Sukob velikana

TRENTINO:

Momčad iz Trenta, kao takva, postoji od 2000. godine kada je preuzeta licenca nekoć moćne Ravenne. Od tada je sastav sa samog sjevera Italije stalno poboljšavao svoje rezultate. Na klupu je čak doveden legendarni Silvano Prandi, koji ipak nije uspio odvesti momčad do nikakvog trofeja te je kao trener doveden mladi bugarski stručnjak, Radostin Stojčev. Bugarin je već u svojoj prvoj sezoni osvojio prvenstvo. Prošle sezone, na debiju u Ligi prvaka, stigao je i europski naslov kojem su se pridodale i ovogodišnje titule.

DOSADAŠNJI TIJEK SEZONE:

Do sada je u sezoni Trentino uzeo već dva naslova. Prvo je osvojio Kup, svladavši u finalu Cuneo. Potom je stigla titula u takozvanom Svjetskom klupskom prvenstvu, a prošli je vikend stigla i obrana naslova u Ligi prvaka. Na Final Fouru u Lodzu su branitelji naslova odličnom igrom potpuno razbili Dinamo Moskvu u finalu i jedino ih je Bled u polufinalu uspio malo zabrinuti.

U prvenstvu je pak Trentino krenuo iznenađujućim porazom već u drugom kolu. Vibo Valentia je iznenađujuće slavila u tri seta. Ipak, nakon toga su igrači iz Trenta zaredali deset pobjeda i postavili se tamo gdje su ih svi očekivali, na vrhu ljestvice. Do kraja regularne sezone stigli su još porazi od Trevisa, Cunea i Modene. U zadnjem kolu Trento je poražen kod Perugie, ali je tada igrao bez prvotimaca, koji nisu niti otišli na to gostovanje.

Regularnu sezonu je Trentino okončao s 23 pobjede, od čega dvije u pet setova i pet poraza, od čega dva u pet setova. Izgubili su svega 27 setova, najmanje u cijeloj ligi i osvojili ih 75, najviše u ligi. U doigravanju je glatko pala Verona, 3:0 u seriji, a potom je uslijedila Macerata. Momčad Igora Omrčena imala je šanse, ali je obje domaće utakmice izgubila u pet setova te je na kraju izgubila s 3:1 u seriji čime je Trento dobio pravo nastupa na V-dayu u Bologni i ostao u igri za Grand slam.

IGRAČI:

Prvi igrač Trentina svakako je Matej Kazijski. Bugarina mnogi smatraju najboljim igračem svijeta i on je vođa sastava. U prosjeku realizira 15 poena po susretu, uz 45% efikasnosti u napadu. Uz njega dva glavna imena u napadu su Osmany Portuondo Juantorena, koji je također veoma važan u obrani i Leandro Neves Vissotto.

Za svaki slučaj tu je i Cvetan Sokolov, mladi 20-godišnji Bugarin koji još nije prvotimac, ali koji je često znao biti od velike koristi Stojčevu. Na terenu u finalu neće biti tehničara Raphaela, koji je zbog ozljede preskočio i završnicu Lige prvaka. Na njegovom će mjestu, kao i u Lodzu, odigrati Poljak Lukasz Zygadlo.

CUNEO:

Odbojkaški klub iz Cunea, službeno Piemonte volley, osnovan je 1958. godine. No, tek je krajem osamdesetih godina momčad došla do prve lige i od tada je zaredala nekolicinu titula. Dva puta je Cuneo gubio finale talijanskog prvenstva, a osvajao je četiri puta talijanski kup, dvaput Kup kupova i triput Kup CEV, zadnji ove godine. Momčad s klupe vodi Alberto Giuliani, koji je u svojoj prvoj sezoni u Cuneu i koji je po prvi puta došao do doigravanja.

DOSADAŠNJI TIJEK SEZONE:

Cuneo je u ovoj sezoni izgubio finale Kupa od Trentina, u susretu u kojem su presudila dva seta koje je Cuneo izgubio u tijesnim završnicama. Cuneo je zatim slavio u Kupu CEV, nadigravši u finalu Iskru iz Odincova. U prvenstvo je kao i Trentino, krenuo šokantno. Naime, pred domaćom publikom igrače Cunea je porazila Verona i to u samo tri seta. U četvrtom kolu stigao je novi poraz, u gostima kod Monze, a dva kola kasnije i blamaža kod Trenta. Cuneo je tako nakon šest kola imao samo tri pobjede i bio je u nezavidnoj situaciji.

Nakon toga je uslijedila serija od čak 11 pobjeda, koju je prekinula Piacenza. Već kolo nakon toga Cuneo je ponovno izgubio od Monze, ali je tjedan dana kasnije pred svojom publikom porazio Trentino i krenuo pravim putem prema drugoj poziciji. Do kraja sezone Cuneo je poražen još samo jednom, kod Vibo Valentije, koja se može pohvaliti da je pred svojom publikom pobijedila oba finalista s 3:0. U doigravanju je Cuneo s 3:0 u seriji eliminirao Piacenzu, a u polufinalu je u četiri utakmice pao Treviso.

IGRAČI:

Simbol i prvo ime Cunea, svakako je tehničar Nikola Grbić, koji je ključan za uspjehe momčadi. Ako slučajno njemu ne bude išlo u finalu, Cuneo će jako teško doći do pobjede. Zanimljivo je da su osim njega u momčadi još i Gregor Jerončič i Vladimir Nikolov, a taj trojac je pred dvije godine bio član Trenta koji je po prvi put postao prvak Italije.

Upravo je Nikolov drugo ime ekipe i najvažniji od napadača sa 16,56 poena po utakmici i 46% efikasnosti. Uz njega još treba spomenuti Wouta Wijsmansa, Belgijca koji je već sedmu sezonu u Cuneu i koji je ujedno kapetan sastava. Wijsmans ove godine nije igrao sve utakmice, ali je jedan od onih igrača koji moraju odigrati vrhunski ako se Cuneo želi nadati naslovu. Na kraju, valja spomenuti i Luigija Mastrangela, koji je s talijanskom reprezentacijom osvojio tri prvenstva Europe, a s klubovima jedan Kup Kupova, četiri Kupa CEV i tri Kupa Italije, no još nikad nije osvojio scudetto i obzirom da ima 35 godina ovo mu je vjerojatno jedna od zadnjih, ako ne zadnja, prilika.