Obranom i srcem spašen vrijedan bod

Island je pokazao da nije slučajno svladao Dansku u prvom krugu natjecanja, pošteno je izmučio do danas stopostotnu Hrvatsku i na kraju može biti nezadovoljan bodom nakon što je veći dio utakmice vodio. Nakon vrlo blijedog izdanja u prvom dijelu, Hrvatska je značajno podigla razinu agresivnosti u obrani u nastavku, pa je prvenstveno zahvaljujući tomu stigla do boda koji dodatno otvara vrata polufinala.

Zbog moćnih televizijskih kuća, EHF je sraz dviju prvoplasiranih momčadi gurnuo u nepopularni termin (16:00) što je sigurno utjecalo na posjetu u bečkoj stadthalle u kojoj se skupilo oko 4.000 gledatelja, od čega njih 1.500 s crveno-bijelim kvadratićima. Izostala je prava podrška s tribina, no Kauboji navijačima nisu ni ponudili puno razloga za veselje u blijedom prvom poluvremenu.

Gustavsson je u prvih 10-ak minuta zaključao svoj gol (ali u ostatku poluvremena nije obranio ništa), i tako omogućio Islanđanima polagano odvajanje od samog starta.

Povratak Tončija Valčića nije pomogao previše ni obrani ni napadu – s jedne strane je curilo (uspjeli smo tek odlično zaustaviti Atlasona), a na drugoj strani je malo toga funkcioniralo. Kopljarova rana dva pogotka dala su naslutiti njegov bolji napadački dan, no uskoro je to kompromitirao s nekoliko pogrešaka, a funkcionirala je samo veza Balić-Vori. Krila su ostala potpuno odsječena, ostali vanjski igrači nisu bili raspoloženi, pa je igrao tek Ivano Balić.

U obrani je bilo još slabije, islandsku igru na pivota Gunnarsona nismo uspjeli zaustaviti, k tome smo i Stefanssona prečesto ostavljali samoga. Konačni rezultat prvog dijela (12:15) mogao je biti i nepovoljniji da Vori u posljednjoj sekundi nije iz okreta zabio za smanjenje islandskog vodstva. Bilo je jasno da će Hrvatska trebati više od Balića i Vorija za bod(ove) protiv vrlo dobrog Islanda...

U svlačionici je očito pao dogovor da se zaigra mnogo agresivnije u obrani, u čemu je Hrvatska i uspjela, no problem je postao prilično neefikasni napad. Hrvatska se uspjela približiti na dva pogotka zaostatka u dva navrata, ali nekoliko igrača više realizirali smo prilično loše, ne uspijevajući tu brojčanu prednost (rezultat agresivne igre Islanda) pretočiti u barem nekakvu seriju pogodaka kojom bi se vratili u egal.

I dalje nije bilo prave pomoći za Balića izvana, Duvnjak je igrao još jednu ispodprosječnu utakmicu, a od silnih Červarovih rotacija veći dio igrača više nije znao kada igra, a kada treba na klupu.

Nadu su vratili Buntić i Zrnić golovima za 21:20, no potom je Gunnarson postigao gol i iznudio isključenje Buntića (do kraja utakmice). Srećom, odmah je na drugoj strani isključenje i sedmerac izborio Duvnjak, pa se Hrvatska držala na dostižnoj razlici u zadnjih 10 minuta. Islanđani su imali dosta prigovora na suđenje, s obzirom da su zaredali s isključenjima, što nam je definitivno dalo priliku da se vratimo u igru.

Zrnić nas je vratio na -1, a pet minuta prije kraja smo i izjednačili po prvi puta nakon 6:6 – Valčić je konačno pronašao način kako probiti Gustavssona koji se specijalizirao za obrane Tončijevih udaraca.

Probudila se i uspavana publika, a eksploziju oduševljenja izazvala je ”bomba” Domagoja Duvnjaka; nažalost, odmah je istom mjerom uzvratio Atlason za 24:24.

Počelo se bombardirati sa svih strana, pa su tako Duvnjak, Stefansson i Valčić u manje od minute bušili protivničke vratare, a ponajbolji potez utakmice pripao je Gunnarsonu koji je iz piruete postavio novo izjednačenje u posljednjoj minuti utakmice.

Posljednji hrvatski napad trajao je 40-ak sekundi, igrali smo na sigurno i na vrijedan bod, a u zadnjoj sekundi Gustavsson je skinuo Valčićev udarac spriječivši novu hrvatsku pobjedu. S obzirom na sve viđeno, i ovaj bod velik je ”k'o kuća”, a ponovno je utakmicu izvukao fantastičan karakter jer su Islanđani 50 minuta bili bolja momčad...