Braća Žugaj: "Ždrijeb nas ne zanima, važno je da smo spremni"

16 godina, četiri olimpijska ciklusa Hrvatska je čekala na hrvača koji će nas predstavljati na Olimpijskim igrama. 1996. godine u Atlanti Stipe Damjanović je bio deseti i nakon toga je uslijedila rupa, sve do ove godine kada smo dobili ne jednog, već dvojicu predstavnika i to u liku braće Nevena i Nenada Žugaja.

Nenad i Neven Žugaj su primjeri pravih, velikih sportaša i mogu biti pravi uzor svoj djeci koja se počinju baviti sportom. Ne samo hrvanjem, već bilo kojim drugim sportom jer obojica zaslužuju samo i isključivo riječi hvale. Iznimno su inteligentni i ugodni, daleko od onog zvjezdanog stava bez obzira što su u svom sportu u najužem svjetskom vrhu. Obojica su u roku završili Kineziološki fakultet, obojica su zaposleni i svoje poslovne obaveze odrađuju primjerno, obojica su obiteljski ljudi i vrhunski sportaši s nebrojeno puno odličja s najvećih natjecanja.

Kada netko pobjeđuje olimpijske pobjednike, svjetske prvake, europske prvake, jasno je da je riječ o vrhunskom sportašu koji je spreman za odličje na svim natjecanjima. Oni su to uspjevali i bit će velika hrvatska uzdanica na Olimpijskim igrama u Londonu.

Kao pravi blizanci, fizički su vrlo slični, iznimno su povezani i karijera im je isprepletena. Kuda jedan, tuda i drugi, slobodno možemo tako reći jer su od velike pomoći jedan drugome. "Jako smo zahvalni Savezu na svemu što čine za nas. Kada sam išao na kvalifikacijske turnire, Savez je omogućio i Nevenu odlazak sa mnom i to mi je puno značilo. On je već ranije osigurao Olimpijske igre, međutim išao je na kvalifikacijske turnire u svojstvu trenera što mi je definitivno olakšalo put prema Londonu. Spariramo, imamo određenu rutinu i nerazdvojni smo", pričao nam je Nenad Žugaj.

Nenad je Olimpijske igre osigurao na drugom kvalifikacijskom turniru koji je održan u Kini. Na prvom kvalifikacijskom turniru je bio četvrti, no nakon toga je u Kini ušao u finale i osigurao London. "Bilo je to svega tjedan dana nakon prvog kvalifikacijskog turnira, za odlazak u London trebao mi je ulazak u finale. Uspio sam u tome, tamo sam izgubio od Iranca, ali mogu reći da mi je to bio najslađi poraz u životu. Obojica smo bili zadovoljni jer smo osigurali odlazak na OI i to nam je bila slatka i lagana borba", dodaje Nenad.

Svega par minuta mlađi Neven zauvijek će pamtiti 14. rujan 2011. godine. Istanbul je bio domaćin Svjetskog prvenstva na koje su došli svi najbolji. Međutim, odlično pripremljeni Žugaj nije ustuknuo pred brojnom jakom konkurencijom i uzeo je brončano odličje.

"Svjetsko prvenstvo u Istanbulu je ujedno bila prva mogućnost za osiguravanje nastupa na Olimpijskim igrama. U kategoriji do 74 kilograma bilo je 56 hrvača, a prva šestorica osiguravali su nastup u Londonu. Ždrijeb je bio vrlo težak, prvo sam svladao češkog predstavnika pa sam onda išao na aktualnog olimpijskog pobjednika Gruzijca Kvirikeliju kojeg sam uspio također dobiti da bi uslijedio europski prvak. Azerbajdžanac Husejnov je također pao i tu sam već osigurao London. U polufinalu sam išao na Rusa Vlasova, tijesno izgubio u tri runde da bi do bronce stigao pobjedom protiv Šveđanina", priča Neven.

Upravo Rus Vlasov će biti najveći kandidat za osvajanje zlatnog odličja u Londonu. "On je definitivno prvi favorit za zlato dok su svi ostali tu negdje. Konkurencija u Europi je stravična, svi najbolji hrvači dolaze iz Europe, u zemljama bivšeg SSSR-a se sjajno radi, a od ostalih su uvijek opasni Amerikanci, Kubanci, Iranci, no može se dogoditi da netko iskoči."

U Londonu će puno toga ovisiti o ždrijebu. "Mi uopće ne gledamo 'granu', naš trener pogleda ždrijeb kada izađe, ali mi do dana borbe ne želimo znati na koga idemo jer se ne želimo s tim opterećivati. Imamo svoj način borbe, tako smo oduvijek radili i nećemo to mijenjati", u glas govore braća.

