Intervju

Tomić: "Naravno da bih volio raditi u Europi, ali krenuo sam zaobilaznim putem – preko Kine"

U jeku priprema za proljetni dio netom završene sezone, tadašnji trener nogometnog kluba Šibenik Goran Tomić dobio je priliku koja se ne propušta. Poziv iz Kine bio je veliki izazov za mladog stručnjaka koji se u veljači zaputio u novi izazov u svojoj karijeri, u kineskog drugoligaša Beijing Baxi. Iako je, na početku trebao biti u ulozi pomoćnog trenera, već po dolasku izvijestili su ga kako mu je namijenjena uloga glavnog trenera. Pauzu u prvenstvu, Tomić je iskoristio za kratki odmor u Šibeniku, te smo tom prilikom s njim i porazgovarali.

U 12 odigranih kola njegov je klub osvojio 20 bodova, ostvarivši šest pobjeda, dva remija i četiri poraza: "Krenuli smo izvanredno u sezonu, zaredali smo s četiri pobjede. A s igrom u tom razdoblju nisam bio pretjerano oduševljen. Nakon toga uslijedile su četiri utakmice gdje smo bili puno bolji protivnik, ali nije nas poslužio rezultat. Nevjerojatno, na početku igramo solidno i dobivamo, a poslije toga igramo najbolji nogomet i gubimo. Klasika, stalno napadaš, ne zabiješ i onda pred kraj utakmice primiš gol za 0:1. Tu nismo uzeli osam bodova. U tri od četiri zadnje utakmice uzeli smo bodove protiv favorita prvenstva: Henana, Yongchang Junhaoa i Lifana. Stvarno smo igrali dobro u tim utakmicama i uzeli smo bodove kojima se možda i nismo nadali. S tim smo se dosta digli na tablici. U zadnjem kolu imali smo kiks kući, da smo to dobili bili bi četvrti na tablici. Sve u svemu odlično, a da smo to još kući uspjeli pobijediti to bi bilo fenomenalno."

O Šibeniku

Nezaobilazno pitanje bilo je i o njegovom bivšem klubu, u kojem je bio i igrač i trener – Šibeniku: "Naravno da sam sve pratio. Žao mi je što nismo uspjeli završiti na prvom mjestu, jer mislim da smo trebali. Ali nisu svi preduvjeti bili tu, jesu samo s igračke strane. Kad se sjetimo svega, financijske situacije, dugovanja i svega okolo. Mislim da nije sramota ispasti niti u Treću ligu. Po meni je najvažnija stvar da se klub više stabilizira, očisti od dugovanja, da krene na zdravim osnovama i temeljima. I jedan Glasgow Rangers je ispao pa se diže. Ponavljam, mislim da nije sramota ispasti niti u Treću ligu ako će to značiti neki novi, bolji početak. Ali, naravno, najbolja je situacija da uspije privatizacija i mi ostanemo u Drugoj ligi. Ja sam siguran da će se ovaj klub vrlo brzo vratiti, ako je to na zdravim temeljima. Jer ovako, što imamo od toga da se sve vuče, mjesecima bez iti jedne kune, igraš Drugu ligu. Što imaš od toga? Ja sam za novi početak, a sad koji je to ne znam, samo da je zdrav."

Kineska Druga liga nastavlja se 22. lipnja: "U kadru imam 32 igrača. Međutim, od ta 32 igrača ozbiljno se može računati na njih deset ili 11, ostalo je sve više broj. Tako da mi je to najveći problem. Tu zadnju utakmicu koju smo izgubili nisu igrala trojica igrača iz prve postave, morao sam rotirati cijelu ekipu, a nema dovoljno kvalitete da se ti izostanci nadomjeste. To je najveći problem, nema širine."

"Uvjeti su izvanredni, imamo šest svojih terena, teretanu, klupski kamp, autobus. Organizacija je na najvišem nivou. Na sve gostujuće utakmice putuje se avionom, dva dana ranije. Sve je na najvišem nivou, što je za većinu naših prvoligaških klubova nezamislivo. Kamp je novi, jedan od boljih, čak i u Prvoj kineskoj ligi. Tako da stvarno imamo sve uvjete za rad, treba se posvetiti poslu i to je to. A Peking je vrhunski grad. 15 minuta smo udaljeni od trening kampa i od centra grada. Tonči i ja imamo svaki svoj stan, u istoj zgradi", ističe Tomić koji je u Kinu odveo i još jednog Šibenčanina, kondicijskog trenera Antonija Cinottija.

U Kini se igra drugačiji nogomet, tvrdi mladi stručnjak iz Krešimirova grada: "Nogomet je jako tvrd i težak za igrati. Jako malo golova pada na utakmicama, najveću razliku u kvaliteti rade stranci. Po ekipi mogu biti tri stranca i oni moraju raditi ogromnu razliku. Kinezi su otprilike svi isti, velike razlike nema. Stranci su tu da naprave razliku. I sad ako stranac neki zapne to su ogromni pritisci, tako da se stranci većinom malo zadrže. Ja imam tri stranca: stopera Rumunja koji je prošle godine igrao u prvoligaškom klubu, odličan igrač, potpisao na dvije godine. Imam i Australca Griffithsa i Mišuru koji je iz naših krajeva, ali ima slovensko državljanstvo. Oba su napadači i sad ćemo jednog promijeniti, dovest ćemo novog napadača, najvjerojatnije iz naših krajeva. Taj igrač koji će doći mora biti iskusan, jer mladi igrači tamo jednostavno ne mogu podnijeti taj teret. Tako da to mora biti igrač koji je već dosta prošao u karijeri, mora imati CV, sve to Kinezi gledaju."

