Posluži li zdravlje do kraja 2011. u Top 100

Ivana Lisjak je susret prvog kola kvalifikacija 618.000 $ vrijednog WTA turnira u Parizu izgubila, pobjeda protiv Nikole Hofmanove iscurila joj je kroz prste mada je od protivnice ukupno osvojila tri poena više. Iako poraz nikad nije ugodan, Čakovčanka nakon meča nije odavala dojam da ju je 4:6, 7:5, 4:6 protiv Austrijanke "ubilo u pojam".

Baš suprotno: "U ovoj fazi, u formi u kakvoj sam, nakon ozljede i bez odrađenih priprema, ohrabruje činjenica da sam odigrala ravnopravan meč koji su na koncu odlučile lopta-dvije. U prvom sam setu previše griješila, ali u nastavku sam se stabilizirala i najvećim dijelom meča držala u egalu. U odlučujućim trenucima nakon gotovo dva sata igre presudilo je što mi je ponestalo snage, ali nivo koji sam držala dok se još nisam borila za dah omogućuje mi da i u porazu izvučem pozitivne smjernice za nastavak sezone".

Ivanin problem čuo se i na tribinama, nakon svake dulje izmjene Međimurki je trebalo dvostruko dulje vremena nego Hofmanovoj da smiri disanje i spremi se za novi poen: "Fizički sam nespremna i u ovom trenutku to mi je najveća mana. Ozljeda leđa mučila me godinama, liječnici nisu pronalazili uzrok bolovima, a nakon što je otkriveno da je riječ o pomaknutoj glavnoj kosti i nakon je ozljeda sanirana, nije bilo vremena za odrađivanje pravog ciklusa priprema. Dva mjeseca sam dvaput dnevno odlazila na terapije i sada sam platila tu cijenu, u izmjenama od pet-šest udaraca lovila sam zrak i poen pokušavala završiti winnerom, a tada je mogućnost za grešku daleko veća. U drugačijoj situaciji ne bih brzala, ne bih pokušavala brisati crte, poen bi išao svojim tijekom, mirno bih ga pripremila, otvorila prostor i tek tada pokušala zabiti".

23-godišnjakinja koja će 17. ožujka napuniti 24 godine detektirala je problem, ali vidi i način kako ga ukloniti: "Recept je jednostavan, rad, rad i opet rad. Dugo sam ozlijeđena trenirala na limitu, koketirala s boli, ali tome je sada došao kraj. Nakon toliko vremena ništa me ne boli, nema mjesta kalkuliranju, nema štednje i sada mi predstoji tri tjedna krvavih treninga, rada na fitnessu".

Lisjak je iz Pariza otputovala u nedjelju i vratila se u bazu, u Njemačku, u Frankfurt: "Tamo imam sve idealno posloženo, ne nedostaje mi ni ptičjeg mlijeka". A krvave treninge nadgledat će novi Ivanin trener Marcus Schneider, 42-godišnji Nijemac koji je svojedobno sunarodnjakinji Andrei Glass omogućio renking karijere od 57. mjesta preuzeo je Lisjak u rujnu prošle godine: "Najveći je profesionalac kojeg sam ikad upoznala, strog i nepopustljiv, pravi autoritet što je meni u ovoj fazi karijere najpotrebnije".

Nakon trotjednih priprema plan je krajem veljače ili početkom ožujka otisnuti se preko Atlantika: ili na WTA turnir u meksičkom Monterreyju ili na tri Challengera od 25.000 $ u SAD-u, a prvi cilj je: "Osigurati kvalifikacije Roland Garrosa". Bivša 95. tenisačica svijeta ovog je tjedna 279. na WTA rang-listi i od nastupa u kvalifikacijama drugog Grand Slama sezone dijeli je 60-ak bodova. "Sigurna sam da to imam u sebi. Igrati nikad nisam zaboravila, ni kad sam krajem 2008. pala na 465. mjesto, samo da me posluži zdravlje. Ponekad je sve što vam treba jedan rezultat, jedan turnir da vam se otvori".

Kad priča o zdravlju Lisjak dobro zna o čemu govori. Lani je ozlijedila i ligamente koljena, pauzirala dva mjeseca, a kad se vratila nanizala je 13 pobjeda, osvojila dva Challengera uzastopce (Clermont, Limoges) i kroz kvalifikacije izborila nastup na WTA turniru u Luxembourgu samo da bi zbog ozljede ovog puta butnog mišića predala Poloni Hercog, a noga nije izdržala ni mjesec dana poslije u Prerovu protiv Renate Voračove: "Leđa su za sobom povlačila ostale ozljede, preforsirala bih se i svako malo danak je plaćao drugi dio tijela. Valjda sam ispucala svoju kvotu ozljeda".

Valjda. U tom slučaju ni pobjede od 6:4, 6:3 protiv bivše 11. igračice svijeta Alize Cornet ili 6:1, 6:4 protiv bivšeg broja 14 Eleni Daniliidou iz Luxembourga neće biti iznenađenje nego realan odnos snaga.