Tomislav Čuljak: "Dat ćemo sve od sebe samo da Cibalia dođe tamo gdje joj je mjesto"

Cibalijino dijete, Tomislav Čuljak je i danas jedan od najstandardnijih igrača Mršićeve momčadi. Nakon prošle sezone, provedene u Šibeniku, odlučio se na, kako kaže, povratak u svoj grad i svoj klub, unatoč ispadanju u Drugu HNL.

"Nakon završetka sezone u Šibeniku imao sam određene kontakte za odlazak u Češku i Sloveniju, međutim, to se izjalovilo. Samostalno sam trenirao u Vinkovcima kada mi je upućen poziv od strane ljudi iz Cibalije o mogućoj suradnji. Toga trenutka povratak mi se činio pravom odlukom jer kao rođeni Vinkovčanin sigurno da mi je najljepše igrati u svom gradu i biti među svojim ljudima."

Na samom početku sezone stvari su izgledale daleko od idealnih. Velik broj igrača je napustio klub nakon ispadanja, a novi igrači skupljali su se usputno pa ih većina nije niti odradila pripreme onako kako bi to trebalo biti. Visoki gostujući poraz od 3:0 u prvom kolu također je potvrdio kako neće biti nimalo lagano, ali stvari su se nakon toga ipak posložile, a polusezona je završena na prvom mjestu.

"Momčad se doslovno okupila tjedan dana prije prvog kola. Neki igrači došli su čak i poslije. Praktički smo odradili pet treninga i otputovali u Dugopolje, bez pravih priprema i uigravanja. Sve smo to radili u hodu. Zapeli smo svi koliko je tko mogao u tom trenutku i dizali smo se iz kola u kolo. Treba biti realan i reći da nas je u tim početnim kolima i sreća pomazila što nam je dalo dodatni motiv da budemo još bolji. Mišljenja sam da smo, što se više bližio kraj jesenskog dijela prvenstva, izgledali sve bolje i bolje."

I zaista, Cibalia je imala veliku prednost u odnosu na kasnijeg prvaka, Zagreb, ispred kojega je bio još i Pomorac, no ono što se dogodilo u nastavku sezone teško je objasniti i samim igračima. Učinak Cibalije na domaćem, odnosno gostujućim terenima u jesenskom i proljetnom dijelu bio je potpuno obrnut što se pobjeda i poraza tiče, a upravo to je koštalo momčad prvoga mjesta i direktnog plasmana u viši rang.

"Vratio bih se malo unazad. Jesen smo završili kao prvi, krenuli smo u pripreme koje nismo imali ljeto ranije i na kojima smo izgledali odlično. Zaista dobre igre smo pružali protiv renomiranih prvoligaša poput Željezničara iz Sarajeva, Budućnosti iz Podgorice i rumunjskog Ceahlaula. Odrađeno je sve po planu i programu tadašnjeg trenera Petravića, igrači su se osjećali sjajno, a što se dogodilo u tim proljetnim kolima zaista je teško objasniti. Jednostavno nismo izgledali dobro, pritisak je iz kola u kolo bio sve veći i mi sigurno nismo pružali ni približno od onoga što možemo."

Loši rezultati donijeli su promjenu trenera, a nakon Damira Petravića na klupu je sjeo Stanko Mršić, strateg kojeg Vinkovčani pamte samo po dobrom i s kojim je Čuljak već imao prilike surađivati. Nakon početne minimalne pobjede nad Segestom uslijedila su dva poraza, a zatim i niz od pet pobjeda. Posljednji trener koji je to učinio bio je, zanimljivo, također Mršić, u prošlom mandatu kada je Cibaliju doveo do trećeg mjesta i kvalifikacija za Europsku ligu.

"Uvijek kada rezultati nisu zadovoljavajući treneri su ti koji su prvi na udaru. Teško je zamijeniti 20 igrača... Iako, mi igrači smo imali istu odgovornost kao i trener. Dogodila se smjena koja se za nas pokazala stvarno pozitivnom. S trenerom Mršićem sam već dva puta surađivao. Sigurno da je donio nešto novo, a mi koji ga znamo od prije znali smo već kako stvari funkcioniraju. Osoba je kod koje su disciplina i požrtvovnost na prvom mjestu, njegova je uvijek zadnja i zna se tko je trener, a tko igrač. Mi smo tada bili u teškom psihičkom stanju, on nas je uspio prodrmati što je odmah donijelo i puno bolje rezultate."