"Velika mi je čast što sam došao u Kinu pored toliko trenera iz Hrvatske i svijeta", kaže Tomić i dodaje kako su od 16 trenera u Drugoj ligi samo trojica stranci: "Od trenera smo Dražen Besek koji vodi Hunan, Philippe Troussier koji vodi Shenzen Ruby, a ranije je vodio Japan i Katar, te ja. Tako da smo nas trojica tri jedina strana trenera u Drugoj kineskoj ligi, dok su u Prvoj ligi većinom stranci."

Usporedba HNL-a i kineske lige

Pitali smo Tomića i da komparira HNL i kinesku ligu, odnosno koje bi mjesto u Hrvatskoj zauzeo njegov Beijing Baxi: "Teško mi je to usporediti. U Chongqingu igra napadač Killen koji je igrao u Celticu i Hibernianu, u Shenzen Rubyju igra Babacar koji je igrao u Metzu, Sedanu. Većinom su stranci igrači koji su igrali u top klubovima, ne svi, ali većinom. I oni prave razliku. Moj stoper Goian je igrao u Dinamu iz Bukurešta, Grifiths, dok nije došao kod nas, bio je najbolji strijelac australske lige. Tako da većinom stranci rade razliku pa mi je teško usporediti gdje bi ih svrstali. Nogomet je stvarno tvrd, čvrst, žestok, tereni i uvjeti su odlični, pada malo golova, totalno drugačiji nogomet i teško mi je dati tu usporedbu. Bez obzira što ima još devet igrača, Kinezima su prvi stranci. Znaju da su oni bogati plaćeni i stoga očekuju da oni rade sve. Koji put to nije moguće, ali tako je to kod njih."

Tomić je u Kinu otputovao kako bi bio pomoćni trener, no, već po dolasku dočekalo ga je nešto drugo: "Plan je bio da budem pomoćnik Nizozemcu Ariu Schansu koji je tada već mjesec dana radio s ekipom. Ja sam njemu trebao biti pomoćnik, a Cinotti kondicijski trener. Međutim, čim smo sletjeli u Peking, odmah su nas dovezli u ured i rekli on od danas više nije prvi trener, već savjetnik, a ti si prvi trener. Zašto su oni njega u tih mjesec dana makli, ne znam. On sad više nije u našem klubu, već je prvi trener u Guizhou Zhichengu, u kojem igra Ivan Božić."

"Nama je na početku najbitnije bilo prilagoditi se i da nas prihvate. To je bio najvažniji zadatak, jer ipak je to druga zemlja, druga kultura. Stvarno smo prezadovoljni kako smo dočekani i koji status imamo. Naš je klub prošle sezone promijenio pet trenera. Tu nema pardona, čim krene loše odmah se mijenja. Kod njih riječ dugoročno ne postoji. Tako da je nama cilj bio da se prilagodimo, da nas prihvate. Za sad stvarno sve super funkcionira, ekipa nas je prihvatila, cijene nas i respektiraju. Predsjednik pogotovo", kaže Tomić dodajući kako ima prevoditelja Kineza s kojim komunicira na engleskom jeziku, a on onda njegove upute prenosi momčadi.

A uz našeg sugovornika, Cinottija i Božića, prema njegovim riječima, ima i još nekoliko Hrvata u Drugoj kineskoj ligi: "Srebrenko Posavec igra kod Beseka, Stipe Lapić igra u Chongqingu. Mislim da nisam nikoga zaboravio. Ne viđamo se jer to su velike udaljenosti, ali čujemo se kad igramo utakmicu. Većinom komuniciramo telefonski."

"U Kini izgurati godinu dana je ogroman posao. Samo kad se uzme u obzir podatak da je moj sadašnji klub prošle godine promijenio pet trenera, praktički svaka tri ili četiri kola, onda je sve jasno. Oni su prošle godine trebali ispasti iz lige, a kako jedan klub iz Prve lige nije dobio licencu, oni su ostali. Kad smo došli predsjednik kluba nam je rekao da želi stabilizirati klub, da je cilj ostanak u Drugoj ligi. Bez šokova i trzavica, kao što je bilo slučaj prošle sezone, završiti sezonu. Tako da su sadašnjim rezultatima prezadovoljni. Ja gledam iz utakmice u utakmicu, ne želim se opustiti, jer kad kola krenu nizbrdo nema pardona", ističe trener Beijing Baxija.

Nema dileme kako je Tomiću ukazana velika čast pozivom iz Kine da preuzme klupu jednog kluba: "Velika je ovo prilika za mene, otvara se bezbroj drugih mogućnosti. Ali, naravno da mi je cilj vratiti se u Europu. Sad mi već nakon utakmica i drugi treneri čestitaju, vide da je to, uspoređujući ekipu od lani i od ove godine, ogromna razlika. Tako da mi je to veliki kompliment. Počelo se već nešto vrtjeti, i moj menadžer je prezadovoljan jer me on Kinezima i preporučio. Meni je cilj izgurati ovu sezonu u komadu. Imam ugovor na tri sezone, ali to ne znači ništa. Jer strani treneri se većinom zadržavaju tri – četiri mjeseca. Sad mi je jasno zbog čega, to je takav pritisak. Kažem, želim sezonu izgurati do kraja i onda ćemo vidjeti. Naravno da bih jednog dana volio raditi u Europi, ali ja sam u Europu krenuo zaobilaznim putem, preko Kine. Sam sebe još pitam je li moguće da sam dobio ovakvu priliku. Jer iz Druge hrvatske lige doći u Kinu nije baš čest slučaj."

"Prva kineska liga je fantazija: Marcelo Lippi vodi Guangzhou, toliki se novci vrte u kineskom nogometu da je to stravično, to su basnoslovni ugovori", kazao nam je Tomić koji se već ovog ponedjeljka vraća u Kinu.