Barca - Real: This time next year...?

Vjerojatno je većina od vas gledala Beskrajan dan (Groundhog Day), filmski klasik romantične komedije u kojemu neponovljivi Bill Murray tumači ulogu arogantnog, egoističnog meteorologa, koji zaglavi u malenom mjestašcu, proživljavajući isti, frustrirajući dan iznova, nebrojeno puta, sve dok ne shvati koje su prave životne vrijednosti.

Nakon svega što je proživio na klupi Kraljevskog kluba sigurno se i Jose Mourinho, kad izlazi na teren prije svakog dvoboja s Barcelonom, polako počinje osjećati poput Phila, s jedinom razlikom što njega svakog puta ne bude Sonny i Cher, nego pjesma Barcinih navijača. Toliko utakmica, a na kraju samo jedan ishod. Jer i svi oni neodlučeni rezultati u konačnici su samo bili voda na katalonski mlin, a ono jedino madridsko slavlje u Kupu kralja može se pripisati anomaliji u Matrici, statističkoj pogrešci ili jednostavno kao ponuđena nada za buduće okršaje.

Nevjerojatna je bila 2011. godina što se tiče epskih obračuna Reala i Barcelone. Čak sedam međusobnih susreta, sedam klasičnih El Clasica, dvoboja kada staje čitav nogometni svijet, usmjerujući svoj pogled prema samo jednom mjestu na ovoj loptolikoj planeti. Kada, bez obzira na navijačke strasti, simpatije koje gajite prema jednom od tih klubova ili vam makar bilo svejedno tko će iz tih dvoboja izaći kao pobjednik, jednostavno niste mogli izbjeći svu tu medijsku, sportsku, napetu, uzbudljivu, ali prije svega nogometnu priču, koja je obilježila godinu na izmaku.

Po broju međusobnih godišnjih okršaja jedino se s El Clasicom mogao mjeriti škotski Old Firm, dvoboj Celtica i Rangersa, ali naravno samo po tradiciji i navijačkoj zaluđenosti. Nogometnom kvalitetom, ali i popratnim medijskim cirkusom to su dva svjetlosnim godinama odvojena svijeta. No, zapravo, može li se u 2011. godini bilo koji nogometni obračun usporediti s okršajima španjolskog dvojca? Svaka čast engleskom Premiershipu, Unitedu i Cityju, koji trenutno vode kolo na Otoku, londonskim derbijima. Svaka čast fenomenalnim bundesligaškim dvobojima i talijanskim derbijima della Capitale, della Madonnina ili d'Italia. Ovog trenutka nema uzbudljivijeg nogometnog obračuna, niti što se tiče kvalitete same igre, ali i interesa navijača, simpatizera, običnih ljubitelja nogometa, ali i globalnih medija, s kojima je današnji nogomet, na sreću ili žalost, zavisno iz koje pozicije gledali, neraskidivo povezan.

Kraljevski klub još od svibnja 2008. godine nije uspio u regularnih 90 minuta svladati Barcu. Fantastičnu predstavu na Bernabeu, uz proslavu njihova posljednjeg naslova prvaka, tada su golovima uljepšali Raul, Robben, Higuain i Van Nistelrooy. Poraz je pred kraj susreta ublažio Henry, a Katalonci su na kraju sezone na trećoj poziciji zaostali, za današnje pojmove, nevjerojatnih 18(!) bodova za Realom. Na klupi je tada sjedio Nijemac Bernd Schuster, a igračima Barcelone sigurno je posebno ostao u sjećanju taj derbi Del Pasillo, sa špalirom za prvake. Vjerojatno ga se s vremena na vrijeme sjete, možda im ponekad u zagrijavanju pred utakmice puste ove kadrove, jer svaki upućeni pljesak naplaćuju s kamatama i dan danas.

Nakon te sezone klupu Barce preuzima Guardiola, a kako se to obično kaže: "sve ostalo je povijest, ali ima još i dosta neispisane budućnosti! Dominacija traje i s ovim ulaskom u 2012. godinu i pitanje je kada će se zaustaviti. Real je početkom prošle sezone pokušao dovođenjem Specijalnog Jose Mourinha imperijski uzvratiti udarac, koji je jedini s fanatičnom sljedbom ratnika u milanskom Interu uspio u dvije utakmice zaustaviti Katalonce te se na kraju uspeti i na europski tron.

Real igra fantastičan nogomet, Real ima drugog najboljeg igrača na svijetu, zabijaju nevjerojatno puno golova, dominantni su prema ostatku lige, a trenutno i u europskim razmjerima malo tko im se može, ako im se uopće može tko suprotstaviti. Trenutno su vodeća momčad prvenstva, moguće i da na kraju sezone i stignu do naslova prvaka, ali, još uvijek postoji onaj ali, koji Madriđani ne mogu prevladati. Barcelonu ne mogu nadigrati!

Vjerojatno vas i ne treba podsjećati na sve njihove okršaje u 2011. godini, koji su bili obilježeni i odličnim nogometom, ali i kontroverzama na terenu, ali i izvan njega. Ponekad i pregrubom igrom jednih, a ponekad i pretjeranom simulacijom i glumom drugih. Bilo je i sudačkih pogrešaka i previda, ali i zasluženo podijeljenih crvenih kartona i dosuđenih kaznenih udaraca. Kada se zbroji, sve ono što današnji moderni nogomet pruža, u svakom svom pogledu, moglo se naći na jednom mjestu, bilo na Camp Nou, bilo na Bernabeu.

