Spektakl na ulicama i na San Siru

Foto: Bernard Jurišić

Milano kao Milano. Kratko, jasno i jednostavno. Grad je to koji vas neće impresionirati svojim građevinama i poviješću kao Rim, šarmom i romantikom kao Pariz, redom i disciplinom kao Berlin, ali je nezaobilazan kao modna i nogometna metropola svijeta. Grad je to koji će sigurno zadovoljiti obje strane obitelji, ženski zbog nezaobilaznog i najboljeg mogućeg shoppinga, muški zbog nogometnih "duhova" koji izviru gotovo na svakom kutu grada.

U utorak ujutro, grad je probudila pjesma engleskih navijača. Kako se bližilo podne, sa svih strana su "izmigoljili" navijači Manchester Uniteda, okupiravši najprije legendarni Trg Duomo, na kojem su prije nekoliko godina "zapamćeni" Dinamovi navijači.

Navijači Milana potpuno su nezainteresirano prolazili pored engleskih navijača, koji su u sebe ulijevali sve veće i veće količine alkohola, ali nikakvog, ma ni najmanjeg sukoba nije bilo. Osim sitnih "čarki" potaknutih uglavnom od Engleza, koji su, što je dan išao prema kraju, sve više padali pod utjecaj alkohola.

Sa svih strana centra grada grmjele su engleske pjesme, kao što se s naslovnica talijanskih novina "vrištao" Alex Ferguson porukama "U Milano smo došli nadoknaditi poraz iz prve utakmice i proći dalje". Utakmica je pokazala nešto drugo...

Foto: Bernard Jurišić

Prije dolaska na stadion, proradila je talijanska glavna boljka - promet, zbog čega je nekoliko desetaka tisuća navijača trčalo prema San Siru kako bi dohvatilo početak. Pokvarila se podzemna željeznica i to upravo ona koja je vozila na liniji od Trga Duomo, do Trga Lotto, najbližeg San Siru. Zbog toga je na površini nastao pravi kaos. Bio je to novi znak za raspaljivanje strasti među Englezima, koji su polako počeli gubiti živce.

Na ulazu u stadion novi problemi. Doslovce stotine navijača strpljivo je čekalo u redovima na svakom od pedesetak ulaza, što je naravno, bilo previše za nas snalažljive Hrvate. Progurali smo se do ulaza u narančasti sektor i dočekali "kazalište snova". Stadion Giusseppe Meazza milijun puta smo vidjeli na slikama i TV-u, ali tek kad izađete na njegove tribine, možete shvatiti svu grandioznost tog prekrasnog objekta i svu njegovu ljepotu.

Imali smo (ne)sreću da su nam karte bile u sektoru u kojem su bili smješteni navijači i jedne i druge momčadi. Tako nam je s desne strane bila skupina crveno-žuto-ćelavih Britanaca, kojima je, učinilo mi se, polako bivalo dosta svega, iako su tu i tamo pokušavali pokupiti ostatke glasa potrošenog tijekom dana po gradu. Kad su ušli na stadion, svi engleski navijači bili su začuđujuće mirni i tihi. Pratili su utakmicu bez većih skandiranja, a najbučniji su zapravo bili u poluvremenu. Čudno.

S lijeve strane - nevjerojatno, dočekala nas je skupina od tri Splićanina, a malo kasnije, pored nas je prošla i jedna zagrebačka grupica. Svima nam je bilo drago čuti poznati glas, ispričati svoje pričice. Ali glavni centar događaja bila je engleska grupica u redu ispod nas, koju je predvodio jedan "djedica", u već dobro zagaženim pedesetima.

Količina adrenalina koju je taj čovjek pokazivao tijekom utakmice, bila je strašna. Palo nam je (cijeloj splitskoj grupici koja se igrom slučaja spojila) na pamet kako bi takav "lik" prošao kod nas, jer lijevo od njega bili su sve talijanski navijači. Posebno s obzirom na riječi kojima je "deda" krstio Talijane i provocirao sve oko sebe.

Foto: Bernard Jurišić

Nakon Crespovog pogotka u 61. minuti primirile su se gotovo sve skupine navijača Manchester Uniteda, no krenuo je verbalni "okršaj" spomenutog "dede" i Talijana pored njega. Sve do posljednjeg sučevog zvižduka trajao je "rat" između njih dvojice i činilo se da neće dobro završiti. A onda - senzacija. Barem za nas iz "splitskog reda". Nakon posljednjeg sučevog zvižduka, "deda" pruža ruku Talijanu, kao da se ništa nije dogodilu, pruža ruku prvom do njega, čestita na pobjedi, Talijan uzvraća čestitkom za dobru igru i željom da se sretno vrate kući.

Nas petorica se pogledavamo, nije nam baš bilo jasno, a konačni "šok" doživjeli smo po izlasku igrača Milana s terena, nakon pobjede i proslave sa svojim navijačima. Svaki, ali baš svaki od nekoliko tisuća najžešćih navijača Manchestera na tribini iza gola snažnim je pljeskom ispratilo igrače Milana u svlačonicu.

Vratili smo se odmah svi u našu realnost i uvjete u kojem rijetki znaju priznati i prihvatiti poraz i nagraditi pljeskom boljeg od sebe. No, to je neka druga priča, danas nećemo o "stvarnosti".

U srijedu selimo u Torino, Juventus i Real nude novu priču, novi spektakl, nove junake...