Vratari: Najtanja pozicija

Hrvatska reprezentacija je u svojoj povijesti uvijek imala dobrog prvog i drugog vratara i zapravo nikad nije imala problema s čuvarima mreže. Nekad su Draženu Ladiću vrijedne zamjene bili prvo Tonči Gabrić pa Marijan Mrmić, a zatim su se u ulogama prvog i drugog čuvara mreže izmjenjivali Stipe Pletikosa i Tomislav Butina. Danas se pouzdano zna jedino prvi vratar i može se reći da je vratarska pozicija možda i najslabija karika hrvatske nacionalne momčadi. Razloga za to je mnogo, preko loše forme nominalno drugog vratara, preko pozivanja vratara koji ne brane do mladih vratara koji tek čekaju svoju priliku zaigrati za nacionalnu momčad.

Aktualni kadar

Vedran Runje (Lens): Trenutno prvi vratar hrvatske reprezentacije i to potpuno zasluženo. Znalo mu se dogoditi da se bude na vratima momčadi baš u krivim utakmicama, u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2008. protiv Izraela kada je primio tri ili u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. protiv Engleske u Lodnonu kada je primio pet pogodaka. No u te dvije utakmice bio je kriv za možda jedan pogodak i općenito mu se u nastupima do sada nema što predbaciti. Standardan u Lensu kojem je poklonio svoju vjernost unatoč ispadanju u drugu ligu prije dvije godine i predvodio momčad u povratku u prvu ligu. Vedran ima 34 godine i može se reći da je u najboljim vratarskim godinama. Ono što mu dodaje kvalitetu više je karakteristika koja mnoge vratare čini još boljima, a to je činjenica da je pomalo 'lud'. Vratari su obično osobenjaci i od njih se očekuje da tu i tamo podvikne na svoje suigrače u obrani, digne momčad kada joj ne ide, ali i da se upušta u svaku obranu makar postojala opasnost od sudara s protivničkim igračem ili ozljede. Sve te kvalitete Vedran Runje ima. Runje je vratar koji će rijetko kiksati, ali i koji će rijetko 'obraniti nemoguće'. Vratar koji nije klasa Petra Cecha ili Ikera Casillasa, ali u svakom slučaju solidan vratar u kojeg se možemo pouzdati.

Danijel Subašić (Hajduk): Nominalno drugi vratar. Bio je na pravom putu da se ravnopravno s Runjom bori za mjesto prvog vratara, ali ga je izuzetno loš početak sezone sputao u tome. Danijel je primio nekoliko 'pacerskih' golova koji su ga zamalo koštali i poziva u reprezentaciju. Krive kopačke, nesigurnost i loša forma ili nešto treće, vratar Hajduka nije djelovao dobro i sigurno. Iako je taj loši početak sezone prošao i nema više velikih kikseva Subašić će morati još raditi i truditi se da bi dokazao da zaslužuje mjesto drugog vratara. U svakom slučaju vrijeme radi za njega, jer se radi o vrlo mladom vrataru.

Stipe Pletikosa (Tottenham): Potpuno je jasno da se Stipe Pletikosa i dalje poziva jedino na temelju stare slave. Ne brani preko dvije godine i pokušaj da se izvuče iz Spartaka gdje je više sjedio na klupi nego branio nije prošao najbolje. Naime Stipe je prešao u Tottenham gdje je trenutno treći vratar iza Gomesa i Cudicinija i može se postaviti pitanje opravdanosti odlaska na White Hart Lane. Stipe je do sada dobio svega jednu priliku i to u Carling Kupu i sigurno je da mu stalno nebranjenje može samo načiniti štetu u formi i općenito karijeri. Nekad prvi vratar reprezentacije trebao bi pod hitno, a najranije u ljeto riješiti svoju sudbinu na način da napokon počne biti standardan među vratnicama. Reprezentacija bi trebala biti skup najboljih igrača u najboljoj formi. Poštujući sve što je Stipe dao našoj momčadi, a dao je jako puno, temelja za njegovo pozivanje u najbolju momčad zemlje trenutno nažalost nema. Ipak s obzirom na 32 godine starosti mjesta i vremena za povratak i borbu za primat među vratnicama svakako ima.