Prvenstvenih 1:1 u travnju u Madridu samo je bio siguran korak Barcelone prema naslovu. Toliko spominjani trofej (ili barem ono što je od njega ostalo) u Kupu kralja otišao je u madridske vitrine, ali tek nakon produžetaka, kada je ipak C. Ronaldo (barem jednom) uspio biti čovjek odluke na terenu, u direktnom obračunu s najvećim suparnikom.

Dva desetljeća Real nije podigao taj pehar, no, teško da se nakon svih ovih godina i poraza od raznih Alcorcona, Uniona, uz 'šarene' postave i odmaranja za druga i 'važnija' natjecanja može kazati kako su Madriđani 20 godina čekali na taj trofej, nego se prije može reći kako je on čekao na njih čitavo to vrijeme. No, kada se pogleda katalonska riznica, s osvojenom Primerom, Ligom prvaka, španjolskim i europskim Superkupom te kao 'šećerom na kraju', osvajanjem svjetskog trona protiv nedoraslog Santosa (kao i Neymara), aktualnog osvajača Copa Libertadores, onda i taj 'utješni' Kup ima jednu sasvim drugu težinu i sigurno može donijeti barem malo zadovoljstva svim njihovim navijačima i simpatizerima.

Vidjeli smo i nevjerojatnih 15-ak dana druge polovice travnja, koje je kulminiralo 3. svibnja, uzvratom polufinalnog dvoboja u Ligi prvaka. Nevjerojatna navijačko-medijska zaluđenost, taj intenzitet sportskih tenzija u četiri međusobna dvoboja trenutno dva najbolja svjetska kluba u tako kratkom vremenu, u nešto malo više od dva tjedna, obilježio je ne samo ovu 2011. godinu, nego će se pamtiti još dugo u godinama koje su pred nama.

U novoj sezoni Barcelona je krenula sa starim običajima. Dvije utakmice španjolskog Superkupa, bogate golovima (2:2, 3:2), kartonima (14 žutih, tri crvena) mogu se svesti na pogodak Messija, u 88. minuti uzvrata na Camp Nou, kojim je umjesto ponovnog odlaska u Kup produžetke, naslov ipak završio u rukama Katalonaca nakon regularnog vremena.

Nakon mjeseci pripreme, spremanja sastava, taktike, analiza i proučavanja protivnika, 10. prosinca trebao je biti Dan D za Real, ali i Mourinha. Ulazak u El Clasico sa šest bodova viška, pole position na ljestvici, domaći teren, ogromna psihološka prednost. Sve je to trebalo biti dovoljno za fantastičnu predstavu Kraljevskog kluba. Benzema se još ukazao s fantastičnim, nikad brže postignutim zgoditkom u obračunima ova dva kluba, dovevši Madriđane u vodstvo u 22. sekundi te utakmice. No, niti sve nabrojano nije bilo dovoljno za konačno slavlje, čak nije bio niti potreban pogodak Messija, a gotovo 500 milijuna tv gledatelja, u više od 100 svjetskih zemalja ponovno je svjedočilo Barceloninoj dominaciji i demonstraciji njenog novog svjetskog nogometnog poretka.

Realovu igru odlično je opisala katalonska legenda, izbornik njihove nogometne reprezentacije, na čijoj filozofiji i leže današnji Barcelonini uspjesi. "Gledajući po kvaliteti, Real Madrid je najteži mogući protivnik. Oni su sjajna momčad, ali nemaju sreće jer igraju u istoj ligi s Barcelonom. U bilo kojoj drugoj ligi bili bi najbolji," savršeno iskreno i realno analizirao je kvalitetu, ali i snagu Reala u ovom trenutku Johann Cruyff.

Ruku na srce, kako trenutno stvari stoje, ne očekuje nas ništa manje uzbudljiva i 2012. godina, a upravo Real i Barcelona mogli bi se pobrinuti za najbolji mogući početak godine. Još dok nećete niti potrošiti sve zalihe odojka i sarme, koji su vam ostali od proslave Nove godine, 3. i 4. siječnja će Barcelona protiv Osasune, a Real protiv Malage tražiti put u četvrtfinale Kupa kralja. Malo toga će se pitati njihove suparnike, a ako sve bude prema očekivanjima, već bi nas krajem prvog mjeseca 2012. godine, u samo tjedan dana, mogla čekati nova dva El Clasica.

Prema tome, prilika za novi obračun Mourinhu i njegovoj družini sigurno neće nedostajati, kao i prilika za gledatelje da uživaju u najvećem nogometnom spektaklu kojeg trenutno ovaj sport može ponuditi. A uvijek postoji ona popularna Del Boyeva "this time next year...", koju sada Mourinho već tjednima ponavlja zatvarajući barove po Madridu u ovom blagdanskom mjesecu na izmaku, tražeći inspiraciju i snagu za nove susrete s katalonskim nogometnim strojem.

No, pitanje je koliko će se na kraju 2012. godine, kada budete čitali neki sličan tekst, drugačija priča pričati.