Konačno Dinamo za pamćenje!

Dinamo je pod vodstvom Vahida Halilhodžića jednostavno druga momčad u odnosu na one koje smo gledali proteklih godina. Odličnih 90 minuta Dinama protiv favoriziranog Villarreala zorno je pokazalo ogromnu razliku u samopouzdanju, vjeri i hrabrosti koju Vahin Dinamo danas ima. Onog već standardnog straha na Maksimiru je nestalo, uz odličnu kemiju s tribinama Dinamo je igrao al pari s jednom ozbiljnom europskom momčadi i konačno smo modre nogometaše vidjeli blizu gornje granice njihovih mogućnosti. U redovima Dinama nije bilo slabog pojedinca, ali zato je izuzetno raspoloženih bilo mnogo…

Villarreal je krenuo s nekoliko poznatih imena na klupi (Santi, Marchena, Rossi…), ali ipak s vrlo snažnom postavom, dok je Halilhodžić na teren poslao naizgled defanzivniju postavu, s Tomečakom kao pripomoći Rukavini u napadu. No na terenu je Dinamo bio vrlo opasan, s iznenađujuće brzim otvaranjem u kojem je izvrsni Sammir kao na pladnju dijelio lopte za Rukavinu, Tomečaka i Moralesa koji su svaku priliku za polukontru maksimalno koristili.

U šestoj minuti Rukavina je petom lijepo ostavio loptu za Badelja čiji slab udarac pogađa braniča Gonzala. Četiri minute kasnije Badelj je uzvratio uslugu asistencijom Rukavini, no lob modrog napadača odsjeo je iznad gola.

U 18. minuti Modri su odličan start naplatili prekrasnim pogotkom. Sammir je u svom stilu, nezaustavljivo, prošao kroz sredinu Villarreala i potom prekrasnom loptom uposlio Rukavinu koji izlazi sam pred Diega Lopeza i majstorski ga matira za 1:0 i oduševljenje na Maksimiru.

Villarreal je nakon toga uspio nametnuti u jednoj mjeri svoj stil igre, ali Dinamo je i dalje dobro izgledao, čvrst, s odličnom obranom i jednako vrijednim Ademijem. U 31. minuti tribine je ”presjekao” udarac Montera s 25 metara, ali lopta je fijuknula pored gola. Uzvratio je domaćin preko Moralesa koji je primio loptu od Rukavine, ušao u šesnaesterac i iskosa pokušao špicom iznenaditi Lopeza, no lopta je ovome odsjela u naručju. Dva je puta pokušao Vrsaljko uposliti Rukavinu prizemnim centaršutevima, no oba puta spretniji je bio Lopez. Na isteku prvog dijela, vodstvo Modrih sačuvao je Kelava vrlo lijepom obranom Senninog udarca. Dinamo je tako na odmor otišao s neočekivanom prednošću i uz ovacije tribina.

Očekivano, Španjolci su stisnuli u drugom dijelu, Dinamo nije lako pratio taj ritam, ali je i dalje pokazivao jednak, odlučan stav. Kelava je pokupio dosta pokušaja Španjolaca, a dobar posao odradio je i defanzivni dio vezne linije, posebice odlični Ademi.

Halilhodžić je polako zatvarao utakmicu, svjestan da Dinamo fizički teško može do kraja odgovarati ovakvom ritmu, pa je zamijenio i strijelca Rukavinu s brzim Ibanezom. Upravo je Argentinac odmah po ulasku imao odličnu šansu, dobio je loptu u šesnaestercu i, valjda po prvi puta u karijeri, nije napucao već je pokušao prebaciti Lopeza, no s crte je loptu očistio branič Villarreala.

U 74. minuti Villarreal je ostao s desetoricom igrača na travnjaku nakon što je Marcos Senna zbog oštrog starta dobio drugi žuti karton. Bilo je jasno da će to Dinamu otvoriti još pokoju dobru šansu iz kontre, a jednu takvu potratio je Badelj – Sammir mu je ostavio loptu na vrhu šesnaesterca, no Badelj se umjesto za udarac odlučio za teško shvatljivo dodavanje petom koje je osujetio branič gostiju.

No, iduću šansu Dinamo nije propustio. Leandro Cufre obavio je najveći dio posla, oduzeo je loptu, povukao i idealno uposlio nečuvanog Sammira koji ove sezone nema problema sa zabijanjem takvih šansi – izvanredni Brazilac pospremio je i drugu loptu iza Lopeza, za sada već velikih 2:0.

Do kraja je to bilo uživanje za domaće navijače, prilika za ovacije Sammiru i Halilhodžiću, prilika modrim nogometašima da pokušaju još koji puta nadmudriti Villarrealovu obranu.

Dinamo je pobjedu rutinski sačuvao, moglo je početi veliko maksimirsko europsko slavlje. Napokon!