Od bronce na startu, preko prsta u Metličićevom oku do Musinog gola karijere: povijest Hrvatske na Euru
Danijel Trumbić utorak, 13.01.2026.
Dva olimpijska zlata (1996. i 2004.) te jedno svjetsko (2003.), plus još 12 srebrnih i brončanih medalja na svih velikih natjecanja: ukupno 15 odličja ispisali su slavnu povijest hrvatske rukometne reprezentacije u svom postojanju. Optočeno fantastičnim i nezaboravnim uspjesima, ali u toj priči postoji jedan "bug"...
Možda nam je tako "suđeno": baš nikada, a imali smo barem dvije, ako ne i tri čudesne generacije rukometaša – nismo osvojili prvo mjesto na Europskim prvenstvima, štoviše, prošli smo i kroz jedno razdoblje od 14 godina (1994. – 2008.) u kojima se uopće nismo penjali na postolje medaljaša. Pretjerano bi bilo kazati da je riječ o nekom "prokletstvu", ali to zlato baš fali u trofejnoj kolekciji.
Kako je Hrvatska ostala bez ijednog zlata? – pitanje je koje nas i sad zanima, uoči nove avanture na Euru od 15. siječnja do 1. veljače u Skandinaviji. Naravno, nije realno očekivati da ćemo u pomlađenom, renoviranom izdanju napokon uspjeti u toj misiji, rekli bismo onu poznatu "svaka medalja bi imala zlatan sjaj" u ovako brutalnoj konkurenciji. Prije nego krenemo u novu bitku, evo u kratkom prikazu što smo sve napravili dosad:
1994: U Portugalu je održano prvo Europsko prvenstvo, a bio je to ujedno i debi Hrvatske na velikim natjecanjima i to – odličan, a jezgru ekipe činili su igrači Zagreba, prethodno dvostruki klupski prvaci kontinenta. Stigli smo do polufinala u kojem nas je zaustavila Švedska (21:24), ali smo zato u borbi za broncu nadmašili Dansku (24:23) uz šest pogodaka Jelčića, a po pet su zabili Smajlagić i Perkovac.
1996.: Uslijedio je mračni period u kojem na pet Eura zaredom nismo osvojili ništa. Počelo je u Španjolskoj, izletjeli smo u kvalifikacijskoj skupini kao trećeplasirani (dva najbolja su išla u polufinale), fatalni su bili porazi od Rusije i SRJ u Sevilli.
1998.: U Švicarskoj smo krenuli odlično, s dvije pobjede i jednim remijem, a onda potop. Posebno se pamti poraz od Rusije rezultatom (nije greška) - 14:29, kojim nam je potpisana presuda. Statističari će bolje znati, ali rekli bismo da nikada u svojoj povijesti naša rukometna reperezentacija nije postigla tako mizeran broj pogodaka…
2000.: Po prvi put smo bili domaćini Eura, s novom generacijom koja će nam kasnije donijeti i svjetsko i olimpijsko zlato. Međutim, bili smo svrstani u "skupinu smrti", a startni poraz od Španjolske (21:26) nam je umnogome otežao put. Ipak, u posljednjem kolu skupine imali smo priliku izboriti prolaz, ali nas je pogodak Richardsona za izjednačenje u meču sa Francuskom (26:26) u riječkoj dvorani Mladosti eliminirao iz utrke za odličja.
2002.: Naš najgori Euro ikada, u švedskom Jonkopingu smo završili natjecanje u skupini s – nula bodova, izgubivši od SRJ, Francuske i Njemačke! Zvuči nevjerojatno, pogotovo kad znamo što će uslijediti za godinu-dvije na Mondialu u Portugalu i Igrama u Ateni…
2004.: Blistavo izdanje u kvalifikacijama, do polufinala smo stigli kao prvi (četiri pobjede i jedan remi, uključujući trijumfe nad Danskom i Švedskom). Međutim, u polufinalu smo u Ljubljani naletjeli na Sloveniju te u jednoj gruboj utakmici izgubili od domaćina u Tivoliju s 25:27, s tim što su susjedi izveli rezultatski preokret nakon što je Pajovič – zabio prst u oko Metličiću, našem udarnom adutu. Do meča za broncu nismo se uspjeli oporaviti, izgubili smo 27:31 od Danske.
2006.: Dvije godine kasnije u Švicarskoj se ponovio praktično identičan, nesretni scenarij. Ponovo smo bili najbolji u kvalifikacijama (četiri pobjede i jedan poraz), a onda u Zürichu u polufinalu ostali "bez goriva", glatko pali pred Francuzima (23:29 uz 11 golova Karabatića), a broncu nam je – pogađate – odnijela opet Danska (27:32).
2008.: Konačno smo prekinuli predugi post u Norveškoj, uzeli srebro uz jednu od epskih epizoda Ivana Balića, top strijelca sa ukupno 44 pogotka na turniru. Do polufinala smo stigli s tri pobjede, jedinim remijem i teškim porazom, opet, od Danske, ali tad napokon vratili dug Francuzima – Lacković je 48 sekundi prije kraja pogodio za 24:23 i finale. No, tamo nas je čekala već dobro znana "crna mačka", Danska, u Lillehammeru smo poraženi 20:24. Ipak, srebro je bilo naše.
2010.: Novi juriš, u Austriji, i opet Hrvatska u top izdanju, četiri pobjede i jedan remi na putu do polufinala u kojem smo sredili Poljake 26:21 uz šest pogodaka Čupića. No, finale nam je ponovo ostalo nerješivi problem, opet Karabatić (šest golova) i Francuska – 21:25. Bio je to epilog "deja vu" od godinu dana ranije u nezaboravnom finalu SP u zagrebačkoj Areni. Ali i nova, srebrna medalja.
2012.: Kvalifikacije u Vršcu smo odlično odradili, te zajedno sa Španjolcima izborili polufinale. No, igrati taj meč protiv domaćina nikada nije bilo jednostavno, pogotovo u novobeogradskoj Areni pred 23.000 gledatelja u kojem su domaćini slavili 26:22 u meču u kojem je bilo više borilačkog sporta i sudačke režije nego rukometa. No, kontinuitet osvajanja medalja je produžen, Lacković i Čupić su nam sa po sedam golova osigurali broncu u meču sa Španjolskom (31:27).
2014.: Do polufinala u Danskoj smo došli s četiri pobjede i porazom od Francuske, ali i po treći put u tom, ključnom ogledu naletjeli na domaćine. Danska je bila bolja (29:27), no ovog puta ništa ni od utjehe, broncu nam je uzela Španjolska nakon drame (28:29).
2016.: Na stazu uspjeha smo se vratili u Poljskoj, taj Euro ćemo zauvijek pamtiti po onoj nevjerojatnoj pobjedi nad domaćinima od 37:23 koja nas je odvela u polufinale. Protiv Španjolske nismo imali izgleda (29:33), ali ovog puta smo smogli snage i ponovo došli do bronce nadmašivši uvjerljivo Norvešku sa 31:24 u blistavom izdanju Horvata (osam golova) i čudesne obrane Stevanovića.
2018.: Svakako najveći, ili preciznije – najbolniji Euro našoj povijesti, jer smo kao domaćini ispali nakon kvalifikacijskog dijela. Već u prvoj fazi smo si zakomplicirali život porazom od Švedske u Splitu (31:35), da bi nam potom u Zagrebu presudila – naravno – Francuska (27:30).
2020.: "Stari lisac" i naša legenda, Lino Červar, sjajno nas je opet vodio, glatko smo prošli prvi dio (četiri pobjede i jedan remi), a u polufinalu nakon neviđenih uzbuđenja slomili Norvešku u Stockholmu sa 29:28, pogotkom Muse pet sekundi prije isteka drugog produžetka. No, finalna prepreka i dalje je ostala – nerješiva zagonetka, u novoj drami punoj preokreta smo posrnuli pred Španjolcima (20:22), presudio nam je gol Dujšebajeva 25 sekundi do sirene.
2022.: Debakl. Dobili samo jednu od pet utakmica (uz tri poraza i jedan remi i to sa Nizozemskom) na turniru u Szegedu i Budimpešti, te bili eliminirani "bez ispaljenog metka". Za zaborav.
2024.: Kad smo na otvaranju u Mannheimu pregazili veliku Španjolsku sa 39:29 nitko nije mogao slutiti da ćemo i ovog puta ispasti u kvalifikacijskom dijelu. No, sav taj kapital smo devalvirali remijem sa Austrijom, da bi u nastavku doživjeli totalni raspad i poraze od Francuske, Mađarske i Islanda. Još jedan veliki neuspjeh.
No, nakon lanjske bajke na SP i srebra, nadajmo se boljim rezultatima u sljedećih 15 dana u Norveškoj, Danskoj i Švedskoj! 
- Najnovije
- Najčitanije