Za razliku od većine pojedinačnih sportova, hrvanje je kompleksno i zbog toga što nema nositelja u ždrijebu. Tako se može dogoditi situacija da već u prvom kolu idu jedan na drugog olimpijski i svjetski prvak, a može se dogoditi da je druga strana ždrijeba "čista". No sve to ima svoje mane i prednosti, a u konačnici se svede na isto - ako želite otići daleko, jednostavno morate redom pobjeđivati. Ići od meča do meča i tražiti pobjedu.

Protivnici našim hrvačima u Londonu bit će poznati dan prije borbe. Neven će u kategoriji do 74 kilograma imati vaganje 4. kolovoza kada će biti odrađen i ždrijeb, a na strunjaču će dan kasnije. 5. kolovoza je važan i za Nenada jer će on tada u kategoriji do 84 kilograma imati vaganje i dan kasnije borbu. Njihov pristup je jasan i najbolji. Ne žele znati na koga će ići već žele samo pobjeđivati. "Računica je jasna i čista - tri pobjede vode do medalje i to ćemo pokušati ostvariti", dodaje trener reprezentacije Davor Jakubek.

Tri pobjede, ali i eventualni rani poraz. U hrvanju postoji repasaž i ukoliko se izgubi u ranoj fazi, a protivnik koji vas je svladao dođe do finala, ulazite u repasaž gdje imate priliku doći do brončanog odličja. "To je upravo zato jer u hrvanju nema nositelja. Svuda se rade rang liste i prema tome se slaže kostur, međutim kod nas toga nema i baš zato je ovdje sve moguće", objasnio je Neven.

Kako je sve počelo? Sve je počelo tamo još 1993. godine kada su kao desetogodišnjaci u školi posredstvom nastavnika tjelesnog odgoja krenuli na hrvanje. Bio je to školski sportski klub Quercus u Brezovici, a kasnije je priča dobila veće razmjere kada je osnovan HK Hrvatski dragovoljac. Obojica su od samih početaka pokazivala izniman talent i volju za radom i to im se na kraju isplatilo. Sada su članovi HK Lika, ali i nastupaju u Bundesligi otkud nose sjajne dojmove.

"To je drugi svijet, Bundesliga je sjajno organizirana, od svakog meča se napravi show. Prošle godine smo dobili poziv i priključili se jakom klubu, svi su bili zadovoljni i potpisali smo ugovor i za ovu sezonu. Puno nam to znači ne samo s financijske strane već i s natjecateljske jer je to najjača liga na svijetu i konkurencija je stravična. No dobro guramo, redom pobjeđujemo i svi su zadovoljni", kaže Nenad.

Iako je Nenadova kategorija do 84 kilograma, nemojte se iznenaditi ukoliko ga na nekom Prvenstvu Hrvatske vidite i u kategoriji do 120 kilograma. Ne, nije riječ o ogromnom variranju u kilaži, već se ovaj sjajni olimpijac okušao i protiv najtežih naših hrvača. "Da, bilo je to jedno natjecanje na kojem sam išao u najtežu kategoriju, probati što mogu. Naravno, tamo su fizički puno jači hrvači, ali sam i ja dosta brži od njih i to čak nije izgledalo loše."

Kakav stil njeguju braća Žugaj? Obojica su iznimno agresivni borci koji se sjajno snalaze u otvorenom hrvanju, međutim današnje hrvanje je prepuno taktiziranja i ne favorizira prave napadače. Sjećamo se kako je Šveđanin Ara Abrahamian u Nenadovoj kategoriji u Pekingu iz protestao odbio primiti brončano odličje nakon što je u polufinalu čudnim odlukama sudaca izgubio od pasivnog i lošijeg Talijana.

"Nama ta nova pravila koja su dosta komplicirana i baš ne preferiraju napad, previše ne odgovaraju. Obojica smo borci koji vole napadati, vole hrvanje u 'stojci', brzina nam je forte i nismo baš presretni zbog takvih pravila. Međutim, treba se prilagoditi, koliko god nama odgovaralo ili ne. Smatram kako svako kompliciranje pravila i načina bodovanja samo odmaže ovom sportu. Hrvanje treba raditi na popularizaciji, koliko sam čuo nešto se i radi u tom smjeru, a što su pravila jednostavnija, sport će biti razumljiviji i popularniji. U ovakvoj situaciji ogromnu ulogu imaju suci i njihove procjene što nije baš najsretnije", smatra Nenad.

