Lekina jednostavnost podigla je Dinamo, a pojedincima donijela baš ono što im je trebalo

Poslije poraza protiv Rudeša i smjene Marija Kovačevića, misli svakog navijača Dinama bile su takve da se samo čekala ta reprezentativna pauza. Očekivanja od gostovanja u Sunderlandu nisu bila velika, ali bodovi u Varaždinu bili su pod imperativom.

Na kraju, dva od dva, odnosno šest od šest ako ćemo u bodovima. Odjednom je dojam drugačiji, raspoloženje puno bolje, iako je još uvijek osjetno da ima dosta prostora za napredak. Međutim, Jerko Leko izvukao je maksimum i donio mir, a sada ima desetak dana da dodatno posloži kockice.

'Dinamo je moj klub, tu sam za njega i ostajem do daljnjega!'

Nakon utakmice Varaždina i Dinama, cijela hrvatska nogometna javnost samo je čekala Lekinu izjavu. Isplivalo je kako mu za ostanak na klupi treba nedjeljna pobjeda uz dobar dojam, a on je onda potvrdio kako je još u subotu s predsjednik Zvonimirom Bobanom dogovorio ostanak do daljnjega.

Točno ono čemu su se dinamovci nadali. Još u Sunderlandu su Bad Blue Boysi skandirali Lekino ime i time jasno dali do znanja upravi koga žele gledati na klupi barem do zime. Spominjao se taj Pol Planas, čak i nakon što je Leko izjavio da ostaje, ali za mir unutar i oko kluba logična i razumna odluka je ta da Jerko dobije još vremena.

Leko je donio Dinamu ono što se priželjkivalo - energiju i pozitivan šok. Još uvijek to nije onaj dominantni Dinamo kojega smo navikli gledati u SHNL-u, što nije bilo ni moguće ostvariti u par dana, ali pomak je jasno vidljiv. Išao je trener protiv nepisanog pravila da se pobjednička momčad ne mijenja, ali promjene su jasne zbog umora i istrošenosti, a i logične s obzirom na širinu.

Od Dinama smo vidjele i neke akcije iz kornera, bilo je tu manje igranja 'za sebe' i više za momčad, obrana je izgledala kompaktnije, a sredini se sjeckala igra kako bi se spriječile potencijalne kontre protivnika. Usporedbe radi, Plavi su napravili i više nego dvostruko prekršaja u odnosu na Rudeš (13-6).

Protiv Dinama moraš sve iskoristiti

Varaždin nije bio bez svojih prilika i to je ono što će Leko i njegov stručni stožer morati analizirati. Dakako, ne može nitko očekivati da će se tako kvalitetnu momčad koja igra na domaćem terenu ostaviti bez ijedne prilike, ali u nekim situacijama Dinamo je morao bolje.

Primjerice, Duvnjak je imao previše vremena za dubinsko proigravanje prije gola za 1:0, kod iskakanja je obrana zakasnila za korak i zbog Canjuginog brzog razmišljanja Mamić je ostao u mat-poziciji. Nadalje, neshvatljivo je kako je Canjuga mogao ostati sam na povratnoj lopti kod prekida iz 45. i to na svojoj jako poznatoj ljevici, a upitna je i povratna trka vezne linije prije Mamićeve šanse u 63. minuti.

To su dvije konkretnije prilike koje je Varaždin stvorio, a da nije zabio. S gledišta domaće momčadi, moralo se zabiti, a s gledišta gostujuće - do njih nije smjelo doći.

Ako već želiš pobjedu protiv Dinama jednostavno moraš koristiti i najmanju neopreznost u njegovoj obrani, baš kao što je to bio slučaj u 27. minuti. Jednako tako, ne smiješ griješiti kao u 30. i pokloniti penal kao u 73., ali sve to može se pripisati rezultatskoj krizi od koje Varaždinci ne smiju bježati.

Crni niz se nastavio

U posljednjih osam SHNL utakmica Varaždin ima tek jednu pobjedu i to nakon koje je upisao tri poraza i remi. Prije manje od mjesec dana gostovao je na Poljudu gdje je igrao za prvo mjesto, a sada na reprezentativnu pauzu odlazi kao petoplasirana momčad hrvatskog prvenstva.

Još nakon tog Varaždinovog susreta protiv Hajduka pisao sam o Šafarićevim odlukama o zatvaranju utakmica, kada uvodi defenzivce umjesto ofenzivaca. U posljednja dva kola išao je s po tri stopera i bez klasičnog napadača, računao je na kartu kontranapada, ali neupitno je da se uvukla nervoza u momčad.

U pravilu, ovakve utakmice su najteže i najlakše za ekipu kao što je Varaždin. Bodovi se ne očekuju, igrači će biti maksimalno 'naloženi' jer igraju protiv aktualnog prvaka i praktički se nema što izgubiti. No, sada već govorimo o nizu od 25 vezanih utakmica bez pobjede protiv Dinama.

Posljednji put Varaždinci su porazili Zagrepčane još davnog 21. rujna 2019. kada je jedini strijelac bio Kamerunac Jessie Guera Djou. Od tada Plavi imaju nevjerojatnih 20 pobjeda i pet remija u međusobnim dvobojima. Zakon velikih brojeva ovdje nije dokazan.

(Bolji) stoperski par koji grije klupu

Scott McKenna zbog ozljede nije konkurirao za posljednje dvije utakmice Dinama, Niko Galešić tako je imao punu minutažu u obje, a Stjepan Radeljić dobio je 135 minuta, odnosno 'utakmicu i pol'. Ne tako davno, ovaj dvojac nazivali smo najboljim stoperskim parom SHNL-a, još iz njihovog vremena u Rijeci, a u Dinamu su uglavnom bili rješenja s klupe.

Gledajući posljednje dvije utakmice, Zagrepčanima je bolji stoperski par sjedio na klupi. Ne umanjujući kvalitetu McKenne i Domingueza, koji su prošle sezone donijeli dvostruku krunu, u ovom trenutku obrana s Galešićem i Radeljićem djeluje puno sigurnije. Ne samo to, nego su i jedan i drugi pokazali više u izgradnji napada pa ne bi začudilo da ih Leko i ostavi u udarnoj postavi.

Od Galešića smo već naviknuli na autoritativni stav, odmah na početku utakmice odnio je dva duela Iuriju Tavaresu i pokazao mu tko je gazda. Odradio je svoj već prepoznatljivi slalom kada je srušen u kaznenom prostoru, pogodio gredu iz kornera - zaista odlično koristi svoje minute. A ono čitanje igre i sjajan klizeći start sredinom drugog dijela - utakmica je mogla otići u suprotnom smjeru...

Na koncu nije stvar samo njih, Leko je vratio 'u život' i Frana Topića, koji je pokazao puno više od Danija Rodrigueza u Varaždinu i Ikera Almene u cijeloj sezoni. To je nešto što novi trener donosi - oni koji su bili u sjeni dobili su nadu da se mogu nametnuti.

Leko je zasad svoj dio posla odradio savršeno - bez izmišljanja tople vode, samo jednostavnost. S obzirom na kvalitetu koju ima, Dinamu samo to i treba u SuperSport HNL-u.