Dvije medalje pa potpuni krah

Berlin, Karlsruhe, München, 1993.

Foto: Karlo Dževerlija

1993. godine Hrvatska po prvi puta samostalno nastupa na Europskom prvenstvu. Ozračje oko naše reprezentacije je više nego tužno jer neposredno uoči prvenstva u prometnoj nesreći pogiba Dražen Petrović. Hrvatski reprezentativci igraju za Kapetana i sve do polufinala su nepobjedivi. Prvo u skupini pobjeđuju Bugare 104:83, Francuze nakon produžetka 100:95, Tursku 113:63. U drugom dijelu natjecanja pobjeđuju Belgiju 106:74, Njemačku 70:63 te Estoniju 98:80. Prvo mjesto u skupini u četvrtfinalu donosi dvoboj s BiH i naši reprezentativci slave 98:78. Zaustavljeni su u polufinalu gdje je prejaka Rusija koja slavi 84:76. U borbi za broncu stradava Grčka 99:59. Kapetan reprezentacije na ovom prvenstvu, Stojko Vranković medalju posvećuje tragično preminulom Draženu Petroviću.

U finalnom dvoboju ogromno iznenađenje. Domaćini Nijemci pobjeđuju Rusiju 71:70. Rusi 15 sekundi prije kraja susreta dolaze u vodstvo 70:68, ali u posljednjim trenucima Christian Welp zakucava uz prekršaj i iz slobodnog bacanja donosi Njemačkoj senzacionalno naslov prvaka Europe. Welp kasnije postaje i MVP turnira.

Atena, 1995.

U Ateni Hrvatska dolazi do nove bronce. Ponovo je jedan poraz bio koban. Prvenstvo je otvoreno pobjedom nad Slovenijom 91:83. Najefikasniji naš igrač bio je Toni Kukoč s 20 poena čemu je dodao i šest skokova. Dan kasnije protivnici su bili Rusi. Nakon velike borbe Rusi padaju u produžetku 100:94. Briljirao je Arijan Komazec s 30 poena dok Rusima nije pomogao niti raspoloženi Babkov koji je dodao 27. Nastup u skupini zaključen je pobjedom nad Španjolskom 80:70. Ponovo je najefikasniji Komazec s 25 poena, a njemu uz bok je i Kukoč s 20 poena i šest asistencija.

U drugom krugu Hrvatska je u skupini s Turskom, Finskom i Francuskom. Prvi susret igramo protiv Turaka i slavimo ponovo uvjerljivo 90:68. Prvi strijelac reprezentacije Komazec dobiva mali odmor, a odlično ga mijenja Perasović koji ubacuje 23 poena. Protiv Finaca još jedna lagana utakmica i očekivana pobjeda 92:77. Rađa je najefikasniji s 27 poena, a Kukoč ubacuje 15 poena uz 12 skokova i 11 asistencija i dolazi do triple-doublea. Posljednji susret u skupini igramo s Francuzima i u odličnom drugom poluvremenu Hrvatska slavi 81:72. Kopmazec s 28 poena, šest skokova i pet asistencija ponovo predvodi Hrvatsku.

Četvrtfinalne mušterije su Talijani. Protiv prekomorskih susjeda nema nikakvih problema i Hrvatska slavi 71:61. Kukoč s 24 poena i deset skokova te Stojko Vranković sa 16 skokova predvode Hrvatsku.

Veliki dvoboj u polufinalu s Litvom. Litvanci već na poluvremenu dolaze do prednosti koju znalački čuvaju do kraja susreta i slave 90:80. Dvojac Sabonis - Marčulionis je nezaustavljiv. Sabonis ubacuje 26 poena uz 17 skokova dok Marčulionis dodaje 27 poena. Njima se priključuju još Karnišovas s 19 i Kurtinaitis sa 16 poena. Ostatak momčadi ubacio je tek dva poena. Kod Hrvatske Rađa je najefikasniji s 25 poena dok Komazec dodaje 17.

U susretu za treće mjesto ponovo su protivnici Grci i Hrvatska ponovo slavi 73:68. U izostanku Tonija Kukoča u petorku ulazi Veljko Mršić koji predvodi naše strijelce s 20 poena.

Antologijsko finale igraju Jugoslavija i Litva. Zlato uzima Jugoslavija 96:90 u susretu koji još i danas glasi jednim od najkontroverznijim finalom u povijesti europskih prvenstava. U finalu eksperimentalno (!) sude američki suci koji rade niz pogrešaka i oštećuju obje strane, ali Litvance ipak u ključnim trenucima više. Najbolji Litvanac Arvidas Sabonis izbačen je iz susreta zbog pet osobnih pogrešaka, a sigurno nećemo pogriješiti ako kažemo da od tih pet barem tri nisu bili niti slučajno. Možda je najintrigantnija peta osobna (tehnička pogreška) nakon koje je postalo jasno kako Litva ostaje bez naslova. Očaj i tuga na licu Sabonisa najjasnije su pokazali kako se osjeća. Junak finala bio je Saša Đorđević koji je torpedirao Litvu sa 41 poenom od čega čak devet trica iz 12 pokušaja. Marčulionis je predvodio Litvu s 32 poena.

Prilikom dodjele medalja hrvatski reprezentativci napuštaju pobjedničko postolje.

Girona, Badalona, Barcelona, 1997.

