Priča o prvaku: Novi heroj nacije vlasnik prvog hrvatskog streljačkog zlata u povijesti olimpizma

Giovanni Cernogoraz ime je koje je ušlo u hrvatsku, europsku i svjetsku sportsku i olimpijsku povijest. To je ime novog olimpijskog prvaka u trapu za muškarce, jednoj od najatraktivnijih disciplina streljaštva na Olimpijskim igrama. No, tko je zapravo toliko malo spominjani hrvatski olimpijac? Je li njegovo zlato rezultat slučajnosti ili naporna rada? Koliko je on zapravo dobar i je li njegovo zlato povremeni "bljesak" ili iza sebe ima i drugih referenci?

Pa on je hrvatski sportaš. Kao i primjerice Goran Ivanišević, Dražen Petrović ili Zvonimir Boban. I kao takvome, njegova priča ne može biti obična, ne može biti "bez okusa i mirisa". Njegova priča mora biti emotivna, nevjerojatna i veličanstvena.

Život i karijera

Uskoro s okruglih 30 godina na leđima, Giovanni Cernogoraz rođen je na blagdan svetog Ivana Apostola, 27. prosinca 1982. godine u slovenskom gradu Kopru - gradu koji je prije rata imao najbliže rodilište Novigradu. Streljaštvom se počeo baviti već kao mladić jer je taj sport faktički naslijedio od djeda i oca Valtera, koji su se streljaštvom bavili kroz čitav život. Cernogoraz je kao vrlo mlad dječak dobio pušku u ruke te je krenuo na svoj put ka najvećim sportskim visinama.

I bio je talentiran. Nadasve.

Počeo je svoju kvalitetu i talent pokazivati kao vrlo mlad strijelac. Već sa samo 16 godina, davne 1998. godine kada se slavilo brončane Vatrene i oplakivalo Ivaniševićeve poraze u finalima Wimbledona, Cernogoraz je stigao na scenu u juniorskom svjetskom streljaštvu. Kao dječak iz Novigrada Istarskog krenuo je po svjetskim natjecanjima u trapu - streljačkoj disciplini koja mu je uvijek bila forte, koja mu je oduvijek najbolje odgovarala i u kojoj mu je puška oduvijek najbolje "ležala".

Prvi se put pojavio na Europskom prvenstvu u francuskom gradiću Poussanu u blizini Montpelliera. Tada je, još uvijek kao junior, osvojio tek 32. mjesto. Ali, brzo je napredovao; već 2001. godine, dakle dvije godine nakon prvog pojavljivanja na međunarodnoj sceni, osvojio je osmo mjesto na juniorskom EP-u. I to "kod kuće" - u Zagrebu. Iste je godine bio 11. i na juniorskom SP-u u egipatskom Kairu, a najbolji mu je rezultat treće mjesto i bronca iz Lahtija 2002. godine. Iako je 2004. bio treći junior svijeta, uslijedio je prelazak u seniore koji nije bio "bezbolan" i u čijoj se konkurenciji mladi Gianni dosta dugo tražio.

Bilo je tu mnoštva natjecanja na kojima je Cernogoraz uglavnom završavao oko 30., 40. pa čak i 80. mjesta. Medalje i vrhunski rezultati nisu bili ni blizu, ali marljivi, radišni i uporni Cernogoraz radio je na sebi, trenirao je te je rastao u znanju, formi i preciznosti. Kao i vino, što je vrijeme više protjecalo Cernogoraz je bio sve bolji, iskusniji, precizniji, a počeli su dolaziti i sve bolji rezultati. Tako je primjerice Cernogoraz na Svjetskom kupu u Rimu 2005. godine bio šesti, godinu ranije je bio deseti, često je bivao među najboljih 20 iz kojih ga godinama nitko nije mogao istisnuti. U Osijeku 2009. godine na EP-u je bio srebrni u ekipnom natjecanju zajedno s Glasnovićima.

No, u posljednjih nekoliko godina njegova je karijera došla do vrhunca. Europsko prvenstvo u ruskom Kazanu završio je na osmom mjestu. Godinu kasnije u Pekingu na četvrtoj stanici Svjetskog kupa bio je iznenađujuće prvi, a to mu je osigurali plasman na OI - njegove prve jer je za Peking i Atenu ostao "kratak" za mrvice. Tada je ostvario impozantan rezultat od 145 pogođenih glinenih golubova, od čega 24 u finalu. Potom je stigla i njegova najuspješnija i najtrofejnija godina, 2012., u kojoj se Cernogoraz prvo popeo do 22. mjesta svjetske ljestvice u trapu po ISSF-u, a došao je i do zlata na EP-u u ciparskoj Larnaci.

