Branko Zorko o Marinu Bloudeku: 'Nema sumnje da će brzo srušiti i moj rekord na 1500 metara na otvorenom'

Kada je riječ o karijeri nakon karijere vrhunskog sportaša, što je vrlo bitna tema i u Hrvatskom olimpijskom odboru, jedan od putokaza je i Branko Zorko, najbolji hrvatski trkač na srednjim i dugim prugama 90-ih godina prošlog stoljeća.

Zorko je, naime, tajnik Zajednice sportova Koprivničko-križevačke županije, trener i predsjednik u Atletskom klubu Križevci te dopredsjednik Hrvatskog atletskog saveza.

"Tajnik sam zajednice sportova Koprivničko-križevačke županije, dakle osoba zadužena za lokalni sport ove naše županije. Imali smo nedavno neki seminar i tamo je istaknuto da je Koprivničko-križevačka županija jedna od najizdašnijih po izdvajanju za sport prema broju stanovnika. U posljednje dvije, tri godine ta su se izdvajanja skoro udvostručila i iznose oko 650 tisuća eura za one programe koje mi financiramo. Znam da to nije dosta, svi bi naravno željeli da je to više i jače, ali ima i puno natječaja pri Ministarstvu turizma i na koje se sportske udruge mogu same javiti i sudjelovati u tom sufinanciranju. Treba samo biti uporan i javljati se na te natječaje koji postoje uistinu za sve vrste programa", započeo je Zorko.

Zorko je jedan od onih dužnosnika lokalnog sporta koji se ne žale na nedostatak sportske infrastrukture:

"Gradi se stalno nešto. Trenutno se u Križevcima gradi nova škola pokraj stadiona u kojoj će se odvijati jednokratna nastava pa će popodne sportska dvorana biti slobodna za trening sportaša. Tu je i nova atletska staza napravljena prije nekoliko godina, uvjeti su puno bolji nego su bili prije. Imamo i svoju teretanu u sklopu stadiona i sve drugo što nam treba."

Kao glavni problem sporta u županiji Zorko, tako, vidi sljedeće:

"Nedostaje nam djece, talentirane djece s kojom bi se nešto značajno moglo napraviti jer nije to kao nekad kad smo mi i prije i poslije škole trčali i penjali se po stablima, igrali se rata i skrivača. Događa se da dijete koje stanuje 500 metara od stadiona roditelji dovezu autom na trening pa opet dođu autom po njega. Sat vremena je dijete tu, a ostatak dana opet fizički neaktivno. Također bi se trebao povećati i broj sati nastave tjelesne kulture u školama jer dva puta tjedno je premalo. Trebalo bi to biti tri ili četiri puta tjedno u osnovnoj školi."

Koliko djece trenutačno trenira Zorko u Atletskom klubu Križevci?

"Trener sam za srednje pruge za mlađe kadete, kadete, mlađe juniore i juniore, dvadesetak ih je u mojoj grupi. Imamo ukupno 60-70 atletičarki i atletičara koji se aktivno bave sportom i preko 100 članova kluba. Na prošlom državnom prvenstvu za mlađe juniore i juniore imali smo dva prvaka hrvatske, na 400 i 800 metara, i srebro na 200 metara. Da smo nastupili na 1500 metara vjerujem da bi i tu bilo zlato", rekao je.

Kao dopredsjednik Hrvatskog atletskog saveza Zorko pažljivo prati događanja u domaćoj atletici. Perspektive su, kaže, dobre:

"Atletika je bazični sport u koji djeca uvijek dolaze. Puno djece dolazi prvo u atletiku a onda odu u neki drugi sport. Mi sugeriramo svima da djecu prvo dovedu u atletiku što ne znači nužno da će i završiti u atletici. Ovo je baza za sve ostale sportove i djeca kad uđu u naš program najmanje trče. Sve drugo je puno zastupljenije što se tiče snage, agilnosti, brzine, koordinacije. Kad dijete prođe dvije, tri godine takvog treninga spremno je i za ostale sportove. U atletici na hrvatskoj razini uvijek bude talenata, trebaš uz rad imati i malo sreće da te zaobiđu ozljede, te upornosti i strpljenja. Najveća je zamka što su treneri mahom nestrpljivi pa tjeraju svoje atletičare, a tu govorim o vrhunskoj atletici, da idu preko svog maksimuma, a u biti bi trener trebao dozirati i smanjivati količinu treninga."

U posljednjih je godinu dana došlo do naglog buđenja hrvatskih srednjih pruga pa su, kada govorimo o Zorkovoj omiljenoj disciplini, nedavno čak dvojica trkača, Marino Bloudek i Nino Jambrešić, trčali 1500 metara 3:37 što se nije dogodilo već desetljećima.

"Da, dugo, dugo nitko u Hrvatskoj nije trčao 1500 metara ispod 3:40, što je već rezultat vrijedan divljenja. Marinov i Ninin trener Mladen Kršek govorio mi je već prije da ima jednog “strašnog” malog i da će on sigurno trčati ispod 3.40. Ja sam sa 3:37:33 istrčao normu za Olimpijske igre u Seulu 1988. godine dok je danas ta norma daleko jača što samo govori o progresiji rezultata u atletici. Puno očekujem i od Bloudeka i od Jambrešića i vjerujem da oni mogu još puno bolje. Nema nikakve sumnje da će Bloudek vrlo brzo srušiti i moj rekord na 1500 metara i na otvorenom, kaže Branko Zorko kojem je Bloudek zimus srušio dvoranski rekord na 1500 metara", osvrnuo se.

