Cilj je ispunjen, dojam je bio u drugom planu

Ono što se događalo u Velikoj Gorici, gdje je Dinamo izborio prolaz u susretu s devet golova, nije baš uobičajeno u utakmici s ovako velikim ulogom kao što je prolaz u finale natjecanja. Češći su dvoboji kakav smo vidjeli na Rujevici u kojem je Rijeka svladala Slaven Belupo s 2:0.

Iako je Slaven Belupo doputovao na Kvarner s dosta problema u kadru, bez velikog broja igrača, postavio se hrabro, borio se i do posljednjih deset minuta bio u igri za prolaz. Međutim Rijeka je ipak slavila i tako je došla u priliku još jednom se boriti za trofej pobjednika Kupa.

Ključna riječ za Riječane bila je "strpljenje". Nisu gubili glavu i kada nije išlo, čekali su na priliku i u konačnici su je i dočekali. Na kraju dana dojam nikoga ne zanima, ono što se računa u ovoj epizodi samo je prolaz u finale, a Sanchezova momčad ga je ostvarila.

Nitko nije želio preuzeti veći rizik

Sam susret ponudio je dva podosta različita poluvremena. U prvom dijelu nedostajalo je agresivnosti na obje strane, nitko nije htio preuzeti veći rizik u strahu od pogreške koja bi ga bacila u minus. Takav nastup ostavio je skroman dojam, ali na odmoru oba trenera mogla su biti zadovoljna činjenicom da im protivnik praktički nije zaprijetio.

Što se tiče Slavena, nekako se i očekivao sličan nastup. Mario Gregurina na klupi je imao redom vrlo mlade igrače, nedostajao mu je veliki broj onih koji su inače u rotaciji ili u prvih 11 i nije si mogao dopustiti neku veliku jurnjavu i fizički pad u završnici koji bi u nekoj tijesnoj utakmici bio koban.

Slaven je stoga primarno pokušao limitirati Rijeku na što manje prilika, otežati joj ulazak u opasne zone i pokriti što više terena na svojoj polovici kako domaćin ne bi prijetio prvenstveno preko Fruka, Adu-Adjeija i Dantasa.

U prvom poluvremenu to je vrlo dobro funkcioniralo i Čović nije imao previše posla. Međutim kako je susret odmicao, tako je i pritisak Rijeke polako rastao te je u konačnici i došlo do pogodaka. Kod oba gola Riječana dogodio se pad koncentracije u gostujućoj obrani i Slaven jednostavno nije izdržao.

Sanchez ovaj put nije iznenadio postavom

Posljednjih tjedana Victor Sanchez bio je pod čestim kritikama zbog prevelikih rotacija, posebno kada bi Rijeka imala dvije utakmice tjedno. Ostavljalo je to traga i na rezultatima i nitko više nije bio siguran s kojom će postavom Rijeka ući u utakmicu.

Ovaj put nije bilo eksperimenata, nije bilo niti razloga. Riječani su imali dovoljno vremena za oporavak i nije bilo potrebe za odmaranje igrača. Uostalom bio je ovo i prevažan dvoboj da bi se išlo u takve ekshibicije.

Oni koje je poslao na travnjak odradili su što je tražio od njih, nisu gubili glavu kada nije išlo i pronašli su način kako otključati koprivničku obranu.

S druge strane Slaven može žaliti za nekim prilikama, posebno onom Grgića, ali u ovakvom stanju nije mogao puno više. Dojam je da je ovo polufinale za njega došlo u najgorem mogućem trenutku.

Rijeka se sada može pripremati za finale gdje će morati puno bolje jer je tamo čeka zahuktali Dinamo koji puni mreže protivnika od utakmice do utakmice. No puno je još vremena do tada i svašta se može dogoditi. Ozljede, forma, sve može vrlo brzo promijeniti momentum.