Razdoblje dominacije Sovjetskog Saveza

Sofija, 1957.

Nakon kratke kreativne krize u Mađarskoj 1955. godine. Sovjetski Savez se u Bugarskoj vraća na vrh. U velikom finalu na Levski stadionu pred više od 45 tisuća gledatelja Sovjeti slave protiv domaćina 60:57 i uzimaju zlato.

Istanbul, 1959.

Posljednje Europsko prvenstvo održano na otvorenom organizirao je Istanbul. Nakon Istanbula Fiba je donijela odluku prema kojoj su se sva prvenstva morala igrati u dvoranama. Isto tako, na ovom prvenstvu po posljednji puta nastupila je i reprezentacija koja nema dodirnih točaka s Europom. Tu čast je imao Iran.

Turska je prvenstvo dobila uz ultimatum kako mora organizirati i državnu ligu za košarkašice koje su još uvijek imale zabranu nastupanja. Tako je te godine po prvi puta održano i tursko prvenstvo košarkašica.

Na Eurobasketu održanom na stadionu Inonu u Istanbulu Sovjetski Savez je ponovo uzeo zlato. u finalu je stradala Čehoslovačka 83:72.

Beograd, 1961.

Domaćinstvo Europskog prvenstva 1961. godine dobiva Beograd. Na ovom prvenstvu nastavljena je dominacija Sovjetskog Saveza, a Jugoslavija dolazi do prve medalje osvojivši drugo mjesto. Do prve medalje odveli su ju na klupi legendarni trener Aleksandar Nikolić te najbolji strijelac Radivoj Korać.

Sovjetski Savez vodio je Aleksandar Gomeljski, a u finalu Sovjeti slave 60:53. Jugoslavija je u finalu nastupila bez svog najboljeg strijelca, a ulogu vođe preuzeo je Ivo Daneu.

Wroclaw, 1963.

Niti u Wroclawu nije bilo nekih značajnijih promjena. Gomeljski sa svojim trupama osvaja novo zlato svladavši Poljake u finalu 61:45.

Ovo prvenstvo ostat će zapamćeno po tome što se po prvi puta moralo proći kvalifikacije za nastup na Europskom prvenstvu. Pravo za nastup steklo je 16 reprezentacija koje su bile raspoređene u dvije skupine. Dvije prvoplasirane reprezentacije iz svake skupine išle su u polufinale. U Wroclawu je prvi puta biran i MVP prvenstva, a nagradu je odnio Španjolac Emiliano Rodriguez

Moskva, Tbilisi, 1965.

Dvije godine kasnije Zbornaja Aleksandra Gomeljskog na svom terenu u Moskvi osvaja novi naslov. Prvenstvo se prvi puta igralo u dva grada, Moskvi i Tbilisiju. U finalu su Sovjeti bili bolji od Jugoslavije 58:49.

Helsinki, Tampere, 1967.

U Helsinkiju i Tampereu Gomeljski s dominantnim Bjelovim nastavlja dominaciju, a Ranko Žeravica predstavlja novu reprezentaciju Jugoslavije predvođenu Krešom Ćosićem i Damirom Šolmanom. Prosječna starost reprezentacije bila je jedva 22 godine i prije prvenstva bilo je jasno kako je Helsinki žrtvovan za budućnost.

Rusima se nitko nije približio. Prvo su u polufinalu sredili Poljake sa 108:68 da bi u finalu bili bolji od Čehoslovačke 89:77.

Napoli, Caserta, 1969.

U Italiju Krešo Ćosić dolazi sada već kao velika zvijezda, igrač koji je vodio Jugoslaviju do srebra na Olimpijskim igrama 1968. godine. Sovjeti znaju otkud dolazi najveća opasnost i u velikom finalu ga striktno čuvaju i na kraju uzimaju novo zlato. Finalna pobjeda bila je osveta za poraz u prednatjecanju gdje ih je upravo Ćosić pokopao sa šest ključnih poena kada se susret lomio.

Na sceni je i dalje bio Sergej Bjelov koji je i dalje dominirao, a polako se opraštao Genadij Voljnov, druga važna karika momčadi Aleksandra Gomeljskog.

Essen, Böblingen, 1971.

U njemačkim gradovima Essenu i Böblingenu Sovjetski Savez osvaja osmi uzastopni naslov europskog prvaka. Ovog puta teže nego ikad. U finalu ih čeka Jugoslavija koju pobjeđuju 69:64 zahvaljujući briljantnoj obrani Zarmukhamedova na Ćosiću.

Debi u reprezentaciji kao pomoćni trener bilježi i Mirko Novosel koji će ubrzo i preuzeti selekciju. Do medalje konačno dolaze Talijani predvođeni Dinom Meneghinom i sadašnjim izbornikom Carlom Recalcatijem.

Barcelona, Badalona, 1973.

U Barceloni konačno dolazi do kraja ere Sovjetskog Saveza. Pohod na devetu uzastopnu titulu prvaka Europe završava neuspjehom i počinje nova era - era Jugoslavije. U polufinalu Jugoslavija lako slavi protiv Čehoslovačke, a Sovjetski Savez zaustavljaju domaćini Španjolci predvođeni Amerikancem Wayneom Brabenderom. U finalu Jugoslavija slavi 78:67 i uzima prvi naslov europskih prvaka.

Beograd, Split, Karlovac, Rijeka, 1975.

Nakon naslova u Španjolskoj, Jugoslavija dobiva organizaciju Europskog prvenstva 1975. godine, a domaćini su čak četiri grada. U velikom finalu Jugoslavija pobjeđuje Rusiju 90:84 sjajnim vanjskim šutom. Na klupi je debitirao kao izbornik Mirko Novosel uvevši u reprezentaciju mladog Mirzu Delibašića koji igra odlično prvenstvo. Sovjetima u finalu ne pomaže niti sjajni Bjelov čijih 29 poena nije dovoljno za pobjedu.

Treći dio - razdoblje od 1977. do 1991. godine...