje njegov autoritet. Poruka je bila vrlo jasna i nedvosmislena - svi su zamjenjivi, a ja biram trenere i igrače.

I taman kada se slegnula bura oko zamjene Casey - Nurse, uslijedila je još jedna bomba koja je odjeknula još snažnije. Toronto Raptorsi tradeali su DeMara DeRozana u San Antonio Spurse za Kawhija Leonarda.

Bio je to šok i još jedan kockarski potez. DeRozan je uz Lowryja bio zaštitno ime Raptorsa i najbolji igrač, igrač koji šuti i radi i koji predstavlja veliku vrijednost. S druge strane Kawhi Leonard. Nitko nije niti malo sumnjao u njegovu vrijednost, čovjek je top top igrač, jedan od tri-četiri najbolja igrača lige, ali postojala je kvaka koja je poput bombe stajala nad glavom Ujirija.

Naime u svemu tome mogao je sve izgubiti i ispasti luđak, a ne genijalac. Leonard je imao ugovor na samo jednu godinu i Ujiri i svi bili su svjesni da u Raptorse dolazi na "jednogodišnju posudbu", a da se Raptorsi za tu posudbu odriču svog ponajboljeg igrača. Želja Leonarda za povratkom u svoj rodni grad Los Angeles uvijek je bila poznata i to se nije skrivalo. Čak i kada je zatražio trade u Spursima, nadao se Los Angelesu ili eventualno New Yorku. Kada je saznao da ide u Toronto, u šoku je ostao i sam Leonard.

Toronto je Leonardu bio dosta nisko na listi prioriteta, ali se i nije činio kao izgledno mjesto na kojem bi mogao završiti. No Ujiri je imao drugačije planove. Ponuda koju je poslao Spursima bila je zadovoljavajuća za Teksašane, čim je u igru ušao DeRozan, bili bi ludi da su odbili.

Tako su Raptorsi postali jači za jednog od najboljih igrača lige, ali i igrača koji je imao velikih problema s ozljedama, koji je propustio praktički cijelu sezonu ranije i oko kojeg je postojala sumnja da ne želi posebno riskirati s ozljedom kao većina drugih ili pak jednostavno ne želi riskirati dok je u Spursima.

Kako je Leonard specifičan, prilično povučen i u odnosima s medijima dosta zatvoren, od njega se teško moglo nešto konkretno saznati. Priče koje su se javljale oko njega u rijetkim trenucima je negirao, no bez nekog naširokog objašnjenja i, iskreno, nije to izgledalo baš superuvjerljivo. Ostavljalo je puno prostora za nagađanja, a oko Spursa stalno su izlazile van tvrdnje kako Leonard može, a ne želi.

Rizik se na kraju isplatio

Jasno je u kakav je rizik Ujiri ušao, išao je na sve ili ništa pa ako prođe - prođe. Međutim ako ne prođe, prvenstveno on bi se našao u problemima. A mogao je. Lako je moglo ispasti da Nurse ipak nije taj ili da se Leonardovi problemi s kvadricepsom jednostavno nastave ili pak da ne klikne s momčadi.

Ujiri je preuzeo na sebe ogroman teret, ali na kraju je ipak ispao genijalac.

Nurse se pokazao kao pogodak, ne samo što su Raptorsi imali odlične rezultate, već je i jako dobro dozirao nastupe Leonardu i držao ga koliko-toliko svježeg i zadovoljnog. Rezultati su bili dobri, ali čekalo se doigravanje. Raptorsima ranije nije problem bila regularna sezona, padali su u doigravanju kada se podizao intenzitet i igrala drugačija košarka i tu se vidjelo zašto je Ujiri povukao prave poteze.

Leonard je tu bio ogroman upgrade u odnosu na DeRozana, iskustvo Gasola isto je bilo napredak u odnosu na Valančiunasa, Siakam je još malo više naučio igrati košarku, a malo se opustio i Lowry.

No Kawhi je bio ta prevaga, neke od utakmica bile su za povijest, legendarnije teško mogu biti. Nosio je Raptorse najtežim putem. Preko Philadelphije koja je dodavanjem Butlera jasno poručila koji su joj planovi, preko Bucksa koji su imali najbolji omjer u ligi pa preko Warriorsa, branitelja naslova.

U svim tim susretima Leonard je bio bolji nego što je bio čak i u Spursima. Bio je ozlijeđen, mučio se, ali stisnuo je zube i u konačnici htio je pokazati da Ujirijevi kritičari s početka sezone nisu bili u pravu. Došao je u Toronto, praktički odradio prijelaznu sezonu do isteka ugovora i donio titulu. Više nije mogao. Sada i ako ode u Clipperse ili negdje drugdje gdje se već spominje, tko će mu išta moći zamjeriti? Torontu je dug gubitka DeRozana naplatio. Donio mu je titulu prvaka.

Warriorse voljeli ili ne, mora vam ih biti žao

Htjeli ili ne htjeli to postati, Warriorsi su s vremenom postali jedna od najomraženijih momčadi lige. Tako vam je to s pobjednicima, oni koji su nedodirljivi, nisu baš najomiljeniji. Osim toga, nabili su si dodatno hipoteku dolaskom Duranta i Cousinsa.

Na kraju koliko god vam omraženi bili, mora vam ih biti malo i žao. Igrači su im u doigravanju padali kao glineni golubovi. Cousins je odmah na startu zaradio ozljedu, Durant je otpao vrlo brzo, Looney je također imao velikih problema, u konačnici i Thompson.

Zadnje dvije utakmice u ovoj sezoni završili su s teškim ozljedama dvojice ključnih igrača, Duranta neće biti na parketu cijelu iduću sezonu, a Thompsona čak do devet mjeseci. Sreća ih je ovaj put potpuno napustila i nisu pružili ono što su mogli.

Kada bi se igrali po onom principu što bi bilo kada bi bilo, ne bi tvrdili kako bi Warriorsi u punom sastavu sigurno obranili titulu, to nitko ne može znati, ali možemo sa sigurnošću reći kako im se ne bi dogodilo da izgube sva tri domaća susreta u finalu doigravanja.

Sada se čekaju potezi koji će obilježiti ovo ljeto. Dakle Raptorsi moraju vidjeti što će se dogoditi s Leonardom, počelo se sve agresivnije njuškati i oko Ujirija i oni će biti ključ. Gubitak bilo kojeg ostavit će veliku rupu, a gubitak obojice nezamislivu. Ipak, realniji je odlazak Leonarda i ostanak Ujirija koji će poput alkemičara morati smisliti nešto novo.

Kod Warriorsa je situacija dosta kompleksna, treba vidjeti što će biti s ugovorima Thompsona i Duranta, obojice teško ozlijeđenih i kako će se u konačnici sve to presložiti. Durant za sljedeću sezonu ima player option od 31.5 milijuna dolara, a Thompsonu je istekao ugovor. Duranta u svakom slučaju neće biti cijelu sezonu, bilo to u Warriorsima ili negdje drugdje dok Thompsonov povratak ne treba očekivati u najboljem slučaju do 2020. godine.

I jedni i drugi imat će burno ljeto, Raptorsi će još malo slaviti, a Warriorsi vrlo brzo početi razmišljati što i kako falje. I to u novom domu u San Franciscu.