Predstavljamo sudionike Eura 2004. - Hrvatska

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Neupućeni stranci proteklih su godina često nazivali Hrvatsku nogometnim debitantom, što i nije posve točno. Uspjesi "kockastih" zaista su bili začudni, ali nastali su na temelju duge tradicije hrvatskog nogometa. Lopta se u Hrvatskoj zakotrljala još u XIX. stoljeću, u klubovima se igra od 1903., a natjecateljski od 1912. godine. U utakmicama što jugoslavenske, što hrvatske reprezentacije naši nogometaši okupljali su se 645 puta, uz sudjelovanje na završnicama devet svjetskih i pet europskih prvenstava.

U razdoblju od proglašenja samostalnosti, najblještaviji uspjeh je treće mjesto na Svjetskom prvenstvu 1998. godine, ali možda je od toga i značajnija činjenica da je Hrvatska izborila četiri od pet mogućih završnica velikih nogometnih natjecanja.

Nakon najvećih sportskih trenutaka Bobana, Šukera, Prosinečkog, Jarnija, Bokšića i drugih asova svjetskog nogometa, uslijedilo je razdoblje u kojem se bilo neobično teško prilagoditi na drugačiji profil igrača, na radnike umjesto virtuoza, na bljeskove umjesto konstante. Taj preobražaj, diktiran silaskom sa scene jedne velike generacije, započeo je u ciklusu za SP 2002. izbornik Jozić, a dovršio Otto Barić.

Foto: Dražen Patarčić

Sada je glavna snaga u momčadskoj igri, u jedanaestorici koju je izbornik poslagao mukotrpnim postupkom eliminacije tijekom kvalifikacija i prijateljskih utakmica. Prirodno je stoga što su u početku rezultati bili loši, domaći remi s Estonijom i poraz u Bugarskoj ostavili su Hrvatskoj slabe izglede za prolazak dalje. Već prošlog proljeća sve je izgledalo ljepše nakon visoke pobjede nad Belgijom (4:0), a potom i dvaput nad Andorom, te u Estoniji. Zakratko je opasnu notu kvalifikacijama dao poraz u Bruxellesu, ali su domaćom pobjedom nad Bugarskom izborene dodatne kvalifikacije.

Ovdje se zapravo isprofilirala Barićeva momčad. Neprikladnih 1:1 sa Slovenijom u Zagrebu značio je i rastanak s povučenim načinom igre, pa je u Ljubljani zaigrala rekonstruirana garnitura "kockastih". Pogotkom Dade Prše, jedine europske zvijezde sadašnje momčadi, Hrvatska se plasirala na Europsko prvenstvo.

U prijateljskim utakmicama naša je reprezentacija polako postizala "radnu temperaturu". Najprije smo nes(p)retno poraženi od Njemačke, pa "izgubili bod" od Turske, da bi protiv nešto lakših protivnika Makedonije i Slovačke ipak bile zabilježene pobjede, premda minimalne. "Generalka" je bilo uspješno subotnje gostovanje u Kopenhagenu, na kojem je momčad pokazala da može igrati visokim ritmom.

Foto: Dražen Patarčić

U Barićevom sastavu dvojbi više gotovo da i nema. Na vratima je neprikosnoven Pletikosa, u obrambenoj četvorki sigurni su R. Kovač i Živković, a blizu su Šimunić i Šimić (Tudora, koji se snalazi i u veznoj četvorki, muči ozljeda, ali i ljubljanski crveni karton). Po bokovima ordiniraju Rapaić i Mornar (Srna), a u sredini se nametnuo Bjelica, jedini igrač s "plemenitim okusom" koji podsjeća na stare hrvatske slave. Društvo će mu po svemu sudeći praviti borbeni N. Kovač. U napadu su Barićeve brige slatke; uz standardnog Pršu treba birati između majstora bundesligaškog kova Klasnića, "Portugalca" Šokote i brzog Olića. U arenama će se sigurno pojavljivati i alternacije Tomas i Neretljak, pa i Tokić i Rosso.

Europska javnost ne daje velike izglede Hrvatskoj za proboj u četvrtfinale. Francuska i Engleska su velesile, uz njih su i nogometni znalci i obični neutralni kibici, pa nam preostaje uzdati se u faktor iznenađenja. Uostalom, svi su naši dosadašnji uspjesi bili - iznenađenja.