Tko je najslabija karika?

U vremenima kada se cijela liga grčevito bori za preživljavanje od danas do sutra (uz naravno poneku iznimku), kada se svaki osvojeni bod gleda kao suho zlato netko si daje za pravo staviti se iznad toga i posao profesionalnog nogometaša shvatiti zdravo za gotovo jer šepuriti se domaćim travnjacima, lijepo izgledati subotom navečer na TV-u, imati u džepu više od 90% ostatka stanovništva ne doživljavaju kao – privilegiju.

Naravno, oduvijek je čovjek težio za nečim više pa tako i nogometaši naših klubova imaju san završiti jednog dana na atraktivnom zapadu ili bogatom istoku, međutim moraju poštivati svoje jer i oni najveći hrvatski nogometaši žele se kad-tad vratiti svojoj kući ističući to riječima "kod kuće je ipak najbolje".

Dok ne okusiš sirovu realnost bijelog svijeta nisi ni svjestan koliko ti zapravo svi novci ovog svijeta ne mogu ispuniti srce domaćim ljudima, domaćom atmosferom, domaćim nogometom koji nije najatraktivniji, ali je naš. Baš zato to treba znati cijeniti i poštivati, a ne od svega toga praviti sprdnju jer u svojoj glavi ti si ovdje samo prolaznik. Jesi, međutim jesi siguran da u konačnici samo to želiš biti?

Nažalost, u Osijeku iz godine u godinu raste broj tih prolaznika jer nakon prošlogodišnjeg gafa Igora Mostarlića kada je kriomice napustio grad na Dravi kako bi mogao za pokoju kunicu haklati po Zagrebu, ista priča ponovljena je i ovog vikenda. Zaista nevjerojatno, zar niste svi od njegove greške nešto naučili?

Ruku na srce, pogledavši današnje stanje u osječkom napadu Mostarlić bi dobro došao ovoj momčadi, ali srećom u tom slučaju pobijedili su principi pa je hakler dobio zahvalnicu i poslan na posudbu jer takav stav prema Klubu i navijačima nije dobrodošao u bilo kojoj sredini.

I umjesto da na njegovoj koži svi ostali nauče za vijeke vjekova što se smije, a što ne Pet prijatelja su se u nedjelju našli na malonogometnom turniru Kutija šibica, niti 24 sata od teške utakmice sa Zadranima. U ovom slučaju imena tih Prijatelja stavio bih u drugi plan međutim bih iskoristio svoje pravo i naglasio kako su ovim nepromišljenim potezom zapravo pokazali što misle o Klubu, kolika je njihova ljubav prema njemu i koliko im znači njegova trenutna situacija.

Dobro je sam Lončarević govorio nekoliko dana ranije kako smatra da ima tu previše igrača koji ne razmišljaju nogomet, kojima misli i sam život znaju prečesto odlutati od posla profesionalca. I nije se prevario jer bolji dokaz od ovoga nije mogao dobiti.

Pitanje je kolika šačica kuna je presudila u cijeloj ovoj priči da se njih petorica u nedjelju nađu na Kutiji šibica jer u konačnici kazna od 3.000 eura svakome zasigurno nije ona svota koju su mogli zaraditi tim glupim potezom. Uz to će im zauvijek u nogometnom kartonu ostati zapisan neposluh prema poslodavcu što će svakako utjecati na odabir mogućeg kupca jer realno gledajući – što će ti netko tko je spreman u jednom od ključnih razdoblja sezone otići igrati se malog nogometa pritom ne dobivši zeleno svjetlo od kluba, riskirajući tako moguću ozljedu, izostanak iz sastava i samim time neuspjeh u narednim utakmica.

Njih očito ne zanima kako će izgledati momčad idućeg vikenda u Zaprešiću jer samo zbog kartona Lončarević neće moći računati na četvoricu, a vama je još u svemu tome do malog nogometa. Razmislite malo, tko je najslabija karika?