Tko je napravio veći posao: Mario Kovačević u Dinamu ili Gonzalo Garcia u Hajduku?

Nakon što su sa Slaven Belupom i Istrom 1961 pružili naoko lijep i atraktivan nogomet, bilo je jasno da će Mario Kovačević i Gonzalo Garcia otići za stepenicu iznad u ovoj sezoni. Na kraju - jedan u Dinamo, drugi u Hajduk.

Što se tiče hrvatskog nogometa, bolje od toga nisu mogli, ali to sa sobom donosi ogroman pritisak. Sezona je pri kraju, u subotu je derbi, a ovdje ćemo analizirati dosadašnji rad ovih stručnjaka.

Foto: Šime Zelić/PIXSELL

Mario Kovačević - Dinamo

Nakon onakvog ljetnog prijelaznog roka, znalo se da će trener Dinama imati nevjerojatno težak posao. Koliko god da je lijepo dobiti toliko pojačanja, još teže je sve to 'uglazbiti' i to u okruženju gdje nema prostora ni vremena za pogrešku. Stvorio se narativ da je sve osim dvostruke krune i prolaska ligaške faze u Europskoj ligi teški debakl, a stvarnost je potpuno suprotna.

Odmah se krenulo s kritikama na Kovačevićev račun, ako je pobjeđivao, onda je igra trebala biti bolja, a ako je gubio - onda nije trener za Dinamo. Izrazito teško je raditi u takvim uvjetima i to u svlačionici koja se tek privikava na takvu vrstu izazova. Nezgodno je tek tako uskočiti u klub koji ima puno veće ambicije od onih u kojima je većina pojačanja prethodno igrala - malo tko od njih imao je iskustva u Europi ili iskustva u osvajanju trofeja.

Uz 'šetnju' SuperSport HNL-om, Kovačević je odveo Dinamo do finala SuperSport Hrvatskog kupa, a u Europi je malo sportske sreće nedostajalo za plasman u osminu finala. Međutim, dojam je da bi tu scenarij bio potpuno drugačiji, da je Dinamo protiv Genka igrao samo par tjedana kasnije. Ali, što bi bilo kad bi bilo...

Činjenica da Dinamo ima širok kadar je bogatstvo, ali istovremeno glavobolja za trenera. Potrebno je dozirati minutažu, a opet stvarati kemiju jer, kako smo rekli, u pitanju je praktički cijela nova momčad. No, baš u tome leži najveća Kovačevićeva pobjeda - vrhunsko raspoloženje i atmosfera u svlačionici. Tek je Gonzalo Villar jedne prilike javno rekao kako zaslužuje više igrati, ali nedugo nakon toga postao je bivši. Jedna trula jabuka kvari cijelu zdjelu.

Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Jedina stvar koja je 'kočila' Plave u prvom dijelu sezone je nedostatak sigurnosti u kaznenom prostoru, ali to se uvelike popravilo dolaskom Dominika Livakovića. Najviše kontroverzi bilo je oko situacije s Lukom Stojkovićem i to od samog početka sezone. Međutim, Kova je uvijek mirno o tome pričao, naglašavao kako razgovara sa Stojkovićem, a u drugoj polusezoni Luka mu je postao jedan od najvažnijih igrača. Kritičari će opet reći slučajno i da je Kovačević krivo koristio to oružje, ali očito je sve planski rađeno.

Najzanimljivija je ta tišina koja je nastala nakon što je Dinamo krenuo nizati pobjede i rušiti sve pred sobom. Odjednom ni govora o Kovačeviću i njegovim zaslugama, a nije slučajno da pod njegovom palicom dobar dio dinamovaca igra u životnoj formi. Jedno vrijeme Fran Topić bio je odličan, Monsef Bakrar se pokazao vrhunskim pojačanjem, a o Dionu Dreni Belji i Mihi Zajcu da ne govorimo. Gabriel Vidović jedan je od onih koji je bio otpisan, ali Kovačević mu je uporno vjerovao i na kraju - pogodio.

Tri kola prije kraja SHNL-a, Dinamo je nadmašio svoj prošlosezonski učinak za 14 bodova, zabio je 18 golova više, a primio ih 14 manje. Neusporediva razlika, koja će biti dodatno pojačana do kraja sezone. Niz rekorda srušila je Kovina mašinerija, a ono što je bilo očekivano, barem ljudima upućenim u nogomet - kako je vrijeme odmicalo, Dinamo je izgledao sve bolje na terenu.

Dakle, nije samo statistički Dinamo napredovao u odnosu na prošle sezone, nego je igra lepršavija, okomitija i ono što su navijači najviše priželjkivali - Dinamo nema milosti. Dok osjeti krv, ide do kraja, a to su na svojoj koži osjetili Lokomotiva, Osijek, Gorica... Zagrepčani su ponovno postali 'avion' za ostale klubove u SuperSport HNL-u.

Foto: Josip Regović/PIXSELL

Kovačević je pokazao da Dinamo može dominirati i rezultatom i igrom. Plavi imaju jasnu ideju na terenu, kažnjavaju svaku pogrešku protivnika, a posebno su opasni u tranziciji. Titula u SuperSport Hrvatskom kupu zaokružila bi izrazito uspješnu sezonu, u kojoj su postavljeni temelji za budućnost.

