Posavec: "Mogao bih igrati u Interu..."

Od prvih nogometnih koraka našeg sugovornika prošlo je trinaest godina. Od sedme do petnaeste godine igrao je u Muri iz Murske Subote i bio pionirski i kadetski reprezentativac Slovenije, da bi s petnaest godina upisao Gospodarsku školu u Varaždinu i potpisao stipendijski ugovor sa NK Varteks. S juniorima Varteksa osvojio je Kup Hrvatske i prvenstvo, a sa 23 pogotka proglašen je najboljim strijelcem lige.

Posavec loptu kotrlja po koprivničkim travnjacima, dok Varteks još uvijek traži odštetu (Snimila: dso)

Već tada ga je Velimir Zajec opisao kao odličnog mladog igrača i sjajnog graditelja igre, dok su talijanske novine nakon odličnih igara i lijepih pogodaka na turniru u Viareggiu bile pune hvale na račun mladog hrvatskog igrača. Zapažen od skauta Intera, gdje ga je vidio i trener Marcello Lippi, s devetnaest godina odlazi u milanski klub, odakle na godinu dana biva posuđen u njemački drugoligaš Hannover. Danas je Srebrenko član Slaven Belupa, i kao standardni vezni igrač potvrđuje se kao dobra akvizicija prvoligaša iz Koprivnice, a o sredini koja ga okružuje najbolje govore njegove riječi: "Jako sam zadovoljan. Nalazim se u jednoj zdravoj sportskoj sredini, a povrh svega - i društvo je odlično."

Kako si se odlučio na dolazak u Koprivnicu?

"Nakon povratka iz Njemačke trenirao sam u NK Zagreb mjesec dana, no u to vrijeme oni nisu mogli, zbog suspenzije od strane Uefe, registrirati nove igrače, a meni se nije više dalo čekati. Iz Koprivnice su pokazali interes za suradnju i odlučio sam karijeru nastaviti u Podravini. Mislim da sam dobro izabrao."

A što je s Varteksom? Svojevremeno su te Varaždinci hvalili na sva usta, a trener Besek izjavio je da upravo u tebi vidi svog nasljednika.

"A što da ja sad o tome pričam. Što se mene tiče, u to vrijeme sam bio spreman potpisati svoj prvi profesionalni ugovor s Vartreksom. Tražio sam tek toliko da imam za izlaske i slično, ništa više. No problem je nastalo kad su oni izvjesili cifru koju bi ja u slučaju odlaska morao ostaviti Varteksu, a to je bilo jako jako puno. Što se tiče Besekove izjave, godi čuti tako nešto iz usta nogometne veličine poput njega."

Na sreću, zapazili su te Talijani i otišao si u Inter?

"Tamo mi je bilo super. Dogovorili smo ugovor na tri godine, ali, nažalost, u Interu su već imali pet stranaca izvan Europske zajednice i nisu me mogli registrirati, tako da sam neko vrijeme trenirao s prvom postavom, a onda i s drugom ekipom Intera. Iz Intera sam na posudbu otišao u njemački Hannover."

Žališ li za propuštenom prilikom?

Srebrenko Posavec - budući filmski glumac? (Snimila: dso)

"Ne bih rekao da je to bila propuštena prilika. Pa meni je tek dvadeset godina i, tko zna, možda jednog dana i zaigram u momčadi poput Intera, Milana... Na kraju, imao sam prilike trenirati i igrati s Ronaldom, Vierijem, Domorauduom, Jugovićem, Panuccijem. Zahtjevi u igri, intenzitet treninga, sve je to isto kao i kod nas, ali uvjeti za igru, uvjeti života i okruženost medijima, to je neka druga priča. O tome da li sam mogao igrati u jednoj takvoj ekipi... Mislim da mi nedostaje još dosta iskustva, koje ću, nadam se, s vremenom steći. Što se drugih ekipa u talijanskoj ligi tiče, teško mi je govoriti da li bi se u koju uklapao u to vrijeme, jer jedno je gledati nečiju igru na TV-u, a drugo je igrati s istom tom ekipom. Tek po zajedničkim treninzima i igri vidiš gdje si."

