Štimac "ošamario" Dinamo(vce)

"Nikako ne mogu razumjeti veliki dio publike koja je zviždala Dinamu jer ja znam da se momčad kojoj fali bod za naslov mora nagraditi. Nevjerojatna mi je negativna atmosfera i frustracija u takvoj situaciji u kakvoj se nalazi Dinamo", rekao je bez dlake na jeziku i puno razmišljanja trener Zagreba Igor Štimac nakon što je odgodio slavlje naslova prvaka u Maksimiru. Nažalost po navijače Dinama, to što je Zagreb odnio bod puno je manja pljuska od ovoga što je Štimac rekao jer je apsolutno svaka riječ - istinita.

Dinamo je protiv Zagreba 35 minuta, od kada je Badelj zabio za prednost pa sve dok Vugrinec nije isto "poništio", bio peti put zaredom prvak Hrvatske; peti put! Naravno, iako to danas matematički nije, trebalo bi se dogoditi nikad viđeno čudo da Dinamo zapravo ne osvoji naslov (i) ove godine pa su riječi Igora Štimca potpuno logične. Zna današnji trener Zagreba koliko bi jedan, a tek dva ili nevjerojatnih pet naslova prvaka značilo "njegovom" Hajduku dok je za Dinamo isto - smeće.

Plavi su u posljednjih pet godina, ako brojimo i ovu i prednost od 12 bodova, drugim momčadi odnosno svojim prvim pratiteljima pobjegli nevjerojatnih 77 bodova što znači da Modri osvajaju naslov prvaka prosječno s 15 bodova prednosti ispred drugoga! Svatko normalan bi očekivao kako za to vrijeme navijači Dinama uživaju u fantastičnoj dominaciji njihova kluba, no, kao i mnogo toga u zagrebačkom sportu, stvari su dijametralno suprotne.

Sammir zaslužuje pljesak

Kako to obično biva u Maksimiru, tribine su izabrale "ljubimca" koji nikad i ništa ne može napraviti dobro i "navijači" su mu uvijek spremni zviždati; naravno, radi se o Sammiru. Da se razumijemo, nisu samo navijači krivi za takvo nekorektno ponašanje prema Brazilcu jer svoje "prste", doslovno, u tome imaju i mediji. Naime, prvo su ga prozvali "nasljednikom Luke Modrića", da bi ga onda vrijeđali jer nije, "predvide" mu sezonu iz snova i onda ga vrijeđaju kada ne zabije 20 golova i tako u nedogled, no za sve to vrijeme - Sammir napreduje. Nažalost, nije Sammir jedini kojeg mediji "dižu u nebo" pa potom spuštaju iako nijedno nije realno. Recimo, posljednji je primjer mladi Šime Vrsaljko za kojeg se sa priprema u Turskoj prije nastavka prvenstva moglo čuti kako ima "centaršut koji dugo nije viđen" i slične nebuloze da bi se ljudi razočarali kada su vidjeli da Vrsaljko ipak (još) ne centrira kao Beckham, a u svemu tome najviše pati mladi igrač koji igra pod pritiskom za kojeg nema apsolutno nikakvog razloga.

Iako se pljesak za Sammirov nastup protiv Zagreba mogao tek tiho čuti, jasno je kako je to pljesak ljudi koji zaista gledaju Dinamo, razumiju nogomet i vide sve dobro što Sammir radi. Budimo realni, kroz Maksimir je prošlo puno trenera otkako je ovdje Brazilac i on je kod svakoga, ali baš svakoga uvijek igrao. Nije li to malo čudno? Da baš Branko Ivanković, Zvonimir Soldo, Kruno Jurčić i ostali nemaju pojma i svi guraju Sammira bez razloga? Teze o domaćim igračima i strancima su toliko glupe i neutemeljene u činjenicama da ih uopće nema smisla komentirati, ali vrijedi izdvojiti tek nedavni primjer.

U petak su veliki derbi talijanskog nogometa igrali Inter i Juventus i za Inter od prve minute nije krenuo nijedan Talijan; nijedan. S druge strane, kod Juventusa ih je bilo sedam, ali čisto sumnjam da bi se navijači Intera mijenjali s onim Juventusa jer je Inter taj koji osvaja titule "sa stranim plaćenicima" dok je "talijanski Juventus" vjerojatno ostao bez Lige prvaka. Vrlo je jasno - tko je bolji treba igrati, neovisno o putovnici i nema tu nikakve filozofije. Sammir je cijelo proljeće uvjerljivo najbolji igrač Dinama i zaslužuje pljesak, a ne zvižduke i oni koji gledaju utakmice to i shvaćaju, ali teško je to vidjeti kako tko igra ako ste leđima okrenuti ili svoje mišljenje pročitate u medijima. Uostalom, kada je posljednji put pogledao u svoju putovnicu Hrvoje Čale je vidio "mjesto rođenja: Zagreb" tako da očito nema veze otkuda je netko jer što je taj igrač proživljavao u Maksimiru - razumije samo Sammir.

Dinamo zaslužuje pljesak

Kada se podvuče crta, Dinamo igra loš nogomet skoro cijelo proljeće, no Dinamo je uvjerljivo prvi, novi naslov je samo pitanje dana i jednostavno se mora shvatiti kako motivacija nije ista kao kada igrate napeto prvenstvo. Naravno, nije to izgovor, ali ljudski je "popustiti", a posebno kada vas dođe gledati/vrijeđati 2.000-3.000 ljudi. Maksimir je loš, ružan, komfor je nešto nepoznato i sve to stoji, ali kada na istom tom stadionu igra Hrvatska - Maksimir je uz 30-tak tisuća navijača neosvojiva tvrđava i jedno od najtežih gostovanja.

Modri svojim igrama (vjerojatno) ne zaslužuju 35.000 gledatelja svaku utakmicu, no zaslužuju barem pola jer pet naslova prvaka ipak nešto znači, a ako niste svjesni - pitajte navijače Hajduka, Barcelone, Intera, Liverpoola ili bilo kojeg kluba što bi dali za isto. Žalosno je da Dinamo bude prvak, što je nešto više od pola sata protiv Zagreba i bio, a na stadionu se nitko ne smije, veseli i uživa; osim onih pijanih koji tako i tako ne znaju rezultat i došli su "uhvatiti boju jer je lijepo vrijeme i besplatno", a čak i oni "znaju" da je Sammir užasan. Da nije žalosno bilo bi smiješno.

Marketing, PR i sve ostalo što danas kreira mišljenje navijača i javnosti odavno su prošli točku u kojoj je dosta reći "mi smo Dinamo i to je to", a to su sektori u koje Dinamo ulaže malo ili ništa, no ovaj Dinamo, igrači, trener i Uprava zaslužuju pljesak jer trofeji ne dolaze sami od sebe; sport se igra baš zbog trofeja, naslova i pobjeda i to bi trebalo biti mjerilo vrijednosti i (ne)uspjeha, a ne koji auto netko vozi, gdje je rođen ili kolika mu je plaća. Igor Štimac to zna, a navijači Dinama, barem očito većina, ne...