Decentralizacija dominacije

Hajduk - Osijek, Hajduk - Osijek, Lokomotiva – Dinamo ove, a prošle Dinamo – Osijek, Dinamo – Rijeka, Dinamo – Varaždin. To su finala Hrvatskog kupa za pionire, kadete i juniore, a u posljednje dvije godine Dinamo je osvojio tek jedno finale, ono u kategoriji pionira prošle godine. U prvenstvima su prošle godine osvajali kategorije pionira i kadeta, dok je u juniorskoj konkurenciji Hajduk bio bolji drugu godinu zaredom. Posljednju titulu u juniorskom prvenstvu osvojili su dinamovci još u korona-godini kad je odluka o prvaku donesena za zelenim stolom pa su završili sezonu ispred Hajduka.

Igraj na utakmice SuperSport HNL-a na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

Ove sezone u kategoriji pionira prvak je Hajduk, a na drugom mjestu će vjerojatno završiti Osijek ako bude slavio u posljednjem kolu protiv Zadra. Dinamo je u toj kategoriji treći s dva boda manje, a posljednju utakmicu igra s već potvrđenim prvacima u Zagrebu. U kategoriji kadeta Osijek je prvak već, a borbu oko drugog mjesta vode Dinamo i Hajduk i direktno će odlučivati za poziciju u derbiju koji se igra u vikendu pred nama. Hajduk trenutno ima dva boda prednosti ispred dinamovaca.

Jedina kategorija gdje Dinamo još može do titule je ona juniorska gdje trenutno drži prvo mjesto. Međutim, iako imaju pet bodova prednosti ispred Hajduka imaju i dvije utakmice manje, a jednu od preostalih pet će igrati i sa Splićanima koja može usmjeriti titulu na jednu od te dvije strane.

Ova prethodno nabrojana faktografija zanimljiva je zato što prvenstveno bi trebala veseliti svakog ljubitelja nogometa u Hrvatskoj zbog dobrog rada škola nogometa u različitim sredinama. Nije sporno da su ta središta i ranije bila poznata po dobrom radu, a u posljednje vrijeme, posebice zadnje dvije godine, dolazi i do izražaja u vidu rezultata.

Godinama se stvarala fama, koja je istovremeno bila i činjenica, o samo jednoj najboljoj nogometnoj školi u Hrvatskoj. Neosporno je to bilo s obzirom na sva imena koja su proizašla iz maksimirskog inkubatora od onih poznatijih u posljednje vrijeme poput Danija Olma, Joška Gvardiola, Borne Sose, Nikole More, Josipa Šutala i ranije mnogih drugih koji su dosegnuli svjetsku slavu poput Luke Modrića, Eduarda da Silve, Dejana Lovrena ili Šime Vrsaljka. Lista tih igrača dosta je veća od nabrojanih i u tom segmentu dominacija je bila neosporna Dinamu dugi niz godina iz koje se s razlogom rodila priča o najboljoj školi nogometa na ovim prostorima.

Nije tajna da je Dinamo dugi niz godina imao i najefikasniji skauting u mlađim kategorijama vrbujući svakog boljeg talenta iz svake sredine s ponudama kojima drugi domaći klubovi nisu mogli ni približno konkurirati. Mnogi od tih igrača koji su u ranijim godinama napuštali primjerice Hajduk ili Osijek kasnije nisu napravili značajnije karijere ili ih nisu napravili uopće. Teško je i pretpostaviti bi li se ostvarili kao igrači da su ostali u svojim sredinama jer nitko nema kristalnu kuglu za predvidjeti kakav će igrač neki kadet ili junior postati.

U puno njih se kunulo da će biti najbolji svih vremena pa su im karijere završavale i prije nego su počele. Statistika je u tom segmentu neumoljiva i jasna da mali postotak onih iz mlađih kategorija se kasnije ostvari na seniorskoj razini. Kako bi se u narodu reklo „uspije jedan od sto“, iako je taj postotak uspješnosti vjerojatno i veći ovisno o razini koju dosegnu u seniorskom nogometu.

Dinamo je dugi niz godina bio dominantan u mlađim kategorijama i rezultatski uz sve prethodno nabrojane razloge. Povremeno bi iskakale neke generacije u drugim sredinama, ali Zagrepčani su bili konstanta. Talenta u redovima Dinama ne nedostaje jer tu je prije svih Martin Baturina, nezamjenjivi prvotimac za kojeg se već rade projekcije da bi mogao postati novi najveći izlazni transfer u povijesti kluba. Tu su i oni poput Jakova Gurlice, Gabrijela Rukavine i Morena Živkovića koji naviru ka prvoj momčadi, no, posljednjih par godina rezultatska dominacija Modrih je u padu. Taj fakt je postao jedan od glavnih problema kluba s obzirom na to da se radi o glavnom crpilištu svih resursa potrebnih za funkcioniranje kluba.