Pri tome veliku ulogu imaju i pripreme dvojice spomenutih trkača Dinamo-Zrinjevca, koji su svake godine i na visinskim pripremama u Keniji. U Zorkovo vrijeme toga nije bilo:

"Moja ljetna baza je bila St. Moritz, a preko zime smo išli 10 dana u dvoranu u Budimpeštu ili u Beč. Ja sam sve svoje rezultate i te medalje s dvoranskih prvenstava trčao nakon 10 dana priprema u dvorani. Znam da oni idu preko zime i na proljeće jedan duži period na visinske pripreme i da je njima baza Keniji. Pričao sam s njihovim trenerom Mladenom Kršekom o tome i rekao mi je da su tamo uvjeti „strašni“, puno bolji nego ovdje. I da tamo treba ići na duži period, a ne samo na 15 dana."

Zorko je godinama bio i zaštitni znak najstarije sportske priredbe u Hrvatskoj, Memorijala Borisa Hranžekovića:

"Mislim da sam trčao više od deset puta na Hanžekovićevom memorijalu. Moja prva trka bila je moje zadnje juniorske godine, kad sam pobijedio na 1000 metara, sjećam se rezultata od 2:27. Bilo je puno dobrih utrka, jakih utrka ali vjerujem da je raritet kad jedan Nouredinne Morceli dođe na Memorijal Borisa Hanžekovića da bi mi bio "zec"! Budući da sam ja njemu puno puta pomagao u obaranju svjetskog rekorda jednom mi je rekao: "Zorko, ja ću tebi biti ovog puta "zec" u Zagrebu". Jedne godine me vukao do rekorda na 1500 metara, ali nisam uspio, dok sam sljedeće godine to, ponovno s njim kao "pacemakerom" uspio na milju. Ali i tada sam očekivao puno bolji rezultat."

Kako je uopće došlo do te suradnje i prijateljstva s olimpijskim i svjetskim prvakom te svjetskim rekorderom na 1500 metara?

"Jednom su trebali "zeca" za jedan dvoranski miting u Stockholmu, gdje je Haile Gebrselassie lovio svjetski rekord na 5000 metara. Nikako nisu mogli naći nekoga tko bi diktirao ritam koji je on zahtijevao pa je moj manager nazvao mene. Došao sam na dan utrke i istrčao ono što smo se odgovorili. Mogao sam pogodit krug u 2-3 desetinke sekunde točno i to je svima najvažnije, pa sam postao dosta popularan kao "pacemaker". Mislim da sam oborio pet svjetskih rekorda, oborio pod navodnicima, kao onaj koji diktira ritam. Najčešće sam bio "zec" Noureddineu Morceliu i Haileu Gebrselassiu. Jedno vrijeme sam bio možda i najbolji "pacemaker na svijetu.

Uloga "zeca" ili pacemakera u utrkama tek je zgodna crtica u biografiji Zorka, peterostrukog olimpijca i osvajača pet medalja s velikih natjecanja. Među njima i prve za neovisnu Hrvatsku na nekom europskom ili svjetskom prvenstvu. Bilo je to u Genovi 1. ožujka 1992. Kada je osvojio broncu na 1500 metara na Europskom dvoranskom prvenstvu.

Ta mi je medalja najdraža iako ne i najvrjednija. Hrvatska je tada bila već priznata ali ne i slobodna. Bila je podijeljena na dva dijela. Mislim da sam na to prvenstvo čak išao povrijeđen, nisam znao opće hoću li nastupiti, ali želja je bila prejaka, volja čelična. Dao sam zadnji atom snage i došlo je do toga da sam osvojio tu prvu hrvatsku medalju i nitko ponosniji tada od mene nije bio", ispričao je Zorko.

Danas sasvim nestvarno djeluje činjenica da je Zorko osvojio medalju na 1500 metara i na otvorenome, na Europskom prvenstvu u Helsinkiju 1994.

"I tamo sam osvojio treće mjesto. Znači s tim rezultatima koje sam u to vrijeme trčao mogao sam osvajati odličja na najvišoj razini. Želim isto i Bloudeku i Jambrešiću, iako su sada svi ti rezultati otišli jako daleko, baš kao i oprema, pripreme i sve ostalo, u usporedbi s vremenima kada smo Luciano Sušanj i kasnije ja osvajali medalje", rekao je.

Ne djeluje, međutim, više nestvarno to da netko nakon Luciana Sušnja osvoji medalju na 800 metara, jer je upravo to prije nekoliko dana napravio upravo spomenuti Bloudek na Europskom prvenstvu u Birminghamu.

"Pratio sam, naravno, sve njegove utrke, od kvalifikacija, preko polufinala, do finala. Istrčao je svaku od tih utrka na svoj način, s drukčijom taktikom i moram priznati da me vrlo ugodno iznenadio. U finalu je pobijedio trkače koji su inače brži od njega. Nisam očekivao takvu utrku", zaključio je Zorko.