Širi kadar

Mario Galinović (Kavala): Gotovo zaboravljeni osječki vratar bio je standardan u Panathinaikosu, a prošlo ljeto je prešao u drugi grčki klub, Kavalu. Do sada samo dva nastupa za reprezentaciju iako je bio dio momčadi za vrijeme kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2008. u Austriji i Švicarskoj i samog turnira. S obzirom na 35 godina i na to da ga izbornik Slaven Bilić već dugo ne poziva pitanje je hoće li se više vratiti u kadar.

Goran Blažević (Šibenik): Vratar Šibenika dobio je na temelju dobrih igara na Šubićevcu poziv za tri prijateljske utakmice, no ni u jednoj nije nastupio. Kasnije ispao iz kadra, a njegovom statusu sigurno ne pomaže što se njegov klub ove godine bori za opstanak u ligi. Blaževića vrijedi pratiti, još uvijek je mlad, a ima puno karakteristka odličnog golmana, no morat će pronaći način za doći do većeg i jačeg kluba od Šibenika kako bi ozbiljno konkurirao, jer nije isto poskidati 13 od 15 udaraca u Šibeniku i dva od dva u Dinamu ili Hajduku.

Mladi kadar

Marijan Antolović (Legia): Dobre igre u Cibaliji prošle godine priskrbile su mu transfer u Legiju iz Varšave. Prošlu sezonu izdržao je 551 minutu bez primljenog gola, a osim toga bio i standardan član U-21 reprezentacije. Po riječima izbornika Bilića na njega se u A selekciji računa što je i opravdano s obzirom na pokazano do sada.

Ivan Kelava (Dinamo): Silom prilika se preko Lokomotive probio do mjesta prvog čuvara mreže Dinama i to mjesto neće u doglednoj budućnosti pustiti. Osim toga bio je i standardan član mlade selekcije. Iako ima još dijelova igre na kojima bi trebao poraditi, osobito ispucavanju lopte i izlascima na visoke ubačaje, vratar je na kojeg se s pravom u budućnosti može i mora računati. Zapravo, lako se može argumentirati da je prošle jeseni Kelava bio najbolji vratar u HNL-u, a možda i uopće. To povrđuju i izvrsne brojke Dinamove obrane, ali i dojam koji je Kelava ostavljao u puno domaćih i europskih utakmica.

Matej Delač (Vitesse): Nakon prelaska iz Intera u Chelsea pred ovim 18-godišnjakom se nazirala sjajna budućnost. Nažalost otkad ga je londonski klub posudio u Vitesse još uvijek čeka svoj debi. Nadajmo se da će se on uskoro i dogoditi kako bi Matej pokazao sve svoje kvalitete koje su ga i dovele na Stamford Bridge i kako bi se što prije vratio u kadar A selekcije u koju je bio dva puta pozivan. Gledajući mlade hrvatske vratare "na papiru", Delač je najveći potencijal (očigledno i iz Chelseajevog poteza), no dug je put do pretvaranja tog potencijala u kvalitetu na terenu. Od Delača se najviše očekuje, ali nema garancije da će on postati hrvatska "jedinica" za idućih 10-15 godina ako uskoro ne počne braniti.

Druge mogućnosti

Dario Krešić (PAOK): Daleko od naslovnica i očiju javnosti pa i izbornika ovaj 27-godišnji Vukovarac marljivo skuplja nastupe za grčki PAOK. Izborio se za mjesto u prvih 11 koje neće olako pustiti. Za razliku od Galinovića s obzirom na godine možda i postoji mogućnost da se u budućnosti pojavi među reprezentativcima osobito s obzirom na krizu hrvatske vratarske pozicije.

Sve u svemu može se zaključiti da Hrvatska trenutno nema vratara vrhunske, top kvalitete i da je pozicija "jedinice" pomalo problematična zbog svega navedenog u postojećem, širem i mlađem kadru. Prvog i drugog vratara znamo što je najvažnije, no u slučaju loše forme ili neigranja bilo kojeg od njih ili u svrhu potrage za trećim vratarom možda bi trebalo početi računati na nova imena. Takvih imena ima i za vratarsku poziciju postoji dovoljno mladih, talentiranih vratara koji imaju dovoljno znanja i potencijala da nam tema vratara hrvatske reprezentacije u budućnosti više ne zadaje glavobolje.