U utakmici posljednjeg kola sezone protiv Zagreba Čuljak nije bio niti u zapisniku. Uostalom, kao i nekolicina njegovih suigrača, što zbog kartona, što zbog ozljeda. Bila je to utakmica bez rezultatskog značaja jer Zagreb je kolo prije osigurao naslov pa je najbitnije zapravo bilo da ne dođe do novih ozljeda. Taj poraz, tvrdi Čuljak, nije poremetio ritam.

"Nisam igrao protiv Zagreba jer sam imao tri žuta kartona, a nisu igrali niti igrači koji imaju po dva jer im je prijetilo neigranje prve kvalifikacijske utakmice. Nije nam poraz od Zagreba poremetio ritam, trener je dao priliku nekim igračima koji su do sada manje igrali. Većina igrača se dobro odmorila i na sreću nitko se nije ozlijedio tako da sada svi spremi očekujemo kvalifikacije."

Cibalia je već ranije osigurala kvalifikacije, ali nepoznato je bilo ime suparnika za koje su morali čekati sve do posljednjeg kola MAXtv Prve lige. Od četiri momčadi koje su bile u kombinacijama, Cibalia je dobila Slaven Belupo, klub koji im je davne 1997., također preko kvalifikacija, oduzeo prvoligaški status.

"Iskreno, nisam se puno zamarao s tim tko će nam biti protivnik. Smatram kako su sve četiri ekipe koje su se borile za opstanak podjednake i mi bi protiv svakog od njih imali isti cilj, a to je plasman u Prvu ligu. Ispalo je da je to Slaven Belupo, sada razmišljamo samo o njima i pripremamo se za nedjelju, odnosno četvrtak."

Ždrijebom održanim u utorak odlučeno je kako će se prva utakmica kvalifikacija igrati u Vinkovcima 25., a uzvrat u Koprivnici 29. svibnja, dan kasnije nego je bilo najavljeno. Samo u posljednjih deset godina Cibalia je osam puta imala situacije kada je igrala na dvije utakmice. Jednom su u pitanju bile kvalifikacije za Europsku ligu, dva puta kvalifikacije za Prvu ligu i pet puta polufinala Hrvatskog nogometnog kupa, a samo jednom se slavilo – protiv Novalje 2005.

"Ne bih gledao kako je bilo u prošlosti jer sam igrao kvalifikacije za Europsku ligu, kao i polufinala Hrvatskog nogometnog kupa i ne bude mi lijepa sjećanja. Ovo su nove utakmice, a ja bih osobno više volio da prvu utakmicu igramo u Koprivnici."

Na kraju, treba spomenuti zaista nezavidan položaj u kojem se igrači trenutno nalaze. Naime, kako je već i poznato, početnih petnaestak sekundi susreta sa Zagrebom igrači su proveli ne mičući se s mjesta, želeći privući pažnju na sebe i ukazati na tešku situaciju, jer bez plaće se igra već mjesecima. Bez obzira na to, Tomislav Čuljak ističe kako se to neće niti smije odraziti na predstavu na terenu.

"Situacija je teška, sigurno. Nije se lako koncentrirati na rad kada znaš da te kući možda čeka obitelj koja ovisi o tvojim primanjima, čekaju neplaćeni računi... Ali ja moram pohvaliti svoje suigrače, trenere i sve zaposlenike, od trenera u omladinskoj školi do našeg domara i čistačica koji svoje obveze ispunjavaju besprijekorno i očekuju bolje dane koji će, nadam se, ubrzo doći. Hoće li se to sve odraziti na nas? Odgovor je ne. Niti smije, niti hoće. 90 posto ove svlačionice čine domaći dečki, rođeni u Vinkovcima ili okolici. Momci koji su izvana također osjećaju privrženost ovom klubu i gradu. Naš je zadatak u ove dvije utakmice dati sve od sebe, zadnji atom snage, samo da Cibalia dođe tamo gdje joj je mjesto. Uz naše Ultrase i ostale simpatizere, kojima moram zahvaliti na podršci gdje god smo igrali, napraviti atmosferu u kojoj mi moramo izaći kao pobjednici. I uvjeren sam da će tako biti. Iskoristio bih priliku da pozovem sve zaljubljenike nogometa u Vinkovcima, dođite, pomozite nam i nadam se da ćemo zajedno slaviti."