Majstor s osam nastupa za reprezentaciju

Rođen prije 34 godine u Osijeku, nakon nogometne škole u Gradskom vrtu i kraćeg kaljenja u nižerazrednoj Olimpiji, napravio je prve korake profesionalca, debitiravši u Prvoj saveznoj ligi u sezoni 1988/89., koju su "bijelo-plavi" zaključili na osmom mjestu ljestvice. Polako prikupljajući nastupe u tada više nego solidnoj osječkoj momčadi, prvi pogodak dao je u posljednjem prvenstvu bivše države, u sezoni 1990/91. Novine su se raspisale o karakternom mladiću iz grada na Dravi, prvi put su se zaintrigirali bogatiji klubovi.

Ratne godine povukle su za sobom mnogo promjena u Osijeku. Dosta je standardnih igrača srpske nacionalnosti otišlo, pa se brže-bolje moralo "zalijevati" darovite igrače iz vlastitog pogona. U prvom, odgođenom prvenstvu samostalne Hrvatske koje je zbog agresije na Hrvatsku bilo zbijeno u nekoliko proljetnih mjeseci 1992., Osijek je nastupao u gotovo nemogućim uvjetima. U Osijeku se nije moglo igrati, granate su padale i na sam Gradski vrt, pa je momčad cijelo prvenstvo odradila gostujući. I u takvim okolnostima postignut je sjajan rezultat - treće mjesto, iza Hajduka i Zagreba.

Špehar se već tada potvrdio kao vodeći osječki igrač, pa je dobio i poziv za reprezentaciju, otišavši na turneju u Australiju. Veliko su zanimanje za Špehara pokazali u Hajduku, pa i u HAŠK Građanskom, da bi naposlijetku završio - u Zagrebu. Ovdje je bio dijelom sjajne momčadi koja je bila u borbi za naslov, ali trijumf se ipak nije dogodio, te se Špehar vratio kući, napravivši odličan posao. Iza neprikosnovenih Hajduka i Croatije, Osijek je osvojio treće mjesto, a Špehar je s 23 pogotka u 26 utakmica bio najbolji strijelac i najbolji igrač lige.

Uslijedio je poziv izvana i Špehar je aterirao u belgijskom Bruggeu. Ondje je također bio među glavnim igračima kluba, uz naslov prvaka 1995/96. i novi naslov naj-strijelca, 1996/97. s 26 pogodaka. Bilo je vrijeme za novi korak naprijed, te se Robert našao u Monacu.

Istovremeno, u reprezentaciji za njega nije bilo mjesta. U sjeni Šukera, Bobana, Bokšića mogao je biti, ali bilo je teško prihvatiti da ga izbornik Blažević ne želi niti na klupi. Prečvrstog karaktera, takvo stanje Špehar nije želio trpjeti, pa je tako 1996., nakon samo osam nastupa za Hrvatsku, njegova reprezentativna karijera zaključena, uz poruku da s Ćirom ne može biti na istom zadatku...

Foto: Bruno Karadža

U Kneževini je Špehar imao nešto manju minutažu i unatoč povremenim bljeskovima, doimalo se da je Monaco u tom trenutku bio prevelik zalogaj. Stoga je sreću pokušao naći u Italiji, no u dresu Verone snašli su ga problemi. Česte ozljede prepona "mesarile" su njegov igrački kontinuitet, nakon jedne odigrane uslijedilo bi i po desetak propuštenih utakmica. Takvo se stanje prenijelo i u novu destinaciju, lisabonski Sporting, potom i na epizodu u Galatasarayu u jesen 2001.

Činilo se da je s jednom spomena vrijednom nogometnom karijerom završeno, a onda je stigao novi angažman u Belgiji, u Standardu iz Liegea. Ovdje je Špehar ponovno dobio kakav-takav kontinuitet igara. Najboljim rješenjem potom se pokazao povratak kući, pa je u jesen 2002. godine Osijek ponovno dobio ovog klasnog igrača za svoju momčad.

Već je prva sezona pokazala da u njemu još ima "baruta", pa makar i samo za hrvatske okvire, a u upravo završenom prvenstvu Špehar je s Osijekom završio četvrti na ljestvici i ponovno postao najbolji strijelac.

Kako će ova nogometna priča završiti, ostaje nepoznato. Stanje u klubu iz grada na Dravi nije bajno, plaće su prava rijetkost, pa je krajnje nezahvalno prognozirati osječku 2004/05., a kamo li hoće li u njoj participirati Robert Špehar...