Tradicija je na našoj strani

U prvom susretu, davne 1937. godine igralo se na igralištu BSK-a u Beogradu, a rezultat je bio 1:1. Jedini pogodak za Jugoslaviju postigao je Zagrepčanin August Lešnik, ali je Capelle donio remi Belgiji. Tada je među 11 reprezentativaca bilo 7 Hrvata (Glaser, Hügl, Lechner, Jazbec, Kokotović, Pleše i Lešnik). U uzvratu, sljedeće godine, novi remi (2:2), uz jedan "hrvatski" pogodak, onaj Frane Matošića i čak devet hrvatskih od jedanaest igrača.

1953. godine, ponovo na legendarnom Heyselu, Jugoslavija je konačno uspijela nadmudriti "crvene vragove", rezultatom 3:1 (dva pogotka čuvenog Bernarda Vukasa, šest Hrvata u momčadi). Sljedeće, 1954. godine, u Maksimiru je pretrpljen gorak poraz 0:2 (pet Hrvata). 1962. godine, u zanosu nakon SP-polufinala, Jugoslavija je lakše no što to sugerira rezultat 3:2, pobijedila Belgiju. Bilo je to u kvalifikacijama za II. europsko prvenstvo. Igrala su samo četiri Hrvata, ali bila su dovoljna (dva pogotka Joška Skoblara). I u uzvratu u Bruxellesu naša momčad dobiva, ovaj put samo sa Skoblarom i Perušićem od hrvatskih izabranika. 1968. godine, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, Belgija slavi 3:0 protiv momčadi u kojoj su istrčala četiri Hrvata, a još dva ušla tijekom utakmice. Osveta u uzvratu u Skopju bila je strašna: 4:0 uz pogodak danas aktualnog izbornika Iraka Rudolfa Belina, jednog od pet hrvatskih igrača u YU-momčadi.

Tek 1984. dogodio se novi susret s Belgijancima. Na Europskom prvenstvu u Francuskoj, Veselinovićeva vrsta, u kojoj su bila i četiri Hrvata, poražena je 0:2. U prijateljskom ogledu 1986. godine, Jugoslavija je odnijela gostujuću pobjedu 3:1, uz pogotke Nenada Gračana i Zlatka Vujovića. Utakmicu su počela tri hrvatska igrača, a tijekom susreta pridružila su im se još dvojica. Valja istaknuti da je iste godine Belgija bila polufinalist na SP u Meksiku. Posljednji ogled Belgije i SFRJ donio je pobjedu Belgije od 1:0, a u Osimovoj momčadi nastupili su Tomislav Ivković i Zoran Vujović.

Foto: Dražen Patarčić

Početak pisanja povijesti susreta hrvatske i belgijske reprezentacije datira iz prošle godine, kada su naši nogometaši započeli ovaj kvalifikacijski ciklus, kojeg će i završiti s Belgijancima. Na bruxelleskom stadionu Roi Badouine 0:0 je zadovoljilo naše apetite, jer smo na travnjaku direktnog konkurenta ostali neporaženi. Bila je to prva od dvije utakmice u ovom ciklusu kvalifikacija koje je vodio Miroslav Blažević, nakon njega je Mirko Jozić ostvario lijep niz od 4 pobjede (protiv Latvije i San Marina), te jedan remi protiv Škotske, što nas je dovelo u situaciju da pobjedom protiv Belgije osiguramo direktan plasman na Svjetsko prvenstvo.

Nakon zagrebačke utakmice, naš rekorder po broju nastupa Robert Jarni popet će se na impresivnu brojku od 72 reprezentativne "kapice". Njegov prvi pratitelj je Davor Šuker sa 66 reprezentativnih utakmica u hrvatskom dresu, ali i praktički nedostižnim rekordom od 44 postignuta pogotka, kojeg će teško biti dostići bilo kada u bliskoj budućnosti.

Dakle, tradicija je na našoj strani. Istina je da smo se s Belgijancima najviše puta sastajali u dresu koji nije imao boje hrvatske reprezentacije, no to nikako ne umanjuje značaj Hrvata u povijesti države čiji smo integralni dio bili više od pola stoljeća. No, već svjetska bronca iz 1998. govori da smo najveće reprezentativne uspjehe postigli samostalno. Zašto u subotu ne bismo krenuli u pohod na novu broncu?