Nek' se ponovi 1999.!

Momčad koja je tada predstavlja mladu Hrvatsku djelovala je sjajno i s pravom smo polagali nade u nasljednike "brončanih". Ipak, kao trajnu vrijednost dala je samo dva standardna "A"-reprezentativca, Stipu Pletikosu i Tomu Šokotu, te tri koja su bila u krugu reprezentacije, ali potom iz nje dosta brzo iscurili - Jurica Vranješ, Boško Balaban i Anthony Šerić. Nije isključeno da će se oni vratiti u dres s državnim grbom, ali jedno je sigurno - sadašnji izbornik Barić na njih ne računa.

U predvečerje seniorskog dvoboja tzv. SR Jugoslavije i Hrvatske, prvog takvog nakon Domovinskog rata, zaigrale su 17. kolovoza 1999., na bivšem stadionu JNA, mlade reprezentacije. Pred osam tisuća gledatelja, naoštrenih navijača domaćih, jer za Hrvatsku je ondje navijala tek skupina službenih osoba i novinara, dugo je trajalo nadmudrivanje. Hrvatska je dvaput vodila, a SRJ dvaput stizala rezultat. Treći put "plavi" više nisu mogli ništa, i ne samo da nisu uspjeli poravnati, nego su primili još tri pogotka.

U zagrebačkom uzvratu, igranom na igralištu NK Zagreb, nije više bilo potrebe za forsiranjem, a i SRJ je izvukla lekciju iz prvog susreta, pa je konačni rezultat bio 2:2.

Na završni turnir u Slovačku je Šuškova momčad ispraćena s velikim nadama, ali sve su se te nade poput mjehurića sapunice rasplinule nakon Pletikosine pogreške u prvoj utakmici protiv Nizozemske, kada je inače sjajni Dalmatinac skrivio pogodak. Uslijedila je solidna nula sa Španjolskom, pa opet kiks protiv Češke, uz žurni povratak kući.

Foto: Dražen Patarčić

Pored onih koji su se, kako rekosmo, razvili u sasvim solidne igrače međunarodnog značaja, ostali su članovi ondašnje reprezentacije "U-21" izgubili korak. Ivan Leko otisnuo se u Španjolsku i ondje tek nakon nekoliko godina "opet počeo igrati". Zvonimir Deranja i Darko Miladin imali su probleme s ozljedama, ali su zadržali glavne uloge u Hajduku. Neatraktivne inozemne angažmane dobili su Goran Brajković, Goran Tomić i Antonio Franja, dok se ostatak družine zadržao u okviru "tek malo boljih prvoligaških igrača". Uz tragičnu crtu, Sabolčki je izgubio život u jurećem automobilu...

U novoj mladoj garnituri, koju nakon Europskog prvenstva u Njemačkoj tako žarko želimo početi nazivati olimpijskom, a za što je potreban plasman na jedno od prva tri mjesta, tri su igrača s iskustvom igranja za najbolju državnu vrstu. Marko Babić putovao je s momčadi na Svjetsko prvenstvo u Japan 2002. godine, da bi ondje bio označen kao prekobrojan, dok je Darijo Srna u proteklom kvalifikacijskom ciklusu imao istaknute partiture. Mario Carević u reprezentaciji ima 12-minutni staž, u prijateljskoj utakmici s Makedonijom. Šteta je što su obnove ozljede sasjekle Mladena Petrića, još jednog igrača koji je igrao u društvu najboljih.

Bez nastupa za "A" vrstu još uvijek su Niko Kranjčar, Goran Ljubojević i Danijel Pranjić, izvrsni igrači koji su nastupima u domaćem prvenstvu i mladoj reprezentaciji pokazali veliku sposobnost dobrog samostalnog zaključivanja, što je osobina u igri koja obično krasi mnogo iskusnije nogometaše.

Foto: Dražen Patarčić

Još je tu igrača koji su se iskazali. Da Silva, Lučić, Zahora, Abramović, Linić, Drpić... Izbornik Novoselac ima na raspolaganju dobar materijal, a ako ga umješno uklopi, imamo pravo nadati se vizi za Atenu. Za početak neka se ponovi uspjeh protiv Srbije i Crne Gore iz 1999., a završni turnir neka ovoga puta bude u svjetlijim tonovima.