Dodik: "Jurčec i ja najbolji smo dvojac Lige!"

Prije Dodika, titulu rekordera po broju postignutih pogodaka u ujednoj utakmici nosio je Goran Vlaović, koji je sezone 1993./94. Pazinki "uvalio" pet od Croatinih deset golova, no treba imati na umu da je Pazinka te godine ispadala iz lige, dok je Dodikova subotnja žrtva jedan od najstabilnijih hrvatskih klubova s europskim iskustvom i ambicijama, te Slavenov konkurent u borbi za Ligu za prvaka.

Zašto je trebalo toliko dugo da se prekine medijska neeksponiranost najboljeg napadača "farmaceuta"? Igranje u malom klubu zasigurno je jedan od razloga, no upravo zbog igrača poput Marija klubovi iz manjih sredina postaju središtem interesa nogometnog puka.

Poslije kup utakmice s Hrvatskim dragovoljcem (poraz 3:4 nakon izvođenja jedanaesteraca) proveli smo ugodnih sat vremena u razgovoru s Dodikom.

"Današnju smo utakmicu izgubili, no i to je dio nogometa. Ne može se uvijek pobijeđivati. Igrali smo slabo i jedni i drugi, s tim da su za nama tri prenstvene pobjede u zadnjih deset dana", govori Mario.

U zadnje se vrijeme mnogo priča o tebi. Upoznaj naše čitatelje s time tko je zapravo Marijo Dodik?

"Rođen sam 18. veljače 1974. godine u Sarajevu. S nogometom sam započeo u desetoj godini. Do osamnaeste sam igrao u Željezničaru. S početkom rata i ja sam loptu zanijenio puškom. Godine 1995. odlazim u belgijski Mechelen. Tamo sam proveo tri godine i zabio 30 golova. Tri godine kasnije, 1998., potpisao sam ugovor s turskim prvoligašem Sakaryasporom, no ubrzo mi je postalo jasno da sam trebao ostati u Belgiji, jer živio sam u mjestu gdje je do osam sati primirje, a onda padaju bombe (smijeh). No, čovjek uči sve dok je živ."

Da li je i to jedan od razloga zašto ne voliš pričati puno o svom odlasku iz Slavena? Nije tajna da te zovu menadžeri sa svih strana?

"Nisam od onih koji se prodaju na priču i stvaraju imidž velikih igrača pričama da odlaze tamo ili onamo. Mene su dosad prodavali i prodavat će me i dalje moja igra i golovi. Dosad ih je 11, a do kraja prvenstva, nadam se, bar još toliko. Ukoliko oni donose veselje i korist i drugima tim bolje. U mom aneksu ugovora stoji da mogu otići u svakom trenutku ukoliko dođe ponuda koja bi zadovoljila i moje i klupske apetite."

Znači, želio bi otići?

"Pa svatko normalan ide tamo gdje mu je bolje. U Koprivnici mi je dobro i teško da bih Slaven mijenjao bilo kojim klubom u Hrvatskoj, no inozemne ponude zanimaju i one koji imaju puno teže bankovne račune od mene. Osim toga, prošla su vremena kad sam mislio samo na sebe. Sada su tu moj sin Gabriel Sretko (15 mjeseci) i supruga Jadranka, kojima želim omogućiti što bolji život."

Mario Dodik - novi rekorder Prve HNL po broju postignutih golova u jednoj utakmici

Kad već spominješ domaće klubove, otkud ti baš u Slaven Belupu?

"Nakon povratka iz Turske bio sam i u Hajduku, no prije konačnog dogovora nastali su neki nesporazumi, tako da je to propalo. Ja sam, naime, tražio garanciju da ću igrati, a to mi nitko nije htio dati. Možda to čudno zvuči, no i sami vidite koliko je kvalitetnih igrača iz drugih sredina otišlo u klubove poput Hajduka i Dinama, da bi nakon toga pali u anonimnost grijući klupu ili čak sjedeći na tribinama, i to iz kojekakvih razloga. Nisam bio, a nisam ni danas, nesiguran u sebe pa da se može reći da je to bio razlog da sam tražio neke garancije, ali mislio sam da sam bolji od tadašnjih napadača u Hajduku i da za mene ima sigurnog mjesta u toj ekipi. Kad bi kriterij za prvu jedanaestorku uvijek bila kvaliteta, ne bih se uopće brinuo, no u nogometu ima puno kuhinje. Na kraju svega, dobro sam odabrao. U Slavenu mi je super, siguran sam da ćemo biti u Ligi za prvaka."

Želiš li malo više o toj "kuhinji" i sličnome?

"Ne hvala. Moj je posao igrati nogomet."

Što misliš o ostavci izbornika i zbivanjima oko nogometa koja su izašla van sportskih okvira?

"U zadnje vrijeme nisu baš popularni nogometaši koji se bave izvansportskim aktivnostima (smijeh)."

Čime se onda ti baviš kad ne igraš nogomet?

"Uglavnom se družim s dečkima iz kluba. Prava smo klapa, što se danas teško može naći. Igramo biljar, tenis, malo se kladimo (više gubimo), ali onako iz zezancije. Leo I Ivo (Bisaku i Solomun, op.a.) pričaju dobre viceve, a ni ja nisam loš po tom pitanju. Izvor sam humora Sarajeva i okolice. Najbolje se šegačimo na tuđi račun (smijeh)."

U novinama najviše hvališ Jurčeca?

"Kako i ne bih kad mi čovjek radi na novom ugovoru. Fila me loptama i žmireči. Bez zafrkancije, s čovjekom stvarno dobro surađujem. Po mom mišljenju najbolji smo napadački tandem u Ligi."

Koji je razlog "posta" prvih par kola ovog prvenstva?

"Pratilo nas je dosta nesreće, što ozljede, što kartoni, a i suci nam u nekoliko navrata nisu baš bili skloni. Dolaskom Mužeka i Posavca konkurencija je zaoštrena, oporavili su se Frane i Pavo (Amižić i Crnac, op.a.) pa smo se malo svi trgli, i u sedam dana uzeli bodova kao u dva mjeseca. Nadamo se da ćemo nastaviti u tom trendu."

Možeš li dati savjet kako zabiti šest komada u devedeset minuta?

"Zovite se Marijo Dodik (smijeh). Kad sam ja u pitanju sve je moguće (smijeh). No, šalu na stranu. Moji golovi kruna su igre cijele ekipe, a plaćen sam da se nađem na pravom mjestu. Naš tim skoro da nema lošeg mjesta. Možemo bolje, a i gore, sve je na nama."

Tko ti je uzor, i u kojem bi klubu želio igrati?

"Gabriel Omar Batistuta. Želio bih igrati u Barceloni ili Juventusu."

Gdje vidiš Hrvatsku nakon kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo?

"Bit će teško, ali vjerujem da će se kvalificirati."

Za kraj, kakav je tvoj odnos s hrvatskom reprezentacijom?

"Nada zadnja umire.