Foto: Davor Sajko

Pad hrvatske reprezentativne košarke počinje u Španjolskoj 1997. godine. Nakon bronce u Ateni, Hrvatska u Španjolskoj završava tek 11.

Već u skupini Hrvatska gubi dva susreta i potpuno je jasno kako nas ne očekuje ništa dobro u Španjolskoj. U prvom susretu prvenstva Hrvatska igra protiv Njemačke i lako slavi 75:55. Prvo ime susreta je Siniša Kelečević koji ubacuje 19 poena uz sedam skokova. Sesar je dodao 16 poena. Nijemce predvodi Denis Wucherer s 20 poena. Drugi protivnici su domaćini Španjolci i tu već dolazi prvi poraz, 78:71. Veliki broj osobnih pogrešaka, posebice u drugom dijelu, nose susret na mlin Španjolcima koji rade preokret nakon što su na odmoru bili u zaostatku. Hrvatsku predvodi Damir Mulaomerović sa 16 poena, a s druge strane nezaustavljiv je bio Michael Smith Gibbs s 24 poena. Nakon poraza od Španjolaca slijedi pravi šok - neočekivani poraz od Ukrajine 95:88. Mulaomerović s 23 poena ponovo je najefikasniji.

Dva dana kasnije nova skupina, ali stare navike - porazi. Prvo poraz od Poljaka u neizvjesnoj završnici 77:76. Na poluvremenu Hrvatska je imala 50:38, ali u drugom dijelu sve je uspjela prosuti. Prvi strijelac protiv Poljaka bio je Slaven Rimac s 20 poena. Nakon poraza od Poljske trebala nam je pobjeda protiv Jugoslavije. Prvi susret protiv Jugoslavije i pobjeda je bila nadomak ruke, doslovce nadomak ruke jer u posljednjoj sekundi susreta Đorđević ubacuje iz nemoguće pozicije preko Rimca tricu za 64:62. Rimac je ponovo naš prvi strijelac s 22 poena. Nakon ovog nesretnog poraza u susretu protiv Talijana Hrvatska psihički pada i gubi 74:68. Rimac je s 19 poena ponovo najefikasniji, a s druge strane toliko ubacuje i Myers.

Tri dana kasnije Hrvatska ulazi u borbu za poredak od devetog do 13. mjesta. Prvi protivnici su Francuzi i bilježimo novi poraz 84:79. Thierry Gadou s 27 poena bio je nezaustavljiv. Kod nas Rimac ubacuje 19, a Mulaomerović 16 poena. Tek drugu pobjedu na prvenstvu Hrvatska bilježi u susretu za 11. mjesto protiv Njemačke 100:93. Mulaomerović s 27 poena i 11 asistencija prvo je ime naše reprezentacije koja je u Španjolskoj dobivala tek Nijemce, a gubila od svih ostalih.

Veliko finale izborili su Jugoslavija i Italija. U nervoznoj utakmici slavi Jugoslavija 61:49. S jedne strane Carlton Myers se raspucava i šutira trice 3/13 dok s druge strane ništa bolji nije Predrag Danilović koji trice šutira 1/9.

Antibes, Clermond-Ferrand, Dijon, Toulouse, Le Mans, Pau, Pariz, 1999.

U Francuskoj se u reprezentaciju vraća Toni Kukoč, ali ponovo je plasman očajan - 11. mjesto. Nastup u skupini otvaramo sjajnom pobjedom nad Talijanima 70:68. Hrvatska reprezentacija u prvih 20 minuta izgledala je očajno, gubila 48:29, ali u drugom poluvremenu potpuna metamorfoza i veliki preokret. Kukoč sa 16 i Giriček s 15 poena kreatori su preokreta. U slijedećem meču u skupini - poraz. Protivnici su Turci, redovne mušterije s dosadašnjih prvenstava koji slave 70:63. Izuzev Mršića (18 poena) i Kukoča (17 poena) nismo imali raspoloženog čovjeka u ovom susretu. Dosta muke bilo je i u susretu s BiH. Teško izborena pobjeda 65:59. Nikola Vujčić sa 14 poena je najefikasniji dok s druge strane Gordan Firić ubacuje 23 poena.

U drugom krugu natjecanja, borbi za četvrtfinale, prvo igramo s Česima i slavimo 86:64. U rutinskoj pobjedi predvodi nas Mulaomerović s 20 poena, a prve poene na prvenstvu ubacuju i Henjak i Poljak, minute dobiva i Tomeljak. Objektivno puno jača Litva lako slavi 91:75. Kukoč s 12 poena i sedam asistencija naše je prvo ime, a kod Litve Štombergas ubacuje 17 poena. Sabonis igra tek 15 minuta zbog problema s osobnim pogreškama, ali niti to ne koristimo. U posljednjem susretu treba nam pobjeda za četvrtfinale, a protivnici su Nijemci. Dražen Tomić (32 poena, šest trica) i Dirk Nowitzki (21 poen, četiri trice) u drugom dijelu razbijaju nam svaku nadu i Njemačka slavi 102:85. Kod nas Prkačin s 15 poena najefikasniji.

Finale donosi dvoboj Talijana i Španjolaca. Uspješniji su Talijani 64:56 zahvaljujući mirnoj ruci Carltona Myersa s linije slobodnih bacanja u završnici susreta.

U slijedećem dijelu prisjetit ćemo se Europskog prvenstva u Turskoj 2001. godine...