Metz i potraga za hat-trickom

U prošle dvije godine bili smo majstori za velike u prvom kolu. Nikola Pilić i četvorica odabranih dvaput su oduševili Dom sportova, pobjede nad Nijemcima i Amerikancima nedvojbeno su najveće u 11 godina hrvatskih reprezentativnih nastupa u Davis Cupu... Ovog puta čekaju nas deveterostruki pobjednici (posljednji put 2001.); postoje dodirne točke s dva ranija zvučna suparnika, ali su dvije razlike osobito bitne.

Prva i najveća - ovog puta nismo na svom terenu, na brzom dvoranskom tepihu, pogodnom za servis "bombe", koje, na svu sreću, imaju svi hrvatski reprezentativci. Mardy Fish i James Blake, recimo, vjerojatno još pamte ono što im je lani priredio Ivan Ljubičić... Protiv Francuza gostujemo na dvoranskoj crvenoj zemlji Metza, očito je glavna ideja domaćih bila usporiti baš to - "razorni" hrvatski servis.

Foto: Davor Sajko

Druga bitna razlika, vrlo velika - nema Gorana Ivaniševića. Hrvatski "broj jedan" svih vremena uskoro se vraća u tenisu, ali to neće biti u Metzu; čeka sljedeći tjedan i dvoranski ATP turnir u Milanu. Razlozi su jasni. Tepih je bitno manje zahtjevan od zemlje, posebna pogodnost za još uvijek "netestirano" bolno Goranovo rame, a na turniru će se igrati na dva dobivena seta, dok je u Davis Cupu potreban jedan više. Priželjkivani nastup u paru s Ljubičićem (u Davis Cupu su još bez poraza) tako se neće dogoditi, ali Nikola Pilić ima dobru pričuvnu varijantu.

Tu je Mario Ančić, spreman i za singl i za parove. S "Ljubom" je sjajno išlo lani u New Yorku, "dogurali" su do četvrtfinala US Opena i tamo namučili sjajne blizance Bryan, Mikea i Boba... Ukoliko treba isprobati nešto drugo, tu je i Ivo Karlović, čiji servis i visina nisu laka prepreka za bilo koji par na svijetu. Ni on nije nenaviknut na nastupe u "dvojcu"; na Challengerima i Futuresima bilježio je finala i naslove, a na upravo završenom Australian Openu prošao je dva kola, u kombinaciji s Gastonom Gaudijom.

Singl donosi samo jednu dvojbu za Pilića. "Ljubo" je siguran, u dobroj formi i redovito i sve češće sjajan u Davis Cupu (ako niste sigurni - pitajte Amerikance), dok za drugo mjesto konkuriraju Ančić i Karlović. Ni jednom ni drugom zemlja nije najdraža podloga, ali mogu i na njoj. Mario je lani u Roland Garrosu imao 2:0 u setovima protiv Andrea Agassija (teško se može naći bolja referenca od odličnog nastupa protiv takvog suparnika), a "Karlo" je u Umagu skoro došao do svog prvog četvrtfinala na Touru. Drugo kolo i dvojbeno dosuđena forhend-paralela na meč-loptu protiv Alberta Martina dugo mu je ostala u sjećanju; u tom meču, unatoč porazu, pokazao je da može. Sve bolji Roko Karanušić vjerojatno neće dobiti priliku u ovom susretu, ali bit će bitno imati ga na treningu. I za ubuduće, po renkingu je trenutno četvrti hrvatski "reket".

Foto: Dražen Patarčić

To mogu naši (priznat ćete - na papiru ne izgleda loše), a što će pokazati Francuzi? Guy Forget ima dosta problema. Najveći je što neće biti prvog čovjeka momčadi, Sebastiena Grosjeana, koji je imao glavni utjecaj na izbor zemljane podloge za ovaj susret. Grosjean je ozlijedio prepone u četvrtfinalu Australian Opena protiv Agassija, vremena za oporavak nije bilo dovoljno... Nedostatak prvog čovjeka je pozitivna dodirna točka s hrvatskim nastupima u prvom kolu u prošle dvije godine. Nijemcima je 2002. nedostajao Tommy Haas, Amerikancima lani Andy Roddick - i bilo je to dovoljno za naše slavlje. Još jedan dobar znak.

Izostanak Grosjeana ostavio je Forgeta u situaciji sličnoj Pilićevoj. U prvom planu ima tri igrača - Arnaud Clement i Nicolas Escude izgledni su za singl, a Michael Llodra za parove. Thierry Ascione i Olivier Mutis su također tu, ali teško je očekivati da će zaigrati, možda samo u subotnjem "deblu". Problem je što je, kad nema Grosjeana, čovjek kojem zemlja izrazito odgovara samo Arnaud Clement, prošle godine u osmini finala Roland Garrosa. Nicolas Escude, nedavni pobjednik Dohe u finalu protiv Ljubičića, više voli brzo ili barem srednje brzo.

Drugi problem za Forgeta je ono što je sam izabrao. Očito nema najbolje odnose s Fabriceom Santorom, pa iskusni "majstor parova", jedan od rijetkih koji sve udarce igra s dvije ruke, neće svratiti u Metz. Dobra vijest, jer su Santoro i Llodra upravo osvojili parove Australian Opena i svakako su među najboljima na svijetu. A iskusniji ipak ima glavnu riječ u toj kombinaciji, pitanje je kako će se Llodra snaći s nekim drugim...

Sve ovo govori da je pred nama, iako igramo na gostujućem terenu protiv deveterostrukih pobjednika, još jedna lijepa prilika. Izbornik i hrvatska četvorka (pratio ih Savez ili ne - a često to nije kako treba) svaki put uživaju biti na okupu, atmosfera je uvijek prava. Hrvatska pobjeda u Metzu sigurno ne bi bila najveće iznenađenje prvog kola, a nagrada je velika - osigurani nastup u Svjetskoj skupini i sljedeće godine. "Ljubo", Mario i "Karlo" to sigurno mogu.