Za kraj, osvrnut ćemo se na vrlo pametnu i zrelu odluku koju je donijela uprava na čelu sa Zvonimirom Bobanom, kada su nakon krize sredinom sezone odlučili ukazati povjerenje Kovačeviću. Uspjeh ne dolazi preko noći, a Boban to jako dobro zna. Baš zbog toga Dinamovi navijači optimistično mogu gledati na iduću sezonu - sigurno će biti preinaka u kadru, ali trener je bogatiji za jednu sezonu iskustva. Tek tada vidjet ćemo pravu verziju Kovačevićevog Dinama, koji je pokazao da se može nositi s najvećim izazovima.

Gonzalo Garcia - Hajduk

Bliži se kraj sezone za Hajduk, još jedne u kojoj neće osvojiti trofej. Momčad je na uoči početka prošle sezone preuzeo Gonzalo Garcia koji je imao dobre rezultate u redovima Istre 1961, u dva navrata kako je radio u pulskom klubu. Sada, kada se mogu sabirati dojmovi, možemo izvući i pozitivnije i negativnije stvari.

U odnosu na proteklu sezonu, Garcia je definitivno ostvario bodovni napredak u odnosu na Gennara Gattusa. Hajduk je pod Talijanom tada osvojio 63 boda, a sada je već na 64 boda, tri kola prije kraja. Već je sada upisao dvije pobjede više u odnosu na cijelu proteklu sezonu. Iz rada u Istri bilo je jasno da teži build-upu od vratara, preko zadnje linije prema krilima ili sredini terena.

Foto: Srećko Niketić/PIXSELL

Bilo je za očekivati greške, neke su se i događale, ali sve je to bio proces odrastanja. Garcia od početka nije imao lagan posao. Momčad je ubrzo ostala bez svih stopera i u sastav je ubacio mladog Marina Skelina. Međutim, Skelin se ozlijedio na duži period i umjesto njega morao je "izmisliti" Branimira Mlačića koji je ostavio toliko dobar dojam da je već na polusezoni preselio u redove Udinesea.

U nekim utakmicama cijela je zadnja linija bila izgrađena isključivo od mlađih igrača. Tu je iskočio tek Zvonimir Šarlija, a prvi sljedeći najstariji bio je Ron Raci s 23 godine. Šimun Hrgović, Luka Hodak, Noa Skoko, Bruno Durdov, Mlačić, Skelin, sve su to izdanci Hajdukove škole da se pokraj njih Niko Sigur, Roko Brajković i Rokas Pukštas čine kao prekaljeni veterani.

Što se pojačanja tiče, najznakovitije je bio Ante Rebić, odmah nakon njega i Iker Almena, dok bi Ron Raci mogao bi biti dobar u budućnosti. Edgar i Hugo Guillamon nisu se pokazali kao dobar odabir. U prijevodu, dva igrača koja možemo nazvati pojačanjima i jedna popuna (Guillamon). U zimskom prijelaznom roku stigao je još Dario Marešić koji ima odlično dodavanje, jak je u iznošenju lopte i solidno čita igru, ali uz njega treba imati još čvrstog, ali njemu komplementarnog stopera kako bi njegove kvalitete više došle do izražaja.

Kada već govorimo o komplementarnosti, Marko Livaja i Gonzalo Garcia teško pronalaze zajednički jezik, s obzirom na različite stilove igre koje preferiraju. I dok su se raniji Hajdukovi treneri mučili stvoriti igru bez Livaje, Garciji je to išlo itekako dobro od ruke. Od sedam utakmica bez njega u prvom dijelu sezone, Hajduk je pobijedio pet puta, jednom remizirao i tek je poražen u Rijeci.

Postava 4-2-3-1 s Almenom, Rebićem, Pukštasom i Šegom, četvorkom koja je u napadu funkcionirala jako dobro u onim utakmicama u kojima je igrala zajedno i šteta je što nisu češće. Djelomično ozljede, djelomično kartoni, utjecali su na slaganje najbolje moguće postave, zajednički su startali samo četiri puta.

Foto: Ivana Ivanović/PIXSELL

Posljednjih nekoliko utakmica, kada je već bilo jasno da momčad ne može ni gore ni dolje s drugog mjesta u SHNL-u, kao da je odustao od igre koja ga je krasila. Susreti protiv Slaven Belupa, Gorice ili Osijeka bili su podosta drugačiji u odnosu na raniji dio sezone, s manje izgradnje od stopera i nešto manje stvorenih prilika. Dojam je kao da motiva više nije bilo, a dio krivice za to snosi i trener.

U odnosu na prošlu sezonu, Dinamo se značajno bodovno podignuo, tako da je dojam oko Garcije ipak malo lošiji kakav je mogao biti. Na neka pitanja tek trebamo dobiti odgovor, ovo je vrijeme u kojem novi sportski direktor Robert Graf obavlja razgovore s igračima na koje će računati i na koje neće računati u idućoj sezoni.

Ali i bez toga, jasno je da je Garcia dobar izbor za Hajduk. Promovirao je velik broj mladih igrači, neke tek sada u završnici sezone (Adam Huram, Roko Gabrić) dio njih prodat će se ovog ljeta, igra prepoznatljiv stil nogometa i ako bude imao dobar zajednički jezik s Grafom, mogle bi se napraviti lijepe stvari u budućnosti. Teško se uopće sjetiti posljednjeg trenera Hajduka koji je odradio sezonu od početka do kraja i krenuo u iduću bez bojazni oko otkaza.

Za Hajduk je ovo neistraženi teritorij pa ostaje pitanje hoće li klub i navijače dočekati pozitivna ili negativna iznenađenja u vremenu koje dolazi. Neka jednom za promjenu budu pozitivna.