Mijo Caktaš – od tereta kluba, do onoga bez kojeg Hajduk ne može

Mijo Caktaš nedvojbeno ima određene mane. Duel, brzina, eksplozivnost, obrana – sve su to faze igre koje kod najboljeg strijelca Hajduka nisu na razini koja je potrebna za veće domete, iako je i karijera koju je dosad ostvario vrijedna poštovanja. No, kad govorimo o svijetu HNL-a, Caktaš je klasa, igrač koji može donijeti prevagu. Razumijevanje igre, tehnika, odličan osjećaj za prostor, ubacivanje iz drugog plana, izrađen udarac i mirnoća u završnici promovirali su Caktaša u ponajboljeg strijelca HNL-a u posljednjih nekoliko sezona, što je vrijedno postignuće za igrača koji ne igra na poziciji klasičnog napadača. Samo ovaj posljednji podatak dovoljno govori koliko je Caktaš bitan za ovaj današnji Hajduk i koliko je suvišno dovoditi u pitanje njegov utjecaj na igru i rezultate splitskog kluba.

Ipak, kao što je to uvijek slučaj, sama igračka kvaliteta je jedno, a interesi igrača i kluba nešto posve drugo. Upravo zbog tih interesa posljednjih tjedana i svjedočimo ovoj „povuci-potegni“ situaciji u odnosu igrača i uprave kluba. Caktaš je svjestan svojih igračkih kvaliteta i brojeva koji govore za njega, iz čega želi izvući najbolje za sebe, kako na sportskom, tako i financijskom planu. Isto to vrijedi i za klub, koji iz cijele ove priče želi (ili bi barem to trebao) izvući najviše što može. Što konkretno želi Caktaš, a što želi klub, teško je reći s obzirom da su obje strane poprilično zakopčane kad govore o ovoj temi, no na osnovu onog što ipak izađe van i na osnovu iskustva iz sličnih situacija koje u nogometu često susrećemo, nije teško zaključiti u čemu je problem.

Caktaš želi ostati u Hajduku isključivo uz plaću koja bi ga vrednovala kao najboljeg igrača, a ne tek kao jednog od mnogih. Ako to nije moguće, spreman je čekati istek ovog aktualnog ugovora i na ljeto kao slobodan igrač potražiti sreću negdje drugdje. S druge strane, klub bi, svjestan onoga što Caktaš na terenu može donijeti, volio s njim potpisati novi ugovor, ali skromniji od onog kojeg najbolji strijelac Hajduka trenutno ima. Što zbog aktualne financijske situacije u klubu, što zbog činjenice da Caktaš ipak ima i određene mane u svojoj igri. Ne dođe li do potpisa pod takvim uvjetima uskoro, kao druga opcija za klub nameće se prodaja u zimskom prijelaznom roku, dok bi najgori rasplet ove trakavice s aspekta kluba bio kad Caktaš ne bi potpisao novi ugovor, a prodaja ne bi bila realizirana, što znači da bi Hajduk na ljeto bez ikakve naknade mogao ostati bez svog najboljeg igrača. Slikovito rečeno, Hajduk bi u tom slučaju ostao i bez ovaca i bez novaca.

I kako sad pomiriti i uskladiti interese Caktaša i Hajduka? Naravno, najbezbolnija opcija bila bi ona u kojoj bi strane postigle kompromis, kad bi se našle negdje između onoga što Caktaš traži i onog što klub nudi, potpisale novi ugovor i okončale ovu situaciju. U suprotnom, klub će morati presjeći i donijeti odluku koja će kod dijela navijača biti dočekana s negodovanjem, kakva god bila. Pristanu li na Caktaševe zahtjeve i izađu iz predviđenog financijskog okvira, netko će reći kako Caktaš nije vrijedan tih novaca i kako je to pogrešan potez. Prodaju li ga odmah za neki simboličan iznos, a cijena za igrača kojem ugovor istječe za nekoliko mjeseci nikad ne može biti adekvatna, drugi će reći kako Hajduk svog najboljeg igrača prodaje za smiješan novac i time samo izaziva podsmijehe. Pusti li klub Caktaša da odradi ugovor do kraja i ode besplatno na ljeto, to će, pak, kod dijela navijača biti okarakterizirano kao potez kojim se ide na ruku igraču, dok se interes kluba stavlja u drugi plan. Kao što vidimo, kakav god rasplet bude, nezadovoljnika će uvijek biti.

Što će uprava Hajduka odlučiti po pitanju svog najboljeg strijelca, ostaje nam vidjeti. Ono što je najvažnije, pri donošenju te odluke čelnici splitskog kluba ne bi se trebali voditi dojmovima koji se mijenjaju iz dana u dan, nego trebaju realno procijeniti Caktaševe kvalitete, ono što on svojim ostankom Hajduku rezultatski može donijeti, te to staviti na vagu s novcem koji je za to potrebno izdvojiti. Naravno, kakva god odluka bila, ona se u budućnosti može pokazati krivom, taj rizik uvijek postoji. Možda Caktaševa razina igre drastično padne nakon eventualnog potpisa novog ugovora, a možda Mijo bude sjajan u klubu u koji bi, hipotetski gledano, na ljeto otišao besplatno, to trenutno nitko ne može znati. I bilo bi glupo naknadno prozivati upravu kluba ako bi se u bližoj budućnosti pokazalo kako je njihova odluka više koristi donijela Caktašu, nego Hajduku. Takve stvari u sportu se jednostavno događaju.

Klubu bi se puno više moglo zamjeriti kad bi svoju odluku donio ishitreno, na osnovu samo jednog pogotka ili promašene prilike. Caktaš je danas, dva dana nakon što je zabio gol za pobjedu protiv Rijeke u sudačkoj nadoknadi, jednako kvalitetan igrač kao što je bio nakon što je promašio penal protiv Lokomotive. I kao što je onda bilo neozbiljno „pokopati“ ga i ocijeniti ga igračem koji je samo smetnja i trošak klubu, tako je sad neozbiljno ovaj gol uzeti kao dokaz onoga što on znači Hajduku i bez razmišljanja mu ponuditi novi ugovor po igračevoj želji. Navijači i gledatelji mogu biti emotivni, mogu razmišljati srcem i mijenjati mišljenje od danas do sutra, no čelnici klubova to si ne smiju dopustiti. Kao što Caktaš, što je posve legitimno, gleda prvenstveno svoje interese, tako i službeni Hajduk treba realno sagledati kompletnu situaciju, staviti na vagu što sve s Caktašem dobiva i gubi, kako na terenu, tako i u blagajni, te donijeti odluku koja je prvenstveno u interesu kluba. I to ne samo za narednih nekoliko mjeseci, nego i dugoročno.

FOTO: Igor Šoban/PIXSELL