Renesansa na Poljudu

Sličan problem godinama ranije imala je i škola najvećeg rivala kad su u pitanju rezultati. Primjerice na juniorsku titulu se čekalo devet godina što je bio i rezultat dugog lutanja s vizijom omladinske škole. Selekcije nikad nisu bile ogroman problem jer se u svakoj generaciji pojavilo nekoliko igrača od čijih prodaja je kasnije Hajduk mogao financijski opstajati. No, ti iznosi nisu bili adekvatni za pratiti najveće rivale, a dodatni problem je i plan za razvoj u seniorskom nogometu za te mlade igrače. Temelji za napredak škole i rad u tim kategorijama postavljeni su još u vrijeme Krešimira Gojuna na čelu Akademije, a dalje razvijani do ovoga gdje se rezultatski nalaze danas pod vodstvom Bore Primorca u suradnji s Goranom Sablićem, Hrvojem Vukovićem i Matom Radićem.

Osim same selekcije igrača postala je važna i selekcija trenera nove generacije čiji su predvodnici Mislav Karoglan koji je vodio prvu momčad bez poraza i Marijan Budimir s vrhunskim rezultatima u juniorima te Zlatko Jerković u pionirima. Budimir je u posljednje četiri godine s juniorima u vrhu, dva puta je osvajao prvenstvo, nakon prošlogodišnjeg ispadanja u nokaut fazi ove je došao do povijesnog uspjeha u finalu Lige prvaka mladih, a imaju priliku i ove sezone osvojiti ponovno juniorsko prvenstvo. Odličan rezultat s pionirima postigao je i Jerković osvojivši duplu krunu.

Dva kupa, finale juniorske Lige prvaka, jedno prvenstvo i mogućnost još jednog ove sezone su veliki uspjesi za Hajdukovu Akademiju „Luka Kaliterna“. Ipak ono što je najveće mjerilo uspjeha su igrači koji izlaze iz te škole nogometa, a sve je više onih koji dobro taktički i tehnički pristupaju prvoj momčadi. Već je Hajduk utržio preko 10 milijuna eura na Stipi Biuku i Marinu Ljubičiću koji su kreirali asistencijama i golovima prvu juniorsku titulu nakon devet godina čekanja. Prvoj momčadi priključili su se još, neki planski, neki silom prilika i pokazali se u pravom svijetlu, igrači poput Luke Vuškovića, kojeg u svojim redovima vide brojni bogati klubovi, te Rokasa Pukštasa, Domagoja Prpića, Marka Capana i sad Nike Sigura. Ima tu još imena poput Roka Brajkovića, Šimuna Hrgovića, Jere Vrcića, Ante Kavelja, Mate Antunovića ili Nike Đolonge koji su potencijalni prvotimci, a njihov daljnji razvoj u seniorskom nogometu ovisit će osim njih sami i u tome kakav plan će imati Hajduk za njih u budućnosti. Taj plan mora postojati u svakom klubu s obzirom na osjetljivost prijelaza iz juniorski u seniorski nogomet nitko ne može sa stopostotnom sigurnošću kazati kako će se koji igrač i u kojem vremenskom periodu prilagoditi.

Produkcija Lokomotive

Problem s tim nema Lokomotiva koja se prilagodila svojim mogućnostima i razvila jednu od najboljih škola nogometa u Hrvatskoj, a ujedno su i najmlađa momčad SuperSport HNL-a s 22.9 prosjekom godina. Samo ako pogledamo posljednjih nekoliko sezona imena poput Roka Šimića, Lukasa Kačavende ili Luke Stojkovića, te Frana Žilinskog, Silvija Goričana, Marina Šotičeka, a ranije još Lovre Majera i Luke Ivanušeca, vidimo niz imena koji su potvrda dobrog rada škole i skautinga na Kajzerici.

Duže vrijeme mlađe kategorije Lokomotive ozbiljan su takmac onima Hajduka i Dinama. Baš od potonjih crpe najviše igrača, a uvriježeno je mišljenje javnosti da za koga nema mjesta na Maksimiru ide na Kajzericu. Kod dosta njih se taj potez pokazao kao pravi za daljnji razvoj kao u slučaju Lovre Majera ili u novije vrijeme Lukasa Kačavende.

Ove sezone su u svim prvenstvenim kategorijama pionira i kadeta na četvrtom mjestu, a u juniorskoj kategoriji koju vodi Nikica Jelavić su osvojili Kup izbacivši u polufinalu Hajduk i slavljem u finalu protiv Dinama. Time imaju i rezultatsku potvrdu dobrog rada, ali najveća prednost naspram ostalih je produkcija igrača za prvu momčad. Bez pritiska rezultata, gdje je imperativ ostanak u ligi i sve ostalo bonus, a i bez pritiska kritične mase javnosti kakvu primjerice imaju Hajduk i Dinamo, mladim igračima je velikim dijelom olakšan taj razvoj i prijelaz iz juniorskog u seniorski nogomet. U tim, nazovimo ih, opuštenijim uvjetima Lokomotiva ima priliku direktno u prvoj momčadi razvijati igrače iz vlastitog omladinskog pogona u velikom postotku, baš kako je ranije radila za Dinamo dok se ta suradnja nije razvodnila.

