Hrvatski jal u svojem najgorem obliku

Foto: Dražen Patarčić

Izuzetno prozirno zvuči opravdanje Nacionalove redakcije da "sporni" dio Ivičinog intervjua nije objavljivan jer "... uredništvo je procijenilo da je možda riječ o prolaznom, mladenačkom ekscesu Ivice Kostelića zbog kojega ga ne treba javno prozivati..." Bilo je to sredinom svibnja protekle godine, kada je skijaška sezona bila davno završila, a naslovnice tiskovina su punile nogometne vijesti, a ne skijanje. Vrijeme koje ni najmanje nije pogodovalo ovakvoj tzv. "senzaciji" i povećanju prodaje.

Dio koji je Nacional iskoristio za svoj bombastičan naslov "Nacizam je zdrav" u potpunosti je izvučen iz konteksta i u niti jednom dijelu objavljenog intervjua Ivica Kostelić ne podržava ideju nacionalsocijalizma. Zanimljivo je da je "novinarka" u nekoliko navrata pokušavala odgovarati umjesto Ivice Kostelića, ali Ivica se odlučio tek za usporedbu nacionalsocijalizma i komunizma koje je ocjenio totalitarnim i neispravnim. "...nacionalsocijalizm je bio još uvijek zdrav sistem za nekog pojedinca koji je bio ambiciozan. U komunizmu nisi smio biti ambiciozan. A oba sistema su bila totalitarna...". Dio kojeg je "novinarka" izokrenula, izrezala, a redakcija odjednom objavila nakon osam mjeseci. U trenutku kad Ivica vodi u poretku slaloma nakon tri uzastopne pobjede i dok Janica ima prednost od skoro 500 bodova u ukupnom poretku Svjetskog kupa u odnosu na konkurenciju. Slučajno?

Foto: Dražen Patarčić

Kome i zašto je bila potrebana ova "senzacija"? Novinama kao što je Nacional koji pažnju plijeni jedino takvim senzacionalističkim napisima? Ili? Činjenica je da su Kostelić uletjeli u žrvanj žutog tiska u kojem se nisu najbolje snašli. Uspjeli su nasjesti na provokativna pitanja "novinara", a dobivene odgovore su ti lešinari na svoj svojstven način izokrenuli i iskoristili za stvaranje "senzacije". Zanimljivo je da su se u hajku na obitelj Kostelić uključili nesportski tj. "politički" tjednici koji su se osjetili potrebu dignuti prašinu tamo gdje je nema. Da je Ivica bio tek malo snalažljiviji i dosadnoj "novinarki" odgovorio da ga ne zanima politika, "novinarka" bi se u redakciju vratila neobavljenog posla. Ali ovako, "Nacional" je dobio materijal koji je bio "upotrebljiv" uz određenu doradu, a to žuti tisak ne propušta.

Ovakve stvari prije je bilo za očekivati od austrijskih novinara kojima su uspjesi Janice i Ivice Kostelić trn u oku i koji samo čekaju gdje bi mogli nauditi Kostelićima. "Slučajno" zaboravljanje zastave, himne te optužbe o navodnom dopingu nastavljene su tako ovih dana od strane hrvatskih "novinara" koji su senzacionalističkim naslovima pokazali da oni mogu biti puno bolji od austrijskih im kolega. Senzacionalizam koji to nije, od novinara koji to nisu, a najžalosnije je što misle da jesu. Na dosadan i nametljiv način "gurati" odgovore sugovorniku, a kad to već ne ide izokrenuti ono što je snimljeno, bez obzira što to ne odgovara istini. Zanimljiva definicija novinarstva. Malo čudna, ali zanimljiva.

Foto: Dražen Patarčić

Bez obzira što sto "novinari" izokrenuli skoro pa svaku Ivičinu riječ, takve stvari si najbolji svjetski slalomaš nije smio dozvoliti, tj. trebao je biti oprezniji. Na kraju je bez obzira na sve upravo Ivica največi gubitnik u ovoj priči. A dobitnik ili dobitnici. Ima ih više.
Prvo Hrvatski "novinari" žutog tiska koji i dalje žive u uvjerenju da napravili "pravu stvar" i ljudima zapravo "pokazali" kakva je obitelj Kostelić i nakratko povećali prodaju svojih novina. A time neizmjerno sretnim učinili svoje vlasnike i urednike. Jer ipak, novac je novac, a ako se nešto da dobro prodati, zašto ne. Cilj opravdava sredstvo, a u prodaji svojeg dostojanstva takvi imaju već iskustva i to podosta.
Drugo Strani (čitaj austrijski) novinari jer su napokon dobili materijal koji će zamijeniti toliko njima mrske naslove kada pobjeđuju Janica i Ivica Kostelić.

Sve u svemu se svodi na onu staru narodnu poslovicu: "Tko će koga, ako ne svoj svoga". Nije teško razlučiti tko je u ovoj priči "svoj", a tko "svoga". Žalosno je što ova priča uopće postoji, ali možda bi naslov pjesme zagrebačkih Baruna rekao sve ...

NEKA PATI, KOGA SMETA ...