Barcelona je jedini Mourinhov problem

Bez obzira na neočekivan poraz od Sporing Gijona, Real je u 30 kola u Primeri odradio odličan posao. Na krilima briljantnog Cristiana Ronalda, Madriđani su osvojili 73 boda uz gol-razliku od +47. Idućoj momčadi na ljestvici, Valenciji, bježe čak 16 bodova... I usprkos svemu tomu, za liderom zaostaju osam bodova!?

Nije sve to zato jer je "Primera slaba" ili "u njoj igraju samo dva kluba". Valencia, Villarreal, Sevilla, Athletic, Atletico, Espanyol i drugi vrlo su ozbiljni klubovi, jači ili podjednaki onima koji drže iste pozicije u drugim najjačim svjetskim ligama, bez obzira što vam govorila marketinška mašinerija Premiershipa. Ne, nije Primera slaba već su Real i Barcelona zaista spektakularno snažni.

Silan talent u momčadi Reala dobro su upoznali igrači Tottenhama koji su 90 minuta na Santiago Bernabu proveli grčevito se braneći i pokušavajući odigrati kakvu loptu prema Baleu u nadi da Velšanin može učiniti isto što i protiv Intera u skupini.

Dva španjolska velikana jedine su momčadi ove sezone koje mogu na takav način pas igrom ubiti protivniku volju za životom, a kamoli nogometom. Snaga i moć Chelseaja i Manchester Uniteda jedina su nada "ostatku svijeta" da netko može ozbiljno parirati tim dvjema momčadima, što ne znači da se "Hercules ili Gijon" ne mogu dogoditi Realu i/ili Barceloni u bilo kojem natjecanju.

Iako nije izgledalo dobro po Tottenham ni s 11 igrača, prilično glup, a krajnje nepotreban drugi žuti karton Petera Croucha odredio je sudbinu Spursa. Krvnik je bio Emmanuel Adebayor koji je s dva gola pokazao da osam pogodaka u devet sjevernolondonskih derbija u dresu Arsenala nije slučajna brojka - Togoancu iz nekog razloga Tottenham zaista leži.

"Večeras je ključ bila naša motivacija - znali smo da ne želimo odigrati kao što smo odigrali u subotu. Pokazali smo sjajnu osobnost i karakter, a kad god momčad igra s pravim duhom ima šansu za pobjedu", izjavio je tamnoputi napadač Reala, na posudbi iz Manchester Cityja.

Dva prekrasna pogotka Angela Di Marije i Cristiana Ronalda, koji je tim volejom u završnici naplatio čak 10 udaraca prema golu Tottenhama, zaključili su priču ovog četvrtfinala koje je gotovo i prije uzvrata, iako to nitko od aktera neće javno reći.

Tottenham je, istina, momčad snažnog karaktera koja se u Ligu prvaka uopće plasirala okrenuvši 0:3 protiv Young Boysa nakon 30 minuta prve utakmice, koja je pokazala zavidnu moć na dva gostovanja u Milanu, no razlika u klasi između ove dvije momčadi puno je osjetnija nego što je bio slučaj u tim utakmicama.

Puno je toga što može veseliti Mourinha (osim jasno rezultata), on sam će istaknuti zadovoljstvo povratkom ozlijeđenih igrača: "Dobro je što nam se vratio Kaka jer on ima veliko iskustvo u Ligi prvaka i u ovakvim utakmicama. Higuain je strijelac i trebamo ga, još ćemo vidjeti reakcije Ronalda i Marcela, trenutno izgledaju dobro. S ozljedama i suspenzijama nemoguće je osvojiti kupove."

Uistinu, povratak Kake mogao bi biti značajan za Real, što je Brazilac pokazao lijepom asistencijom za gol Cristiana Ronalda.

Na tragu Barcelone

Real ima dokazano izvrsnog trenera, ima jednog od dvojice najboljih svjetskih nogometaša i vrhunske pojedince na praktički svim pozicijama u momčadi. Bez obzira na poraz od Gijona, Real i kao momčad djeluje sve bolje, što dokazuju ovi rezultati u Ligi prvaka u kojoj Real od 2003. nije igrao u polufinalu. Upravo tada je i zadnji puta izbacio englesku momčad, Zidane i društvo svladali su Manchester United s ukupnih 6:5.

Kao što smo pisali početkom sezone, Mourinho je dovoljno inteligentan trener da zna kako s Realom ne može igrati isto kao s Interom. On se u svakoj okolini izvrsno adaptirao okruženju i načinu igre u toj ligi i uopće nogometnoj filozofiji kluba kojeg vodi, pa je pronašao i u Madridu način da zadovolji svoje potrebe za disciplinom i taktičkom odgovornošću s potrebom silne Realove navijačke vojske da Real igra kako i priliči najtrofejnijem svjetskom klubu - lijepo, efikasno, atraktivno.

Međutim, sviđalo im se to ili ne, Real ne može pobjeći od usporedbe s Barcelonom. Taman bili i druga najbolja i najatraktivnija momčad u Europi, u Madridu to neće biti dovoljno.

Bez obzira što se Arsenal naziva kopijom Barcelone jer u Premiershipu odskače drugačijom pas igrom, jedina momčad koja zaista igra slično kao Barcelona, i čiji je kadar po profilu igrača usporediv s Barceloninim, jest upravo Real.

Daleko od toga da Mourinho kopira Barcu, niti je u tako kratkom roku mogao složiti momčad koja bi bila uigrana do svakog detalja kao ona na Nou Campu, ali Real baš poput Barcelone želi loptu u svojim nogama, ne želi i ne voli se braniti, kroz strpljiva i precizna dodavanja traži pukotine u obrani ili se oslanja na individualnu klasu najboljeg igrača.

Čak je i igrački Real vrlo sličan Barceloni. Obje momčadi imaju po jednog čudesno nadarenog pojedinca (Messi/Ronaldo), glavnog, izuzetno preciznog distributera lopte (Xavi/Xabi Alonso), jednog opasnog i ofenzivnog beka koji je 80 posto utakmice zapravo krilo (Alves/Marcelo), zadnjeg veznog koji i zna i može (Busquets/Khedira), kreativnog i vižljastog srednjaka (Iniesta/Ozil), prodorno i opasno krilo (Pedro/Di Maria), efikasnog strijelca (Villa/Higuain).

Trenutno je vaga još uvijek na strani Barcelone, zbog osam bodova prednosti u Primeri i niza pobjeda u međusobnim utakmicama, uključujući onih ponižavajućih 5:0 na Camp Nou ove sezone. Osim što je Barcelonina momčad dulje skupa, što je uigranija, dojam je i da individualna klasa u većini nabrojanih parova igrača preteže na Barceloninu stranu.

Nema dvojbe da skupina sjajnih nogometaša na čelu s velikim trenerom jedva čeka prigodu da u međusobnom okršaju na najvećoj sceni pokaže kako se odnos snaga promijenio i kako je Real ponovno spreman preuzeti mjesto na koje Real po svom imenu uvijek pretendira - najbolje svjetske momčadi.

Iako se, vjerujem, nitko u Madridu ne bi posebno naljutio da se Realu na putu do finala umjesto Barcelone na meniju ukaže - Šahtar.

S Barcelonom će, ionako, imati dovoljno okršaja. Ove, ali i idućih godina.