Trustyjev gol za povijest svjetskih prvenstava, a silne Pochettinove izmjene nisu rekordne
6 min•SP 2026.

Turska - SAD 3:2: Fenomenalna utakmica na SoFi stadionu, Turci se pobjedom oprostili od Svjetskog prvenstva
24 min•SP 2026.

KRONOLOGIJA: Paragvaj - Australija 0:0 (Svjetsko prvenstvo 2026., skupina D)
2 sata•SP 2026.

KRONOLOGIJA: Turska - SAD 3:2 (Svjetsko prvenstvo, skupina D)
2 sata•SP 2026.

Igrač utakmice: Branič Brightona postigao pogodak i imao 98 posto točnih dodavanja
2 sata•SP 2026.

Šveđani kao Brazil 2006. godine, Potter na teren poslao mladu momčad
2 sata•SP 2026.

Dugovječni Nagatomo ispisao povijest, a dvije zamjene u prvom poluvremenu rijetko se viđaju
2 sata•SP 2026.

KRONOLOGIJA: Turska - SAD 3:2 (Svjetsko prvenstvo, skupina D)
2 sata•SP 2026.

KRONOLOGIJA: Tunis - Nizozemska 1:3 (Svjetsko prvenstvo 2026., skupina F)
5 sati•SP 2026.

KRONOLOGIJA: Japan - Švedska 1:1 (Svjetsko prvenstvo, skupina F)
5 sati•SP 2026.

KRONOLOGIJA: Paragvaj - Australija 0:0 (Svjetsko prvenstvo 2026., skupina D)
2 sata•SP 2026.

KRONOLOGIJA: Ekvador - Njemačka 2:1 (Svjetsko prvenstvo 2026., skupina E)
8 sati•SP 2026.

Ekvador - Njemačka: Nakon što su se uvalili u probleme, Ekvadorci se moraju izvlačiti na najteži način
15 sati•SP 2026.

Panama - Hrvatska 0:1: Teško izborena pobjeda i veliki korak prema nokaut fazi
2 dana•SP 2026.

KRONOLOGIJA: Curacao - Obala Bjelokosti 0:2 (Svjetsko prvenstvo, skupina E)
8 sati•SP 2026.
Pročitaj više
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
Liga prvaka 2026/27
Jučer u 23:22
Hrvatski rukometni savez
Jučer u 21:37
1.HRL - jug 2026/27
Jučer u 21:30
1. HMKRL djevojke (2004. i mlađe)
Jučer u 18:25
Bundesliga 2025/26
Jučer u 12:41
Svjetski rukomet
24. lipnja 2026. u 19:56