Sljedeća stanica bio je Hannover. Kakva iskustva nosiš iz Njemačke?

"Na početku je bilo dobro. Uvijek je dobro kad igraš. Nakon odlaska trenera Ivankovića na klupu je sjeo trener Traut, a kod njega se nisam baš naigrao. Čak i dotadašnji najbolji klupski strijelac Milovanović u slijedećih je 15-ak utakmica sakupio oko 90 minuta igre. Formacija igre ostala je ista kao i prije, ali novi je trener imao neke svoje ideje u koje se ja nisam uklapao. Neko vrijeme sam igrao za amatere Hannovera, a nakon ozlijede mišića, u svibnju ove godine, vratio sam se doma."

Sve to vrijeme, nakon odlaska u Inter, pa u Hannover, a sad i u Koprivnicu, aktualna je bila priča vezana uz tvoju odštetu Varteksu?

"Ja imam svoje papire, odnosno sada sam igrač Slaven Belupa. Ne znam o kakvoj sad odšteti pričaju u Varteksu. Meni je najvažnije da igram, a o tome ne želim polemizirati. Pitaj njih. Mogu samo reći da su mi sva ta traženja odštete od strane Varteksa stvorila dosta neprilika i u Italiji i u Njemačkoj."

Od tvog dolaska u Slaven Belupo osvojili ste dosta bodova. Vidan je napredak u igri vezne linije.

"U veznoj liniji igrači se puno troše. Dečki su igrali u Intertoto kupu, tako da praktički nisu imali odmora do početka prvenstva, koje su započeli s puno gostovanja. A onda su stigle i ozljede i dosta sportske nesreće. Jedno s drugim i bodovi se gube. Mužekovim i mojim dolaskom pojačana je konkurencija, a to je uvijek dobro i stimulirajuće. Svaki od nas veznih igrača može zaigrati u svakom trenutku, a to je dobro jer uvijek ima kartona, pada forme, ozljeda. Naša se ekipa sada sigurno može ravnopravno nositi sa svakim u ligi. Oscilacije su s vremena na vrijeme moguće, ali to je normalno. Inače, dečki me zafrkavaju da moram poraditi na "visuljku" (igra glavom, op.a., smijeh)."

Prijeđimo malo s nogometnog na privatni teren. Čime se baviš u slobodno vrijeme?

"Uglavnom se družim s prijateljima. S Hrgom (Hrvoje Ivanković,vratar, op.a), Gudecom i Prpićem (igrači TK Varteks, op.a.) igram tenis. Nisam dobar kao oni, ali nisam ni loš. Volim čitati knjige i pogledati dobar film."

Bračno stanje?

Hannoverski dani

"Još čekam ženu svog života."

Potječeš iz prave sportske obitelji. Vezano uz to, ima li tko u familiji tko se ne bavi nogometom?

"Da, mama i seka. One su frizerke, ali se i seka zeznula pa se udala za nogometaša. (Kokol, igrač Maribora, op.a.). No, imamo pravu trenersku ekipu. Tata Drago mi je bio trener prvih osam godina, stric Zlatko (Ivanković, op.a.) u Varteksu, a stric Branko (Ivanković, op.a.) u Hannoveru. Zahvaljujući njima i njihovom teroru (smijeh) danas nešto i znam. No svi imamo zajedničkog šefa a to je naš deda Franjo. On je najbolji."

Znači, ništa od privilegija?

"Aha, možeš misliti. Do sada još nikad nakon završetka prvenstva nisam bio bez treninga. Redoviti sam gost u teretani u Varaždinu kod Taubija (prof. Nenad Golubić, op.a)."

Još si mlad, ali razmišljaš li ikad što ćeš raditi kad prestaneš igrati nogomet?

"Postat ću glumac. Zato se u zadnje vrijeme družim i s Karićem, s kojim ću ići u Hollywood (smijeh)."