Nebo i zemlja

Bayern u Münchenu je definitivno jedan od dva-tri najnepoželjnija protivnika u svijetu nogometa, posebno za protivnike koji ne spadaju u sam vrh i koji su kvalitetom inferiorni. Bavarci su jednostavno jedan od onih protivnika koji se neće zadovoljiti s dva-tri gola razlike, oni će od početka pa do kraja držati visok ritam, ritam koji Dinamo ne može pratiti.

Igraj na utakmice Lige prvaka na SuperSport.hr (18+ Igraj odgovorno)

U 90 minuta, Dinamo je imao deset minuta tijekom kojih je izgledao dobro, a tako se u Ligi prvaka ne može igrati. Prvo poluvrijeme bilo je sramežljivo, uplašeno, bez ikakvog pokušaja presinga, Dinamovi igrači su sve prepustili protivnicima koji su imali jako puno prostora, radili su što su željeli i na odmoru je već bilo 3:0.

Tih deset dobrih minuta dogodilo se početkom drugog dijela, Modri su tu i uspjeli smanjiti na 3:2, još je Pjaca imao jednu priliku za poravnanje, ali sve nakon toga bilo je očajno.

Bayern je vrlo brzo zabio svoj četvrti gol i nastavio nemilosrdno brojati do devet. Nitko u povijesti Lige prvaka nije primio devet golova do večeras, Dinamo je taj koji se upisao u povijest. Nije mu strano biti u povijesnim knjigama Lige prvaka, ali vjerovalo se kako su ti crni dani iza Dinama. Bayern se pobrinuo da ne bude tako.

Jasno je da Dinamo ima puno mana, ima taj problem trčanja bez lopte, ima problem manjka agresivnosti, stajanja daleko od igrača, to se još u HNL-u iskompenzira jer protivnici uglavnom nemaju tu kvalitetu pa i hrabrost da to kazne i iskoriste. Međutim u Ligi prvaka to ne prolazi, tu protivnici igraju daleko brže, pametnije, kažnjavaju pogreške i malo griješe.

Ono što je posebno bilo ružno je raspad koji se dogodio nakon četvrtog gola Kanea. Ozbiljne momčadi se ne raspadaju, probavaju sanirati štetu ili ako tonu, pokušavaju barem spriječiti totalnu katastrofu. Kod Dinama je sve bilo suprotno. Nevistić je ostavljen na milost i nemilost Bayernovim napadačima, a da se nije vidjelo krvi, borbenosti i želje da se to zaustavi. Neke stvari su nedopustive i ako se ne poprave u kratkom roku, ova Liga prvaka pamtit će se samo po financijskom kolaču.

S ovakvom igrom kao u Münchenu, s ovakvim angažmanom i disciplinom Dinamo jednostavno nema što tražiti u Ligi prvaka. Ovo neće biti dovoljno niti za Slovan, niti za Celtic, da ne govorimo o Salzburgu u gostima ili Monacu i Borrusiji ili tek Arsenalu i Milanu.

Ako je nakon sramote na Kosovu ili onog startnog poraza u drugom dijelu prošle sezone na Maksimiru od Lokomotive Sergej Jakirović bio šokiran i razmišljao o možebitnom otkazu, nakon ove sramote može se jednako osjećati. Nikakve priče ovo je Bayern, oni su druga galaksija, jednostavno ne dolaze u obzir. Ne smiješ primiti devet golova, u Ligi prvaka, ovo nije ništa manja sramota nego Rijekinih pet u Ljubljani.

Jednostavno ne postoji isprika koja bi opravdala ovih 9:2 na Allianz Areni. Dinamo je cijelo prvo poluvrijeme i zadnjih pola sata drugog izgledao užasno, nedostojno Lige prvaka, izgledao je kao momčad koja je zalutala ovdje, kao netko tko je dobio wild card na osnovu dobrog vladanja ili popunjavanja kvote malih država. Mnogi se trebaju zapitati jesu li pružili sve od sebe i je li to najbolje što mogu. Igraš na Allianz Areni pred prepunim tribinama, uz veliku podršku tvojih navijača koji su isto tako podnijeli neku žrtvu da bi ovdje došli i onda većina odigra debelo ispod svojih mogućnosti.

Mnogi sanjaju velike transfere, velike klubove, lige petice, ali s ovakvim igrama sve će ostati na snu. Moraš pokazati puno više krvi, želje, svi bi htjeli igrati u Arsenalu, Borussiji, Juventusu i slično, ali tamo nema šetnje na travnjaku u bilo kojoj fazi igre. Tamo nema malodušnosti kada gubiš, propuštanja igrača u stilu muko moja pređi na drugoga.

Protiv Bayerna je sve eskaliralo, ali nije to od jučer. Nogomet na finjaka se može igrati u HNL-u protiv slabijih protivnika, ali nije prolazilo niti protiv Hajduka i Rijeke, a kamoli protiv Bayerna. Već protiv Qarabaga je moglo biti ružno na Maksimiru, a sve zbog istih stvari, trke, energije, ostavljanja puno prostora i sporog protoka lopte u nekim trenucima. Srećom po Dinamo Qarabag je bio jackpot u ždrijebu, ali sve je sada moglo biti drugačije da je na njegovom mjestu bio neki iole kvalitetniji protivnik.

Ne želim reći da sada odjednom ništa ne valja, a da je do prije tri tjedna sve bilo super. Ništa nije valjalo u Münchenu i to zato što je Bayern itekako znao naglasiti i kazniti sve Dinamove mane. I dalje je Dinamo daleko ispred ostalih u SuperSport HNL-u, ali je isto tako i daleko ispod nogometne elite u Europi.

Igrači se moraju dobro zamisliti i razmisliti žele li i dalje ovako. Umjesto treninga treba im više puta pustiti snimku ove utakmice kako bi se i sami uvjerili kako je to izgledalo.

Ritam iz HNL-a na ovoj razini ne prolazi, ili će prebaciti u brzinu više, igrati agresivnije i požrtvovnije, ili jednostavno neće biti dobro. Mogu bolje, puno bolje od ovoga u svakom segmentu, a zašto nisu, odgovore moraju pronaći oni i Sergej Jakirović.

Ovakve blamaže su nedopustive pa da su ti i četiri Kanea i tri Musiale na drugoj strani.