Malo je poznato da je Cernogoraz na Cipru ostvario rezultat od 122 pogotka u kvalifikacijama i 24 pogotka u finalu što s zbrojem čini brojku od 146 pogođenih meta. A to je na razini olimpijskog rekorda i samo tri pogotka manje od apsolutnog svjetskog rekorda Karstena Bindricha. To je bila i najava za velike stvari na Igrama koje su počinjale samo par mjeseci nakon EP-a. Usto, osvojio je i europsko zlato timski i to ponovno s Glasnovićima koji su također sjajni strijelci - unutar prvih 100 po ISSF-u, premda je Gianni ipak najbolje rangiran.

Put do londonskog zlata i olimpijske povijesti

Giovanni Cernogoraz nije u London stigao kao autsajder ili netko tko ne bi mogao ući u finale, što je bilo veliko mišljenje hrvatske javnosti i možda HOO-a. Premda je stigao na svoje prve Igre, na njih je došao kao 22. strijelac svijeta i aktualni prvak Europe - kontinenta koji je u ovom sportu i pogotovo ovoj disciplini ipak dominantan. Cernogoraz je vjerovao i znao da može daleko. Samo nije znao koliko.

Olimpijske igre u Londonu osigurao je kao drugi hrvatski sportaš - prva je bila Snježana Pejčić - i u vrhunskoj je formi trebao dočekati OI. No, i za njih se trebalo spremiti što je Novigrađanin učinio fantastično. Budući da nikad nije dobio nikakvu pomoć za svoj evidentno skupi sport od HOO-a, Cernogoraz, čija je obitelj vlasnik restorana u kojem on povremeno konobari, si je sam platio pripreme u talijanskoj Padovi gdje je radio individualno sa svojim, sada trofejnim trenerom, Stjepanom Vučkovićem.

Velik dio troškova za cijeli sezonu pomogao mu je i novi klub, velikogorički Gord u koji je stigao nakon što dvije godine uopće nije imao klub, iako je karijeru počeo u Gusaru. Sada je već tri godine u Gordu i u tom klubu radi svoje najbolje rezultate. Pripreme u Padovi odradio je sjajno i ostao u zavidnoj formi, a činjenica da su tamo strojevi koji izbacuju golubove isti kao i oni na OI u Londonu bila je ohrabrujuća.

Skupe pripreme, putovanja i metke, kojih po samo jednom treningu ispuca više od 1.000, trenere i treninge plaćao je potpuno sam bez da je za njega itko znao. Na mala je vrata tek s 29 godina došao na svoje prve OI i - prvog dana ugodno iznenadio. Malo je reći ugodno iznenadio - u prve tri kvalifikacijske serije dva je puta imao savršen učinak od 25 pogodaka, a u trećoj je seriji promašio samo jednom te kao šesti, posljednji koji ulazi u finale, završio svoj prvi dan natjecanja za finale.

Drugog dana pucale su se posljednje dvije serije kvalifikacija, a Cernogoraz je u obje ostvario 24 pogotka te je kao posljednji, šesti, zajedno s Antonom Glasnovićem ušao u finale trapa. Njih su dvojica bili i jedini članovi završnice trapa iz iste države.

A u tom već toliko opjevanom finalu Cernogoraz je bio briljantan. Ponovno 24 pogotka za veliku pobjedu u raspucavanju nad drugim pucačem svijeta, 35-godišnjim Talijanom Massimom Fabbrizijem, i identičan rezultat kao i na EP-u uz izjednačen olimpijski rekord od ukupnih 146 pogođenih meta (!). Prvo je u kvalifikacijama iza sebe ostavio Nijemca i svjetskog rekordera Bindricha, potom zlatnog, srebrnog i brončanog iz Pekinga, Čeha Davida Kosteleckyja, Talijana Giovannija Pellielija i prvog igrača svjetske ljestvice, Rusa Alekseja Alipova.

U finalu je za sobom ostavio 11. i 12. igrača svijeta, Michaela Diamonda, legendarnog Australca i čovjeka koji ima dva zlata u trapu iz Atlante i Sydneyja i koji je izjednačio svjetski i postavio novi olimpijski rekord u kvalifikacijama sa savršenih 125 pogodaka, i Španjolca Jesusa Serrana. Sve igrači bolje rangirani od Hrvata.

Na kraju, budući da vjerojatno toga niti sam Gianni nije svjestan, osvojio je prvu zlatnu medalju za hrvatsku u muškom dijelu streljaštva uopće. I to ne od 1992. i hrvatske samostalne države, već od početka hrvatskog olimpizma davne 1900. godine i brončanog Milana Neralića u Parizu. Nakon 112 godina olimpizma Giovanni Cernogoraz osvojio je prvu mušku hrvatsku medalju, a drugu računajući ženski dio s broncom Snježane Pejčić iz Pekinga, uopće u streljaštvu.

I ona je zlatna...

Rekao bi Slavko Cvitković: "Za antologiju"!

I imao bi pravo. Gianniju Cernogorazu hvala na tome.