Jedan od rezultata tog rada je i prošlogodišnji rekordan transfer Šimića u RB Salzburg za četiri milijuna eura, ali i višemilijunske ponude koje su stizale za Kačavendu prije teške ozljede.

Osijekov rast

Na prodaji potentnog napadača zaradio je i Osijek, a očekivala se doduše i veća odšteta za Diona Drenu Belju koji je za tri milijuna eura otišao u bundesligaša Augsburg i za kojeg mnogi smatraju da bi u bliskoj budućnosti mogao postati Dalićev prvi izbor u napadu. Dok prva momčad Osijeka prolazi krizu ona se nimalo ne odražava na školu nogometa koja ostvaruje dosta dobre rezultate. Ove godine igrali su finale Kupa u pionirskom i kadetskom uzrastu, dok su već potvrdili naslov prvaka u kadetskom uzrastu pod vodstvom Ante Bekavca, a pioniri mogu završiti na drugom mjestu pod vodstvom Mateja Žitnjaka.

Osijek je uvijek imao jednu od boljih škola nogometa u Hrvatskoj, a sad se u prvoj momčadi nakon Belje javljaju i neka zanimljiva imena poput Domagoja Bukvića te Filipa Živkovića, a ističe se i ime Dominika Babića. Sila prilika je i dijelom uzrokovala mogućnost mladima da dođu prije do prve momčadi Osijeka nakon kazne proteklog zimskog prijelaznog roka, a neki od njih su je već iskoristili. Rezultatski prva momčad nije ni blizu one od prošle godine, ali ova momčad s nekoliko igrača iz omladinske škole i određenim nadogradnjama svakako ima dugoročniju perspektivu od onog što je Osijek dobio posljednje dvije godine.

Prema tome gleda i Rijeka kojoj je godinama omladinska škola bila sporedna. Čekao se veliki talent iz škole od Ahmada Sharbinija preko Ivana Močinića dugo sve do pojave prvo Hrvoja Smolčića koji je prodan u Eintracht Frankfurt prošle sezone do danas najspominjanijeg Matije Frigana. Godinama su se oslanjali na strance, a sad su pri vrhu po broju igrača koji su potekli iz njihove škole. Osim Frigana tu spadaju i Niko Galešić, Veldin Hodža, Ivan Smolčić i Adrian Liber.

Da su na dobrom putu u radu pokazatelj im je i rezultat u juniorskoj kategoriji gdje su bili jedno vrijeme ove sezone ispred Hajduka i Dinama, a u toj kategoriji je njihov Niko Gajzler trenutno drugi strijelac s 14 golova.

Decentralizacija razvoja

Osim kod svih navedenih, dobar rad u mlađim vidljiv je i u drugim klubovima poput Slaven Belupa ili primjerice Gorice te Varaždina i u posljednje vrijeme Istre 1961. Nisu to još rezultati kojima mogu kontinuirano pratiti primjerice Hajduk, Dinamo i Osijek, ali povremeno im znaju odnijeti bodove.

Razvoj i produkcija igrača iz vlastitog pogona nešto je čemu se sve više klubova okreće naspram dovođenju igrača iz drugih država. Često se može čuti u posljednje vrijeme iz raznih klubova HNL-a da tu stavku stavljaju pod prioritet, a to nailazi i odobravanje javnosti jer liga se gleda u europskim okvirima kao razvojna. Iz takvog gledišta i logika je jednostavna da se razvijaju domaći igrači, a na pozicijama za koje nemaju adekvatno rješenje u svom pogonu dovedu igrača sa strane.

Kad tome se dodaju i nove generacije progresivnih trenera koji se kontinuirano dodatno obrazuju i educiraju, a kasnije to znanje pokazuju i u radu, sve se više igrača odlučuje i za ostanak u vlastitoj sredini. Drugim riječima gledaju na budućnost i biraju sredinu u kojoj će dobiti najbolju priliku za prijelaz u seniorski nogomet i daljnji razvoj naspram prividno bogatih ugovora, a sve to dovodi i do određene razvojne decentralizacije.

Tako se može na koncu donijeti i zaključak da je stagnacija u Dinamu te napredak kod drugih doveo i do decentralizacije rezultata. Jesu li posljednje dvije sezone samo statistička greška za Dinamo ili nešto s čime će i dalje imati problem pokazat će naredno vrijeme i potezi koje povuku, ali za omladinski pogon njihovog renomea svakako su alarm.

Foto: Robert Matić / Hajduk.hr