"Zvjezdice" pred velikim ispitom

Nakon što su suverenom igrom i sjajnim potezima izborili nastup u završnici među osam najboljih reprezentacija "starog kontinenta", nestala je čarolija koja ih je krasila tijekom kvalifikacijskih utakmica. To nije prvi puta, jer i prije se događalo da smo u mladoj selekciji postizali odlične rezultate do velikih natjecanja. Tada bi uvijek nedostajalo "ono nešto" da se ode korak dalje. Sjetite se samo Slovačke 2000. Imali smo fenomenalnu ekipu kojoj je bio zacrtan put među favorite tog natjecanja, a oni su lošim igrama pokazali da smo se ipak prevarili.

Isto se događa i s današnjim "klincima" kojima je pružena prilika da brane boje svojih kockica na dresu. Prije natjecanja nisu odradili pravi trening zajedno, a bez momčadske igre se puno puta pokazalo da nema uspjeha. U nekim davnim vremenima je to prolazilo kada se nogomet igrao u puno sporijem ritmu i kada su fantazisti rješavali susrete. Danas je to sasvim drukčija slika nogometa. Ako nisi trkač i ako nisi za ekipu, nemaš što tražiti u suvremenom nogometu. Očito je da istog mišljenja nisu naši mladi i njihov stručni stožer, koji previše ulažu u individualne sposobnosti, a premalo prostora daju momčadskom duhu. Pa kada će naučiti biti momčad ako ne sada?

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Neosporno je da su pojedinačno jaki, ali problem leži u povezivanju toga u jednu cjelinu. Možda je za to kriv izbornik Novoselac kojemu je najvažnije pred svaku utakmicu govoriti o jačini protivnika i koji dopušta da mu to bude glavna okupacija. Uvijek zaboravi na to da i njih ima 11, baš kao i nas, i da nitko nije bolji ako si pravi i ako imaš pravog vođu na svojoj klupi koji će u svakom trenutku znati ohrabriti mlade i neiskusne nogometaše. Ono u prvom dijelu protiv SiCG mu nitko neće oprostiti jer ono je bilo lutanje za igrače, a posebno za trenera. Zašto jednog Srnu staviti u sredinu, ako je on najkorisniji na boku? Zašto Kranjčara gurati u vrh napada, ako se zna da je on najbolji upravo u redu iza i ako se zna da je on jedan od rijetkih koji može i umije proigrati napadača? Na ta pitanja odgovore zna samo izbornik.

Neki igrači još ne znaju što znači boriti se za svoju domovinu, već im je cilj ispunjen kada saznaju da su u sastavu. Jedan Da Silva im je pokazao kako treba igrati za svetinju kao što je domovina. Iako čovjek možda niti ne zna Lijepu našu, zna kako ostaviti srce na terenu, što je u ovom trenutku najvažnije. Drugi ne znaju kako svoju nadarenost pokazati u nacionalnom dresu, jer očito sve svoje znanje "ispucaju" u klubu za koji su vezani.

Žalosno je što smo se doveli u ovakvu situaciju da ovisimo o drugim rezultatima. No, to je realnost našeg nogometa. Dečki su već ispucali sve kredite u navijačkim očima i red je da se napokon pokaže koliko tko vrijedi u odlučujućem susretu prvenstva protiv Talijana. Imali su priliku u prve dvije utakmice, ali su je propustili. Neka sada napokon dokažu da vrijede onoliko koliko smo mi mislili i nadali se. Jedna dobra utakmica će vratiti vjeru u budućnost našeg nogometa. Još jednom se nadamo da su oni sposobni za to...