Nenadov najveći uspjeh u karijeri datira od prije dvije godine kada je na Svjetskom prvenstvu u Moskvi osvojio brončano odličje. Bila je to prva hrvatska medalja na SP-u od osamostaljenja. Pet godina ranije Neven je u Varni na Europskom prvenstvu također uzeo brončano odličje i tako skrenuo pozornost svjetske hrvačke javnosti na ovu braću.

S dobrim rezultatima, dolaze i bolji uvjeti za rad. Hrvatska olimpijska braća imaju osigurane odlične uvjete, nalaze se u prvoj kategoriji olimpijskih kandidata i imaju veliku podršku Hrvatskog olimpijskog odbora. Neven ističe kako je puno važnije od samih uvjeta kvalitetan rad. "Nije važno gdje se radi, nego kako se radi. Gledao sam fotografije priprema kubanskih hrvača koji su među najboljima na svijetu, oni rade u dvoranama gdje su i prozori razbijeni, puno je važnije kako radite nego u kakvim uvjetima. Jasno, velika je pomoć ako imate i dobre uvjete, mi se ne žalimo."

Pripreme za nastup u Londonu nisu započele jučer već traju nekoliko godina. Međutim otkako su se plasirali u London, obojica se nalaze u intenzivnom programu treninga i to ne samo u okviru kluba.

"Završni ciklus priprema za Olimpijske igre započeli smo u lipnju u Bugarskoj gdje smo bili u njihovom olimpijskom centru tri tjedna i tu vježbali s ponajboljim hrvačima danas. Zatim smo išli na vrlo jaki turnir u Dortmund, s reprezentacijom je išao i Božo Starčević koji je zauzeo prvo mjesto, a sada odrađujemo pripreme u Mađarskoj u Tati gdje se nalazi njihov olimpijski centar. Završni dio priprema ćemo odraditi u Varaždinu nakon čega 30. srpnja idemo za London", referira trener Jakubek.

U pripremama za London braća Žugaj su kroz mjesece rada odrađivali treninge s većinom hrvača koji će se naći na Olimpijskim igrama. "Sada u Mađarskoj treniramo i s Mađarima, Slovacima, Srbima, Egipćanima, sve je to konkurencija i dobro nam dođu ti jaki treninzi. Bili smo ranije i u Bjelorusiji, Poljskoj...", dodaje Nenad.

Najveći protivnik hrvačima je inače kilaža. No obojica se s tim nose bez većih problema, sportski život ih jednostavno tjera na brojna odricanja, ispravnu prehranu i održavanje tijela u vrhunskom stanju.

"Ja baš i nemam prevelikih problema s kilažom. Inače sam na 86 kilograma tako da moram malo skidati za borbe, čak i kažu da je to premala kilaža za vrhunsko hrvanje u toj kategoriji, ali mislim da sam demantirao takve navode", kaže Nenad, a Neven dodaje: "Niti ja se previše ne mučim, skidam nešto više, pet do šest kilograma, ali to je voda i to s lakoćom ide dolje."

U Londonu ih očekuje teška borba i nadamo se što više borbi u jednom danu. Za razliku od prošlosti kada je natjecanje bilo razbijeno na tri dana, danas se praktički u jednom danu odlučuje o svemu i sutradan se hrva za odličje.

"Naravno da je naporno, no tako je svima. U četiri-pet sati odradite niz borbi i zato se vrlo često i dogodi da je finale neatraktivno i nezanimljivo. Hrvači jednostavno izgube previše snage i u tom završnom meču u kojem nema previše kalkuliranja, nisu u svom najboljem izdanju. Sve to iziskuje veliki napor", objašnjava Neven.

Nadamo se kako će napor biti maksimalan, kako će se braća Žugaj maksimalno potrošiti i London napustiti s odličjem. Još od 1984. godine i zlatnog odličja Vlade Lisjaka u Los Angelesu, hrvatsko hrvanje čeka olimpijsku medalju. 16 godina smo čekali na hrvačkog olimpijca, a možda sada dobijemo odmah i novu medalju.

Niti Nenad, a niti Neven nisu bez šansi. Pokazali su to na brojnim natjecanjima, prvenstvima, kroz Bundesligu. Sposobni su tući one najbolje, pobjeđivali su ih već i uz malo sreće mogu otići daleko, jako daleko. Oni nisu oni sportaši prolaznici koji se drže olimpijske izreke "važno je sudjelovati". Oni su jedni od naših aduta koji mogu otići do medalje. Stoga sretno, kako na pripremama (da ih zaobiđu neke ozljedice), pa tako i u Londonu. Hrvatska će biti uz vas!

Foto: Hrvatski hrvački savez